Kada mlada i ambiciozna osoba iz zemlje poput Australije dođe raditi i živjeti u Hrvatsku, i to na otok, odmah imate nekoliko upitnika iznad glave.
Pročitajte i ovo
No dopustite da vam razgovor s Carmen Tomasic barem malo promijeni perspektivu. Dopustite da na trenutak vidite Hrvatsku kroz njezine oči – kao prekrasnu zemlju s brojnim potencijalima, gdje treba mnogo više optimizma i malo više suradnje, otvorenosti i naravno – rada.
Njezin je otac imao 26 godina kada je trbuhom za kruhom otišao u Australiju. Kako to već biva, Carmen je odrastala uz njegova sjećanja na prekrasni otok okupan suncem i s kristalno čistim morem. Posljednjih trinaest godina i sama je svake godine dolazila na Korčulu te ondje uživala u svakom danu.
U Sydneyju je izgradila respektabilnu karijeru u Merivale grupi, vodećoj ugostiteljskoj kompaniji koja u svom portfelju ima luksuzne hotele, lounge-barove, klubove i restorane te je bila menadžerica hrane i pića za QT dizajnerske hotele. U Merivale grupi uspješno je rukovodila timom od 120 ljudi i nadgledala rad osam odjela te upoznala mnoge poznate osobe iz svijeta biznisa i javnog života.
U Hrvatskoj je dobila poslovnu ponudu koja je spojila sve što Carmen voli: Korčulu, bogato znanje o ugostiteljstvu, leadership iskustvo, ali i okruženje u kojem može uspješno balansirati poslovni i privatni život.
Carmen Tomasic u Korčuli je dio tima zaduženog za sve marketinške aktivnosti za Moro Beach Club (restoran i koktel-bar na otočiću Stupe), Vrnik Arts Club (multifunkcionalni objekt na Vrniku, jedinom naseljenom otočiću u korčulanskom arhipelagu) te fine dining restoran De Canavellis.
Carmen Tomasic (Foto: Privatni album)
Foto:
Privatni album
Sydney je prekrasan, a prekrasna je i Korčula. Zašto ste odlučili jedan milijunski, svjetski grad zamijeniti malim otokom poput Korčule?
Oduvijek sam željela živjeti na Korčuli, samo sam trebala pronaći prikladan posao kojim ću nastaviti svoju karijeru. I u tome sam uspjela!
Doista se radi o odluci iz srca. U Sydneyju sam imala više izbora što se tiče karijere, tamo poznajem mnogo ljudi i ondje mi je što se tiče posla sigurno lakše. Ali u Korčulu sam odlučila doći jer obožavam ovo mjesto i svojim iskustvom želim pomoći da se Korčula pozicionira visoko na svjetskoj turističkoj ljestvici, kao što to i zaslužuje.
U Sydneyju bi moj nastavak karijere bio usmjeren na još više pozicije, čime bih se morala udaljiti od poslova koje doista volim i uključiti se u korporativni dio. Naime, na posljednjem sam poslu rukovodila tim od 120 ljudi, osam menadžera bilo je odgovorno direktno meni, a nadgledala sam osam odjela. Bila je to visoka pozicija u velikoj kompaniji, što je odlično! No ta je funkcija nosila i manje međuljudske interakcije i bilo je doista teško postići balans između posla i privatnog života.
Realno, Hrvatska doslovno pršti potencijalom i za ljude koji imaju veliku motivaciju i energiju sad je prava prilika da realiziraju svoje ideje. - Carmen Unatoč izazovima, pritisku i visokim ulozima na mom posljednjem poslu, čak sam pomalo postala i zasićena jer jako dobro poznajem industriju. A dolaskom na Korčulu za mene je sve bilo apsolutno novo. I iako je doista teško u mnogim aspektima, sjajna je prilika izaći iz svog sigurnog okruženja i postaviti si nove izazove. Od snalaženja u zakonskim zavrzlamama pa do razlike u mentalitetu ovdašnjih ljudi.
