Hrvatski pirotehničar o poslu u kojem svaki korak može biti posljednji: ''Postane dio života. Idemo i, Bože moj, borimo se''

Marijan Plemenčić već 17 godina spašava živote drugih riskirajući svoj. Kao pirotehničar čisti minska polja diljem Hrvatske u kojoj, prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, ima više od 350 četvornih kilometara minski sumnjivih površina. 44-godišnji otac troje djece za DNEVNIK.hr govorio je o poslu u kojem je svaki korak riskantan, a život je svaki dan na kocki.

Pročitajte i ovo U idućih pet godina... Crne prognoze Svjetske meteorološke organizacije: "Naš planet nam pokušava nešto reći" Generalna skupština UN-a FOTO Bijesni Srbi dijele fotografiju Vučića u UN-u, ali svi gledaju ženu iza njega: "Najbolji opis ovog režima ikad. Slikovitije ne može"

Tijekom godina Marijan Plemenčić radio je u trima tvrtkama za razminiranje, a posljednjih osam radi u zagrebačkoj tvrtci Rumital d.o.o. Svoju je karijeru počeo nakon dvije godine provedene u ratu, kada je shvatio da se ne vidi u vojsci. Posao pirotehničara prvo je dobio u rodnom Benkovcu za norvešku tvrtku koja je pružala pomoć u poslijeratnom razminiranju Hrvatske.

Težinu posla i stres koji dolazi uz posao pirotehničara ne treba posebno naglašavati, no on je, kaže Plemenčić, u očima pirotehničara posao kao svaki drugi.

''Sam početak tog posla razminiranja je težak. Dosta je tu straha i opreza, ali s godinama se navikneš na sve to. Sam taj posao uvjetuje sigurnost, koliko se može biti. To je prva i osnovna stvar. Gledamo da bude sigurnosti u tome poslu. I na to se navikneš, kroz taj neki period. Mi znamo reći, to možda malo ružno zvuči, ali shvaćamo taj posao kao svaki drugi. Naravno, uvijek s dozom straha, opreza'', priča Plemenčić.

Odvojeni od najmilijih

Osim što riskiraju svoje živote, taj posao sa sobom nosi i odvojenost od obitelji. Pirotehničarima je u opisu posla da po nekoliko tjedana žive u mjestu u kojem čiste minsko polje, a opasan i riskantan posao razminiranja nije stresan samo pirotehničarima, već je to stres i za njihove obitelji i prijatelje.

''Početak kao početak svakako je težak, ali s vremenom se naviknemo i na to. Gledajući s te psihološke strane, čovjek koji radi ovaj posao mora razdvojiti život doma od života na terenu. Hoću reći da kod kuće imate situaciju da i oni sami shvate da to radite radi neke egzistencije. To je stvar na vama kako ćete se postaviti da imate uredan život. Terenski je život jako težak, da se razumijemo. Vi ste tu 17 dana odvojeni od obitelji, od toga svega, ali uz njihovo razumijevanje i njihovo razumijevanje prema vama, to se sve da nekako staviti u red, tako da to funkcionira'', objašnjava Marijan Plemenčić.

''Ne može se čovjek 100 posto naviknuti na to. To postane, jednostavno, ne mogu reći svakodnevnica, postane način života, ali s tim da imate jedan život doma, a drugi život na terenu. S godinama se čovjek navikne na to, postane dio života. I, Bože moj, tako idemo, tako se borimo '', dodao je.

S kolegama kao obitelj

Plemenčić je kazao da je važna psihička snaga čovjeka koji odabere raditi ovaj posao. Dodao je da, iako se radi o poslu koji iscrpljuje čovjekovo tijelo i um, osjeća se ispunjeno na kraju radnog dana jer zna da je ustvari spasio nečiji život. ''Odradili ste svoj radni dan, odradili ste nešto za okolinu. Osjećam se dosta ispunjeno. To je i fizički i psihički posao. I s jedne i druge strane jako ste istrošeni nakon radnog dana. I tu onda dolaze popodnevni odmor, razgovor s kolegama. Kad smo tako po terenima i na terenskom radu, mi smo kao neka obitelj, jedni s drugima. Pričamo malo o poslu, o privatnom životu i tako ispunjavamo slobodno vrijeme'', priča Plemenčić.

Kako s kolegama pirotehničarima iz Rumitala provodi puno vremena i, dok su na terenu,  ''osuđeni'' su jedni na druge, teško je govoriti o trenucima kada se dogodi tragedija. ''Teško je to pitanje. U tom trenutku, nažalost, to sam doživio u svojoj karijeri, krećemo s ljudske strane. Strah više nije upitan uopće. Prvo je i osnovno da se ide pomoći tom čovjeku. Teški su to trenutci i ne daj Bože da netko to doživi. To je u tome poslu tako kako je, ali se ide za ljudskim instinktom da se pomogne što prije i to je to'', rekao je ovaj iskusni pirotehničar.

Ništa od čiste Hrvatske do 2019.

U Hrvatskoj je minski sumnjivo još 355,6 četvornih kilometara koji su raspostranjeni u osam župnija i ukupno 54 gradova i općina zagađenih minama i neeksplodiranim ubojnim sredstvima, stoji na stranicama Ministarstva unutarnjih poslova koje je od početka ove godine preuzelo posao Hrvatskog centra za razminiranje.

''Pretpostavlja se da je minsko sumnjivo područje zagađeno s oko 30.427 mina. Minsko sumnjivi prostor zagađen je i velikim brojem neeksplodiranih ubojnih sredstava, posebno u područjima intenzivnih borbenih djelovanja tijekom Domovinskog rata. Cjelokupni MSP na teritoriju Republike Hrvatske obilježen je s više od 12.280 oznaka upozorenja na minsku opasnost'', stoji na stranicama MUP-a.

Iako je bilo predviđeno da će Hrvatska do ožujka 2019. godine biti razminirana, taj se plan nije realizirao, ponajviše zbog manjka financijskih sredstava, kazao je prošle godine Hrvoje Debač iz Ureda za razminiranje. Rok za razminiranje produljen je do ožujka 2026. godine.

Najveći dio minski sumnjivog područja nalazi se u šumama i teško dostupnim područjima, što hrvatskim pirotehničarima dodatno otežava posao.