'Opasnost od građanskog rata je veća od samog uspjeha ili neuspjeha vojnog udara'

Prema vašem mišljenju, može li se sada govoriti o propalom pokušaju vojnog udara?

Pročitajte i ovo Nakon terorističkog napada Turska napala kurdske militante u Iraku i Siriji: "Operacije se nastavljaju" Strava kod Ankare FOTO/VIDEO Ovo su naoružani teroristi koji su izveli napad

Mislim da je još malo prerano za konačnu ocjenu, naime stvari su se odvile u zadnjih 15-ak sati. Za mene centralno pitanja nije je li vojni udar propao ili ne u ovom trenutku, već hoće li se razviti u ozbiljnije sukobe koji bi mogli voditi u građanski rat. Dakle, čak i ako Erdogan ostane na vlasti, broj ljudi koji su ubijeni je velik, podjele u turskom društvu su ogromne i tradicionalne i pitanje je kako će se dalje razvijati stvari. Dakle, opasnost od građanskog rata je veća od samog uspjeha ili neuspjeha vojnog udara u ovom trenutku.

Što je bilo ključno, zbog čega vojska nije uspjela odmah zauzeti sve strateške točke i zaustaviti potencijalno krvoproliće, odnosno građanski sukob?

Veliko je pitanje tko je zapravo sudjelovao u samom vojnom udaru? U ovom trenutku izgleda da su to ipak bili časnici na nekoj srednjoj razini, govori se o pet generala i 29 pukovnika u ovom trenutku. Mislim da je ključna bila činjenica da predsjednik Erdogan nije bio priveden, uhapšen, već mu je bilo omogućeno da se javi u medijima i da na neki način ipak upravlja situacijom.

Ipak, on upravlja državom iz Istanbula, nije u Ankari. Znači li to da je glavni grad još uvijek nesiguran?

To bi moglo značiti to, prije svega Erdogan je bio gradonačelnik Istanbula, on prema Istanbulu ima poseban odnos. U okviru te njegove koncepcije, on smatra Istanbul bivšim centrom otomanske imperije, zapravo vrlo važnim gradom i to je ujedno najveći grad u Turskoj. Može biti da se osjeća sigurnijim u Istanbulu u ovom trenutku.

Tko zapravo stoji iza ovog udara?

Za sada znamo samo da je zapovjednik obalske straže bio među privedenima, on ima čin generala, ima i jedan broj pukovnika, a sve ostalo su spekulacije. Kao što znate, svaki takav događaj je uvijek vrlo pogodan za teorije zavjera i tu ima naravno potpuno fantastičnih interpretacija. Od toga da je Erdogan sam to pokušao napraviti da bi povećao svoju moć, pa do toga da postoji involviranje nekih stranih sila. Mislim da su to spekulacije u ovom trenutku.

Možemo li pojasniti ulogu vojske u sekularnoj Turskoj, ovo nije prvi vojni udar koji se dogovorio u toj zemlji, odnosno pokušaj vojnog udara?

Do sada su se dogodila četiri vojna udara i neki od njih zu bili iznimno krvavi. Kad se radi o vojnom udaru iz 1980. godine, nakon njega 650 000 ljudi je bio privedeno, 550 ljudi je osuđeno na smrt, izvršeno je 50 smrtnih presuda i rezultat tog vojnog udara bio je Ustav iz 1982. godine koji je još uvijek na snazi. Erdogan, koji je došao na vlast 2002. godine, znači već 14 godina vlada Turskom, želi promijeniti taj Ustav i za to mu je potrebna dvotrećinska većina koju o u ovom trenutku nema. On ima apsolutnu većinu ali nema dvotrećinsku većinu. On želi smanjiti utjecaj vojske zato što je smatra opasnošću za demokraciju u Turskoj.

Upravo taj Ustav vojsci daje veliku snagu.

Ustav omogućuje vojsci da se pojavi kao politički akter, on ju obavezuje da čuva sekularne vrijednosti. Dakle, ova akcija koju je vojska poduzela, bez obzira na kojoj je razini, striktno gledano, vrlo je upitno je li antiustavna ili nije. Vojska se zapravo smatra čuvarom turske sekularnosti i kao što znamo, turska država nastala je 1922., 1923. godine, stvorio ju je Ataturk, vojni oficir koji je zapravo informirao osnove za sekularnu tursku državu. Erdogan zapravo želi napustiti jedan dio tog ataturkističkog nasljeđa i stvoriti više demokratsku ali manje sekularnu državu.

Možemo tumačiti da je vojska postupila prema svojim ovlastima?

