Sa sinom Rokom imao je plan obići sve naseljene hrvatske otoke, a onda mu se dogodilo najgore što roditelj može doživjeti: život je uzeo njegovog 12 godišnjeg dječaka. Gubitak koji rijetko tko može preživjeti. Tragedija koja je Ribafisha, kako za sebe kaže, "najtužnijeg čovjeka na svijetu", potaknula na najplemenitiji pothvat koji možete zamisliti. Mislio je da će ostati sam, ali tisuće djece i njihovih roditelja dočekivalo ga je s oduševljenjem. Svi su ovoga ljeta bodrili jednog tatu koji zaslužuje iskreno divljenje.
Pročitajte i ovo
„Davali su mi nekakve tablete za smirenje, to je pak užasno bilo, to je bilo najgore od svega, pola mozga mi je otišlo s tim. Od droga me strah pa to nisam ni probao, opet ono razgovor s ljudima. Malo me više čak umara, nego što mi pomaže zato što ljudi ne znaju što bi rekli“, kaže Ribafish.
Što uopće reći tati čije je dijete mrtvo. Njegov je 12-godišnji sin jedinac počinio samoubojstvo. Roka više nema. Nema novog nivoa igrice, nema undoa, nema reseta. Roka nema.
„Najgore je kad te pitaju što se dogodilo. najgore je kad... ne znam što se dogodilo ljudi ono, nikad se ne zna što se dogodilo“, kaže Ribafish.
Što se zapravo dogodilo prije godinu i pol, nikada neće saznati. Ostala su samo pitanja koja si ni jedan roditelj nikada ne bi trebao postaviti.
„Ne znam je li se tako dogodilo, ali cijelo vrijeme ću tako pričati da je Rok bio ustvari znatiželjan klinac koji je išao vidjeti to, išao pokus napraviti“, kaže Ribafish.
I sam je bio takav kaže. Gluposti poput gađanja pikadima, igranja sa strujom, bandi, ratova dio su svačijeg djetinjstva. Opasnosti od kojih smo najčešće prolazili neokrznuti. No, klinci danas žive u nekom drugom, virtualnom svijetu nama odraslima često nepoznatom.
Život piše svoje priče
„Ovo je drukčija generacija, drukčiji je taj nekakav sklop u glavi. Mislim da je on bio sretan, sasvim normalan dječak, malo bistriji od okoline, ali i malo tromiji od okoline. Ne znam na koga je. Jednostavno to je... dogodilo se, život nije fer. Život piše te neke svoje priče onako kako on to zamisli“, poručuje Ribafish.
Zamislio je tako život da krajem srpnja u pet sati ujutro Jelsa iz svoga porta isprati jednu od naljepših priča ovoga ljeta. Priču o ljubavi, boli, snazi, nedostajanju. Priču o jednom dječaku kojeg više nema i njegovom tati koji mora dalje.
Dok se kava polako hladi, mobiteli pune, a sunce izlazi iza Biokova, napuštamo Jelsu. Projekt Rokotok ide dalje. Domagoj ili Ribafish kako ga svi zovu, danas pliva s Hvara na Brač. Bit će to trinaesti otok u nizu od njih ukupno 50 koje želi povezati.
„Trinaesti otok je preko, za sad smo na 12, ne pretjeruj. Nećemo unaprijed“, kroz smijeh poručuje Ribafish.
Samo smijeh i dobra atmosfera. Nikome nije ni prerano ni prevruće, a anegdote i dječji biseri s preplivanih otoka dodatan su razlog za smijeh.
„Koji je najveći hrvatski otok? – Hrvatska. Bravo, blizu. Ti? – Zagreb“, prisjeća se dječjih odgovora.
Ovoga puta ne pliva sam. S njim je legendarni plivački maratonac. Toni Pavičić-Donkić, čovjek koji je između ostalog preplivao La Manche i Gibraltar.
Krenuo je s rta zanimljivog naziva Smočiguzica. Cilj je na tri i pol kilometra udaljenom Braču.
Grabeći more pred sobom, Riba radi i živi ono za što su ga mnogi uvjeravali da je ludost. Da je nemoguće. Govorili su mu da nije dovoljno fizički spreman, da će se osramotiti, da niti ne pokušava. Da to nije način na koji bi se trebao nositi s tragedijom.
No svi oni nisu računali na snagu roditeljske ljubavi i snagu jednog obećanja. Skupa će obići sve hrvatske naseljene otoke. Na ovaj ili onaj način.
„Stalno je Roksa tu. Roksa je ono kažem.... Roksa je tu u svakom zaveslaju u svakom plivanju“, kaže Ribafish.
Uvijek i svugdje. Njegov Rokatinski. Sasvim običan, normalan dječak. Volio je svoju profesoricu iz hrvatskog, palačinka partije, kečap i majonezu, ali prije svega igrice.
„Jedanput sam mu rekao molim te izađi van samo dok ja pospremim stan, onda ćemo ići negdje. Zatim je izašao van, izvadio mobitel i igrao mobitel zajedno s još tri klinca“, prisjeća se Ribafish.
Ostala je napola obojena karta Hrvatske
Branio mu je previše vremena na računalu, štedio novac za njegovu budućnost, a zapravo kaže, premalo uživao u svakodnevici. Svaki trenutak u kojem je Roku otkrivao gastro tajne i poslastice, sada nose posebnu težinu.
„Na kraju je bilo divno kad je shvatio da su burek i mesni doručak na kojima sam ja odrastao da su izvrsna klopa i da je najslađa hrana kad si na putovanju“, kaže Ribafish.
