No, u sezoni gljiva neki će se možda uputiti u potragu za muharama, koju većina ljudi poznaje kao najopasniju otrovnu gljivu. Ipak, nadajmo se da to nikome na pada na pamet.
Pročitajte i ovo
Sezona gljiva možda je dobra prilika da se kratko prisjetimo u koje su se svrhe gljive, pa i one otrovne, koristile nekada, a u koje se koriste i danas. Pa i one otrovne.
Muhare, primjerice, točnije Amanita muscaria, kod nas se bez većih problema može pronaći na većini livadama i u šumarcima, a spada u najraširenije halucinogeno sredstvo na svijetu. To vrlo dobro zna jedan mladić, za potrebe ovog članka nazvat ćemo ga Marko, koji je prije dvije godine probao ovu otrovnu gljivu.
'Konzumirao sam dio u kojem je velika koncentracija muskarina. Osušio sam ga i malo po malo jeo', ispričao nam je Marko.
Konzumacija otrovnih gljiva i u najmanjoj količini i na bilo koji način izrazito je opasna, a u većini slučajeva smrtonosna Od gljiva je osjećao dodatnu energiju i bio je dobro raspoložen, no dodaje kako je njegov prijatelj probao učiniti isto, no bilo mu je vrlo loše i povrćao je. Treba li napomenuti da za malo umjetno stvorenog dobrog raspoloženja ne treba život stavljati na kocku?
Marko nije izuzetak koji je krenuo eksperimentirati, muhare su još u davnoj prošlosti konzumirali šamani u svrhu obreda, a prva upotreba u Europi zabilježena je u 17. stoljeću. Tada je u svijet halucinacija uplovio svećenik iz Španjolske koji je gljive donio iz Amerike. Kako mu je bilo i je li spoznao Boga, nije zabilježeno.
Nisu samo svećenici radoznalo zavirivali u druge sfere svijesti. Javna je tajna da su to radili i braća Grimm te su navodno upravo muhare zaslužne za njihovu razigranu maštu. Navodno je i poznata bajka Alisa u zemlji čudesa jednog drugog autora napisana baš pod djelovanjem crvene gljive s bijelim točkama, koja se u spomenutoj bajci vrlo često može vidjeti. No, to se, dakako, ne može tvrditi.
U nas je u povijesti zabilježeno konzumiranje gljiva i u svrhu uljepšavnja, u doba kada je kozmetička industrija bila tek u začecima. Riječ je o iznimno otrovnoj gljivi belladona, koja također izaziva halucinacije, no ako se koristi u vrlo malim količinama samo proširuje zjenice. Upravo zato ovu gljivu često su koristile žene, obično plemkinje, kako bi im oči izgledale veće, a pogled bio dublji i zanosniji.
No, kako smo već naveli, sezona je gljiva i treba je iskoristiti za uživanje u delicijama koje se pripremaju od jestivih primjeraka, a ne za stavljanje glave u torbu.
Jer, konzumacija otrovnih gljiva i u najmanjoj količini i na bilo koji način izrazito je opasna, a u većini slučajeva smrtonosna. Gljivari stoga upozoravaju osobe koje su manje upoznate s gljivama, da ne beru one za koje nisu 100 posto sigurni da su jestive, kako šetnja šumom ne bi završila tragedijom. Najbolje je, kažu, uza sebe imati stručnjaka ili osobu s velikim iskustvom.
