Mnogi su nakon razornog potresa koji je prošlog tjedna pogodio Petrinju, Sisak, Glinu i okolicu nesebično odlučili pomagati onima čiji su domovi pretrpjeli veliku štetu potresu. Među njima su i braća Marko i Filip Jajčinović iz Siska, koji su od prvog dana na terenu.
Pročitajte i ovo
Javili su se na poziv obiteljskog prijatelja koji, kao ni svi koji su mu se pridružili, nije mogao ostati ravnodušan gledajući koliko je stanovnika u potresu ostalo – bez ičega.
''Ne možeš odmahnuti glavom''
''Nema se tu što razmišljati. Kad ti netko pošalje poruku i moli te jednu grijalicu, deku ili nešto tako banalno, samo da preživi noć pored onoga što je im je još jučer bio dom, ne možeš odmahnuti glavom. Okupili smo se istog trena i počeli na sve strane prikupljati deke, grijalice, crjepove, hranu, ma sve što treba da pomognemo'', kaže nam Siščanin Bojan Dadasović.
U njegovu se domu svakoga dana rano ujutro sastaje skupina volontera iz cijele Hrvatske koja dogovara plan kamo će prvo krenuti, čita brojne poruke građana koji ih mole za pomoć i kreće na teren. Nakon dana provedenog na terenu neki od volontera i spavaju u njegovu domu, čak i na podu, kako bi bili na okupu i uvijek spremni krenuti pomagati.
Mlada braća Marko i Filip za DNEVNIK.hr ispričali su kako niti oni nisu ni sekunde dvojili hoće li otići pomagati svojim sugrađanima.
''Osjetili smo potrebu da samoinicijativno pomognemo onima kojima je pomoć potrebna, kroz podjelu osnovnih potrepština onima u potrebi, ispomoć u fizičkim poslovima slabima i nemoćnima, ali i s toliko potrebnim riječima suosjećanja i podrške'', kaže nam 26-godišnji Marko.
S njime se slaže i 22-godišnji Filip, koji kaže da su se nakon nekoliko dana od potresa, bez obzira na stalno podrhtavanje tla, strasti ipak malo smirile. U njegovu je gradu atmosfera potpuno drugačija nego inače, a to je, kaže, samo dodatna motivacija svim volonterima da pomognu vratiti grad na staro.
''Atmosfera je u Sisku, a pogotovo u Glini i Petrinji, i prije potresa bila kaotična. Radi se o predivnim gradovima bogatih povijesti i tradicije u kojima se zaista ima što vidjeti, ali okolnosti su jednostavno takve'', priča Filip i dodaje da se od prošlosti ne može živjeti.
Obilaze zabačena naselja
Dosad su Marko i Filip s grupom poznanika i prijatelja, koje je okupio Dadasović, posjetili Petrinju, Glinu i gotova sva okolna mjesta koja su pogođena potresom – Majske Poljane, Sibić, Strašnik, Prekopu, Novo Selo Glinsko itd.
Sve obilaze vlastitim automobilima, a iza njih uvijek putuje još nekoliko kombija pristiglih iz raznih dijelova Hrvatske i susjednih zemalja koji su krcati potrepštinama.
Ipak, Marko ističe jednu stvar koja se možda mogla bolje napraviti – nije trebalo pohitati u pomoć odmah prvoga dana, već prepustiti to žurnim službama jer su se stvarale velike gužve i prometni čepovi.
''Uvjeti na prometnicama bili su vrlo kaotični i bio sam svjedokom nekoliko prometnih nesreća. Putovi su takvi da se vozila iz suprotnog smjera teško mimoilaze'', objašnjava Marko koji je i sam imao prometnu nesreću na putu prema obitelji kojoj je nosio humanitarnu pomoć.
Situacija koja će potrajati
Filip Jajčinović ispričao nam je da je, iako je i sam itekako doživio potres, prave njegove posljedice osjetio tek kasnije gledajući ruševine u Sisku, srušene kuće u Petrinji i ljude koji bespomoćno stoje uz cestu i preplašeno čekaju pomoć za koju ne znaju kada će doći.
''Najžalosnije je to što će ovakva situacija potrajati, a posljedice će se osjećati godinama'', kaže.
Mladi volonteri otkrili su i što će im, kada jednoga dana sve ovo prođe, ostati najsnažnije urezano u sjećanje. Marko nikada neće zaboraviti solidarnost koju je Hrvatska pokazala prema unesrećenima.
''Potvrdilo se da smo zbilja tu jedni za druge kad se za to ukaže potreba'', rekao je i istaknuo da su se društvene mreže pokazale kao moćan alat kad je u pitanju organizacija pomoći. Ipak, razočaran je što se šire i brojne zlonamjerne dezinformacije, panika i nervoza.
Sveopći kaos i tuga u zraku
Kaos u Majskim Poljanama i tuga u zraku zbog izgubljenih života sumještana snažno su dirnuli Filipa. ''Tamo vlada sveopći kaos kojem u dobroj mjeri doprinosimo i mi koji na takvim putevima radimo male kolone vozila. Poseban me osjećaj prožimao kad sam vidio lampione na ruševinama kuće ispod kojih je poginulo dvoje ljudi'', kaže mladić.
Bez obzira na sve nedaće i katastrofe koje su zadesile stanovnike, oni se i dalje – ne predaju.
''Kada god dođem u kontakt s nekim od tih ljudi u pogođenim mjestima, oni nisu pokolebani. Bore se, stišću zube i čekaju bolje sutra, a ja se nadam da će ga zajedno sa svima nama i dočekati. Nadam se da je ovo prilika za novi početak i za ponovo uzdizanje naših krajeva. Jedino nam to preostaje, borba za svjetliju budućnost'', zaključio je jedan od dvojice braće netom prije još jednog odlaska na teren i dana koji će provesti pomažući ljudima kojima je danas to potrebno više nego ikada prije.