To će biti njihov argument ako ikad dođe do suđenja, iako vojska koja ne djeluje po zapovijedi vrhovnog zapovjednika, predsjednika republike, ne radi po zakonima. Ako je inspiracija i motiv bio sekularizam, tvrdit će da su čuvali ustavni poredak.

Vojska nije jedini trn u oku predsjedniku Erdoganu. On je imao i sukobe s pravosuđem, s medijima... S kim još?

On pokušava demontirati državu koju je naslijedio i zamijeniti sve te elemente koji su bili konstitutivni za sekularnu Tursku nekim svojim lojalistima. Prije svega u pravosuđu. Mi smo prošle godine imali predsjednika Ustavnog suda koji je napustio tu poziciju i rekao da je pravosuđe potpuno politički instrumentalizirano. U medijima, vidjeli smo da je policija upala u medijske redakcije i da su česta uhićenja novinara. On je imao velikih akcija, jednu koja se zvala Malj, protiv vojnih časnika, gdje je uhapsio preko 350 ljudi. Prošle godine, nakon dugogodišnjeg suđenja 260 ih je oslobođeno, a imao je i akciju protiv sigurnosnih snaga. Dakle, on se na svakom koraku suočava s ostacima ataturkističke Turske koju on želi zamijeniti.

Turska je članica NATO-a, kako NATO funkcionira prema članicama gdje vojska ima političku ulogu?

Možda će vas iznenaditi, ali NATO ima povijest uključivanja zemalja koje su između ostalog bile pod vojnom ili civilnom diktaturom. Naime, kad je osnovan 1949., NATO je uključio Portugal. Portugal je bila najduža europska diktatura koja je trajala do sredine 70-ih godina i NATO-u to samo po sebi nije smetalo jer je NATO sigurnosni savez koji prije svega brine o sigurnosnim aspektima. Kasnije je i Grčka jedno vrijeme bila pod vojnom upravom, '67. do '74., a Turska, kao druga najveća vojna sila u okviru NATO saveza bila je iznimno važna u Hladnom ratu i nakon njega, a imala je četiri vojna udara. U suvremenim okolnostima, nakon 1989. postalo je neprihvatljivo za NATO da neka zemlja postane vojna diktatura. Jedno vrijeme je NATO strahovao da bi kaos u Grčkoj mogao dovesti do neke vrste suspenzije demokracije, to bi za NATO bio velik poraz jer NATO više nije vojni savez, NATO je vojno politički savez koji štiti zapadne, odnosno liberalno demokratske vrijednosti.

Rusija je normalizirala odnose s Turskom, vidjeli smo poruku punu razumijevanja Putina. I tu zapravo Erdogan balansira. Ovaj vojni udar odvija se u kontekstu njegovih neuspjeha, pa ih možda na taj način želi kamuflirati.

Mislim da treba gledati kontekst. U zadnjih nekoliko mjeseci, u zadnjih godinu dana Erdogan je morao osnažiti ulogu vojske i to iz nekoliko razloga. Prvo zbog terorističkih napada, zadnji se dogodio nedavno na aerodromu. Potom zbog migrantske krize, a treće zbog neuspjeha u Siriji i zbog tenzija koje je imao s Rusijom. Davutoğlu, bivši premijer, obećao ej da će stvoriti takvu Tursku koja neće imati nikakvih problema sa susjedima. Međutim, 14 godina vlasti Erdogana, Turska se našla u problemima s gotovo svim susjedima. Zadnjih mjesec ili dva, od pada Davutoğlua, Erdogan se pokušava pomiriti sa svojim susjedima. To je pokazalo da je njegova politika u krizi, istovremeno je ojačao vojnu ulogu iz sigurnosnih razloga i tu je sigurno došlo do tenzija koje su dovele do pokušaja ovog vojnog udara.

Spomenuli ste izbjeglice. Turska je ključna Europskoj uniji pa tako i između ostalog i Hrvatskoj, tamo je pet milijuna izbjeglica. Znamo da je jedan dio prelazio i preko Hrvatske, postojala je bojazan da će se i duže zadržati na našem teritoriju, strahovalo se od humanitarne katastrofe i krize. Što će Europska unija sada učiniti?

Europska unija se trese i strahuje od milijun, dva milijuna ljudi, a ima 550 milijuna. Čak i kad Britanija ode imat će preko 500 milijuna stanovnika. Turska ima skoro pet milijuna ljudi, prema tome to je vrlo ozbiljna situacija za Tursku. Mislim da je najveća opasnost za Europu ako dođe do građanskog rata u Turskoj. U tom bi slučaju izbjeglice počele odlaziti iz Turske, vidjeli smo da su Bugarska i Grčka vrlo oprezne, da su zatvorile granice i to bi mogla biti priličma opasnost za samu Europsku uniju.

