Da su država i privatni investicijski fondovi prije ubrizgali novčana sredstva u posrnulo gospodarstvo, primjerice, Pevec ne bi propao, a 3000 ljudi ne bi sada bilo na burzi. Crne brojke govore kako je od srpnja mjeseca prošle godine, kada je premijerka Jadranka Kosor preuzimala mandat, broj nezaposlenih porastao s 247.147 na 291.545, krajem prošle godine. Stručnjaci nadalje prognoziraju kako bi otprilike 50.000 ljudi trebalo završiti na burzi do kraja ove godine, što bi ukupan broj nezaposlenih podigao na čak 350.000.
Pročitajte i ovo
Kriza u Francuskoj
Macron se obratio javnosti prvi put nakon pada vlade: Otkrio je kad će imenovati novog premijera
80 eura
Vlada umirovljenicima obećala božićnicu, a oni poručili: "Da daju i više, nije dovoljno!"
>> Broj nezaposlenih nadomak 300 tisuća
U sjeni borbe za radna mjesta, za sada bezuspješne, Vlada mora hitno razmotriti i što s vlasničkim udjelima u tvrtkama od kojih nema velike koristi, a često ima problem. Uglavnom kada takva poduzeća zapnu u financijske probleme svi pohitaju u Zagreb po pomoć, a kada se dijeli, recimo dobit, Zagreba se ne sjete. Jednostavnom političkom odlukom, možda i bolnom država bi prodala svoje udjele i u proračun zaradila i više nego što građanima uzima kriznim porezom, a zašto to ne čini, da li zbog straha, ili neznanja, teško je reći.
20 godine bez konsenzusa politike o privatizaciji
Posrnuli Vupik nada se boljim danima. Preuzima ga Agrokor koji je umjesto tražene 1 kune državi dao 30 milijuna više, podmirio dugovanja i odlučio uložiti pola milijarde kuna u razvoj, no Vlada dvoji treba li s privatizacijom nastaviti. 'Jednostavno se proces privatizacije mora nastaviti pogotovo u onim malim i srednjim poduzećima koje nisu od nekog značenja za industrijske politike', objašnjava ekonomski analitičar Damir Novotny. No hrvatski je problem što jasne gospodarske politike nema. '20 godina u Hrvatskoj nije napravljen neki konsenzus o tome što se želi napraviti privatizacijom', kaže Miodrag Šajatović, glavni urednik časopisa Lider.
Potvrđuju to i brojke, a država ima vlasničkih udjela, manjih od 25 posto u 650 poduzeća. Nominalna vrijednost im je oko 16 milijardi kuna, a s obzirom na krizu i nagomilane dugove teško bi se postigla i upola manja cijena od 8 milijardi kuna. Bez jasne strategije, smatra Šajatović, privatizacija bi bila samo novo krpanje proračunske rupe. 'Država je nesposobna ne zna upravljati hajmo sve rasprodati. ja mislim da je ambicioznije napraviti koncept kako da država u dijelu gdje ostaje vlasnik bude efikasna i da to bude kako treba', ističe Šajatović. Prodavati treba za proračun štetna poduzeća, a u rijetkim uspješnim država bi mogla i povećati vlasništvo pa kroz nekoliko godina i profitirati prodajom.
Tržišni principi, a ne politička manipulacija
'To smo učinili sa nekim bankama prije 10-tak godina to možemo i sa velikim poduzećima da bi sačuvali radna mjesta', tvrdi Novotny. Sadašnji model upravljanja ne vodi boljitku, pokazuju to i brojne afere, od Podravke do Badela. 'Uspješno upravljanje mora se temeljiti na tržišnim principima a ne na političkoj manipulaciji i zapravo stvaranju sinekura za političke elite', zaključuje.Uz sinekure, a bez strategije država ostaje loš gospodar, a svoju sreću Vupik će potražiti s privatnim.