To je bila njihova stvar, ono nešto. Na zidu u Rokovoj sobi ostala je napola obojena karta Hrvatske. Mjesta i otoci koje su planirali posjetiti zajedno. Svakog je ljeta pravio popis deset stvari koje žele napraviti skupa. Kupanje na Proizdu uvijek je bilo među njima.
„Ti veliki valovi su bili najbolji na toj velikoj plaži gdje bi ga to istumbalo onako. bio bi kao meso za pohanac, plav je znao biti. Znao je reći još malo, još malo i onda dođe taj val od tri metra i onako čuje se onaj kamen o kamen kako lupka i kako ga odvlači kao palačinkicu waaaa. kako je ovo dobro, kako je ovo savršeno“, prisjeća se Ribafish.
Na Proizdu je završio Rokov pepeo i počela njegova borba.
Uz Roka na putovanju su bili i ljudi koji vjeruju jednakim žarom. Goga sve snima, ali je i "mala od palube". Nikola je Slovakinja koja perfektno govori hrvatski i na brodu je spasilac.
A bez Kasandre Draganić puno bi toga bilo nemoguće. Uz 50-ak poziva na dan i vođenje društvenih mreža, ona je ta koja zna odgovore na sva pitanja.
„Gdje ćemo doći, koja plaža, poslati plakate, gdje su plakati, tko će ih poslati dalje. Hoćemo imati neki smještaj, nećemo. Tko će nas dočekati tamo, tko će, kako će. Hrpa stvari, hrpa ljudi se interesira, svi nešto pitaju“, kaže Kasandra.
Dok mi razgovaramo, Riba je u problemima. Prvi put otkako je krenuo u projekt.
„Nekako ne dišem dobro, kužiš...Bez daha sam“, govori tad on.
Uz ozljedu ramena koja se pojavila na početku projekta, tu je i blaži oblik astme. Zbog toga je na brodu i liječnica Ana Štanfel. Plivati iz dana u dan, kaže, iznimno je naporno.
„Jako naporno. U sat vremena plivanja potrošite 700-800 kalorija, a ako plivate u kontinuitetu nekoliko sati, onda možete zamisliti koliko se trošite. Nakon toga idete spavati, vi možete kalorijski nadoknaditi, ali gubite zapravo, trošite se. Fizički je jako naporno. Zato ja otprilike pazim svakih pola sata ili on sam kad osjeti potrebu za vodom ili elektrolitima to nadoknađujemo“, kaže Štanfel.
Poručuje i da joj čast što je uz njega jer je to veliki projekt, i zbog svog službenog zadatka i želje, ali i činjenice da je uspio spojiti sve otoke.
I puno dobrih i plemenitih ljudi, poput Matije koji se na pola kanala pridružio Ribi i Toniju.
„Ovo je onako ludo. Nismo, stvarno nismo očekivali. Ovo je onako premašilo sve ikad, prekrasno je“, kaže Draganić.
Mislio je da će plivati sam, otok po otok ispunjavati obećanje dano sinu i da za to nitko neće znati. No svakim novim danom Ribu i ekipu dočekao bi novi dokaz ljudskosti.
Nakon sat i tri minute u moru i preplivanih 3600 metara, osvojen je i trinaesti otok u nizu. Brač za Rokotok. Brač za Roka.
Pažljivo ga je slušalo stotinjak djece
Ništa ne može vratit roka, ali ovo su ti nekakvi ono postoci sreće koje u ovom trenutku, u ovom praznom, glupom tijelu, ovoga mi puno znače, stvarno puno znače.
Na Zlatnome ratu toga je dana Ribu dočekalo i pozorno slušalo stotinjak djece, ali i njihovih roditelja. Neki od njih Ribini prijatelji, a svi redom zamišljeni nad sudbinom koja ga je snašla.
„To je bio još jedan od razloga zašto sam htjela doći i zagrliti ga jer i na taj dan sam bila pored njega i nekako mislim da je svoju veliku tugu pretvorio u jednu ogromnu ljubav“, kaže Ivana.
Ponekad je za to potrebno preplivati stotinjak kilometara u manje od mjesec dana. Ponekad je potrebno skupiti nevjerojatnu snagu da biste se ujutro samo ustali iz kreveta i nekako progurali kroz dan. Ali uvijek, baš svaki put potrebna je nejverojatna snaga da u osmijesima druge djece ne biste vidjeli svoju neopisivu tugu.
„Taj smijeh dječji, taj ono, to je ono... to je ono najviši mogući stadij kad se veseliš s djetetom, kad se smiješ s njim i kad vidim te klince kako se smiju i kako ono, kad te iskreno zagrle, to je to“, kaže Ribafish.
Luksuz i ljepota u kojoj oni sretni mogu uživati svaki dan. I razlog više zbog kojeg ovaj tata zaslužuje iskreno divljenje.
Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
Aktualno
Emotivna priča o avanturi RokOtok, Ribafish: ''Stalno je tu. Roksa je tu u svakom zaveslaju''
-
Gužva na plažiPogledajte prizore na egipatskim plažama: "Ovako nešto nikada nisam vidio"
-
NevjerojatnoImotski kao Azurna obala: Zašto su cijene smještaja dosegnule 500 eura za noć?
-
HDZ NIJE ODUŠEVLJENDomovinski pokret pun je ideja! Tražili su veće plaće, sad žele prestanak subvencioniranja struje i plina za građane