Amerika nije bila sklona Erdoganov načinu vladanja. Kako se tumači njihova reakcija, oni kažu da podupiru demokratske vlasti?

To kažu sada, no sinoć, prva reakcija državnog tajnika Kerryja je bila vrlo zanimljiva. On nije spomenuo ni demokraciju ni podupiranje demokratski izabrane vlasti, on je govorio o stabilnosti i kontinuitetu i iz toga se moglo iščitati da je neutralan u odnosu na same događaje u Turskoj. Naravno, u tom je trenutku to bilo razumno jer se nije znalo tko će prevladati ali bilo je zanimljivo vidjeti njegovu poziciju. U sva četiri vojna udara do sada jedan od razloga koje je vojska navodila je da se Turska počela okretati od zapada i pozivala se na savezništvo s SAD-om kad je izvodila vojne udare. Mislim da to sad više nije moguće ali je zanimljivo vidjeti kako je Kerry reagirao.

Ono što zanima mnoge, osobito Hrvatsku je da je Turska uspjela uspostaviti veliku dominaciju u našem susjedstvu. U Bosni i Hercegovini i Hrvatska je, kažu analitičari, propustila priliku da se ona nametne kao lider provođenja određenih prozapadnih procesa u Bosni i Hercegovini. Kako je to Turskoj uspjelo?

Davutoğlua strategije, prije svega, je oslanjanje na zemlje koje su u povijesnom i kulturološkom smislu bliske Turskoj. Na balkanskom su prostoru, prije svega to Bošnjaci i Albanci. Osim toga, oni su se okrenuli otomanskom nasljeđu od čega je Ataturk stalno bježao, prema tome oni vide svoje susjedstvo, Balkan prije svega, kao zonu svog interesa. Sa krizom Europske unije i njenim oklijevanjem da se brzo proširi na zapadni Balkan, otvaraju se dodatne mogućnosti za Tursku kao što se otvaraju i za Rusiju i za Ameriku na tom području. Mi smo već jučer vidjeli da je gospodin Izetbegović poslao telegram podrške Erdoganu, dok još nije bilo jasno kako će završiti ovaj pokušaj. Istovremeno vidimo, kada pratimo Facebook i Twitter, da iz Republike Srpske uglavnom dolaze izrazi podrške prema vojnom udaru. Mi imamo situaciju da u Bosni, sve što se događa u Turskoj izazove dodatne tenzije i treba biti oprezan oko toga.

Erdogan je iznimno popularan među Turcima, ako to da su ga vojni časnici podcijenili? Građani su ga branili na ulicama sukobljavajući se s vojskom.

Erdogan je iznimno popularan i iznimno nepopularan. Tursko je društvo izrazito podijeljeno, kao i većina drugih. Vidjeli smo i proteste protiv Erdogana, onaj na Taksim trgu i u mnogim drugim situacijama, prema tome, mislim da je tursko društvo iznimno podijeljeno. Tko želi nešto saznati o Turskoj ja bih mu savjetovao da čita Orhana Pamuka i te dvije duboke identitetske pozicije koje su nepomirljive i koje traju već jako dugo. Na neki način situacija podsjeća na ono što imamo ovdje, a to su povijesne razlike koje se povezuju s religijskim identitetima i nastavljaju se produbljivati na novim generacijama. One su transgeneracijske, traju stotinama godina i stalno ih je moguće obnoviti. Zašto su ga neki časnici podcijenili, to ćemo vidjeti. Pretpostavljam da su neki osjetili dužnost učiniti nešto, neki su možda krivo procijenili vlastitu sposobnost, to se vrlo često događa u politici.

Što će Europska unija učiniti sljedećih dana?

Europska unija je bila oprezna kad se radilo o Erdoganu, nije im se svidio njegov stil vladanja, bili su vrlo kritični prema tome. On je sve manje liberalan i sve više autoritaran, međutim, istovremeno im je sve više i više trebao. Tako da su zapravo napravili jedan sporazum koji je bio vrlo neprincipijalan. S druge strane Europska unija je u velikoj krizi, ona treba vidjeti kud će dalje. Ako Europska unija odluči da se želi približiti u okviru euroazijskog koncepta, Turskoj i Rusiji, onda će pokušati napraviti neki kompromis, bez obzira tko bio u vlasti u Turskoj. Ako se s druge strane odluči prije svega konsolidirati smatrat će ovo dobrim razlogom da Tursku zadrži po strani i da ne nastavi pregovore o turskom članstvu u Europskoj uniji koji i tako vode nigdje.