Pročitajte i ovo
Nakon što je u Provjerenom objavljena priča o fascinantnom dječaku, kvocijenta inteligencije 197, 5-godišnjaku kojega zanima Tutankamon, svemir i astralne projekcije, sve je zaintrigirao njegov um. Svi su željeli pomoći i omogućiti mu da se izrazi, a za to je bilo potrebno skupiti gotovo 150.000 kuna koliko stoji komunikator.
Tko je i što je sve sposoban njihov sin, nisu ni slutili. Jer, petogodišnji Šimun, praktični nepokretan, do prije pola godine nije komunicirao. A onda su roditelji shvatili da je sam naučio abecedu i da mogu razgovarati pomoću improvizirane table sa slovima. I tada počinju otkrića o ovom fascinantnom dječaku. Zanima ga svemir, astralne projekcije, ima specifičan smisao za humor i bez problema napamet množi i dijeli troznamenkaste brojeve. Ono što je prije Božića bio tek san, sada je stvarnost. Nešto toliko daleko i nedostižno Šimunovoj obitelji, ostvarilo se za samo pet dana. Još jedan je život zauvijek promijenjen, zahvaljujući vama.
Kada se rodio, liječnici su Šimunovim roditeljima rekli da je i gluh i slijep i da vjerojatno neće doživjeti prvi rođendan. Semilobarna holoprozecenfalija dijagnoza je koja je teško spojiva sa životom, koja sa sobom između ostaloga nosi i tešku mentalnu retardaciju.
''Ja sam samo molila dragog Boga da pomogne, da me prepozna da sam mu mama, da razumije, da uspostavimo kontakt i da mi da da upoznam svoje dijete. Da mi da da ga upoznam prije nego što ostanem bez njega, to mi je bilo jako bitno'', ispričala je Šimunova majka Ivana.
Unatoč svim prognozama, Šimun je dobro napredovao. Shvatili su da ih razumije, da reagira na njihova pitanja. Dora Vukušić, Šimunova terapeutkinja uvela je sporazumijevanje sličicama, a onda ga je jednog dana pitala može li joj pokazati neka slova ili nešto napisati.
''Ja sam njega snimala za diplomski, nisam znala što će on napisati i naravno da te i iznenadi i preplave te i osjećaji i sve. Nije nitko od nas znao što se točno u toj glavici skriva'', rekla je Dora .
Dijete koje nitko nije učio abecedu, čitati ili pisati, dijete od svega četiri i pol godine koje po procjenama liječnika nije trebalo doživjeti ni prvi rođendan, jasno je napisalo što ga zanima i o čemu želi znati više.
''Tutankamon! Dijete od četiri i pol godine je napisalo da želi znati nešto više o Tutankamonu i to je bila treća riječ doslovno ili druga koju je napisao'', kaže Dora.
Sporo, ali bez odustajanja, Šimun je pisao po improviziranoj tabli sa slovima. I pitao sve što je u njemu dugo čučalo.
''Pitanje koje mi je htio postaviti je: 'Bi li radije njega čuvala ili išla raditi?", to ga je mučilo. Pitao je što je njegovateljica?'', rekla je mama Ivana.
Oduvijek je vjerovala da Šimun razumije, ali što sve može njezino dijete Ivana nije mogla niti naslutiti.
Matematiku rastura, zanima ga svemir, astralne projekcije.
Prozor u svijet bio je komunikator, skupi uređaj kojim se upravlja pokretima očiju. No za roditelje financijski nedostižan. Nakon naše priče, u svega pet dana prikupljen je cjelokupan iznos. Tata Franjo i mama Ivana odmah su objavili sretne vijesti i zamolili ljude da dalje ne uplaćuju jer njihov je cilj ispunjen.
''Sve što se dogodilo je nadmašilo naša očekivanja, prezahvalni smo ljudima što su prepoznali u njemu potencijal'', kazala je Ivana.
Što su odvojili od sebe, svojih obitelji i uplatili za Šimunov komunikator. On je već stigao, a njihova su srca puna.
A Šimun? On nije gubio vrijeme. Dok je čekao na komunikator, s majstorskim je kandidatom Borisom Tomićem učio šah. Koliko je dobar, ne moramo vam ni spominjati.
''Još sam u paukovoj mreži, pričam s tom tablom. A stiže eye-gaze pa ću ispuniti želju i doprinijeti tamo gdje treba školska nauka za svemir i druge stvari i situacije u moru'', pročitala nam je Ivana jednu od Šimunovih poruka. Šiši, držimo te za riječ i veselimo se svim bićem.
