Marina je svoju bebu prenijela 11 dana pa je primljena u Vinogradsku bolnicu. Cijelu noć i dan su joj izazivali trudove, beba je bila velika, Marina se nije otvarala, a nikoga da napravi carski rez. Provela je 12 sati bez liječnika. Liječnik je došao tek kad su pali bebini otkucaj srca i kad se situacija zakomplicirala. 'On je došao, skinuo kutu, objesio je počeo psovati što nitko ovdje ne zna raditi svoj posao. Vikao je kako sam debela i kako sam se mogla 30 kilograma udebljati', opisuje Marina Milek. 'Počela sam vikati jer me bolilo, nisam imala zraka, udario me po licu i pitao hoću li roditi te da uzmem zraka, šutim i tiskam'.
Forsiranje poroda
Iako se djetetovo srce više nije čulo, još nije bilo vrijeme za carski rez. Zahvat je počeo tek navečer. 'Kad je već bilo kasno, kad je Lukica umro u meni', kaže Marina. imao je hematome po glavi i po vratu, uši su mu bile iskrivljene, natečena cijela lubanja i oči, modrice po cijelom tijelu i to ne od carskog reza nego forsiranja poroda', tvrdi otac Domagoj. Smrt istražuje komisija Ministarstva zdravstva. Bolnica se ne očituje dok ne dobije njihov nalaz. Samo babice, pričaju Marina i Domagoj, tiho izražavaju žaljenje. Predlagale su carski rez, kaže bračni par, dok je dijete još bilo živo i zdravo, ali stručno liječničko mišljenje bilo je da su one nekompetentne i nesposobne.