U Sydneyju sam mnoge stvari uzimala zdravo za gotovo jer sam znala što, gdje i od koga mogu nabaviti ili kojoj se agenciji ili dobavljaču za što mogu javiti, dok ovdje apsolutno svakog dana učim nešto novo.
Obožavam biti okružena morem i prekrasnom kulturom – genijalno je imati mogućnost balansa, a ne samo biti u gradu i juriti čitavo vrijeme.
U Korčulu dolazite posljednjih 13 godina. Što ste primijetili da se promijenilo tijekom godina?
U uslužnim djelatnostima vidim itekako pozitivan napredak – ponuda je sve bogatija i sve je više novih koncepata u ugostiteljstvu, i to je sjajno! Turizam raste i osjećam da je svaka godina sve bolja, a sezona za nijansu dulja.
Jedino što me malo brine jest to što se rastom turizma pomalo gubi kulturni identitet. Dojma sam da su mladi sve manje ponosni na sve ono na što su bili ponosni naši roditelji: na svoju tradiciju, običaje, agrikulturu, čak i glazbu i način života. Kao da žele biti nešto drugo, nešto što nisu, odnosno kao da žele biti baš poput ostatka svijeta. Također primjećujem da se zamaraju površnim stvarima i onime što imaju, a ne tko su.
To mi se čini opasnim jer kad se ljudi prestaju osjećati ponosnima na ono što imaju, tada se sve počne raspadati. Već je vidljivo da u selima po otoku ima dosta napuštenih i derutnih kuća te obraslih vinograda. Ljudima nije zanimljivo ulagati u ovo što imamo ovdje i kao da uvijek pokušavaju tražiti nešto bolje negdje drugdje. Ako ljude ovdje nije briga za ono što imamo, zašto bi bilo briga turiste? A od turizma se ovdje najviše i živi.
Naši ljudi trebaju biti otvoreniji i bolje upravljati onime što već imaju umjesto da bježe od toga.
Bit ću potpuno iskrena, pomalo me zabrinjava Hrvatska u budućnosti, kada više ne bude ovih starijih generacija. Bojim se da bi s njima mogao otići i onaj specifični štih i tradicija – ako to ne osvijestimo i ne promijenimo mentalitet.
U Australiji ste radili za Merivale grupu, za jednog od najmoćnijih hotelijera i jednog od najbogatijih Australaca Justina Hemmesa. Kakvo je bilo vaše iskustvo ondje i što ste sve imali priliku naučiti?
U Merivale grupi provela sam deset godina i zaista sam zahvalna čitavoj kompaniji i Justinu jer su mi pružili toliko prilika za poslovni i osobni rast.
Merivale je za mene bio više od kompanije, više kao prava škola za učenje gostoljubivosti. Justin je razumio važnost ulaganja u razvoj svojih zaposlenika, u njihovo učenje i postavljanje stvari tako da su za objekte koje vode odgovorni kao da se radi o njihovu vlastitom biznisu. Osiguravao je alate potrebne za napredak, ali i slobodu da svoje znanje primjenjuju.
Justin je uspio dodatno razvijati biznis jer je znao da ima sjajan tim koji je odlično vodio postojeće objekte dok je on razvijao nove projekte. Stvorio je sjajnu kulturu unutar kompanije – pred zaposlenike postavlja izazove, omogućuje slobodu da vode objekte kao da su njihovi vlasnici i dobro ih nagrađuje za njihove uspjehe, što je također iznimno važno.
Sve su to uvjeti za uspjeh u bilo kojoj industriji, jer onoliko smo dobri koliko su dobri naši nadređeni i naši kolege u timu. I zato, ako možete dobro postaviti obuku i čitavu organizaciju – vaš je potencijal neograničen.
Ljudi doista često podcjenjuju vrijednost dobre kulture unutar kompanije.
Na Korčuli sada vodite sve marketinške aktivnosti za tri nova omiljena mjesta gostiju, ali i lokalaca: Moro Beach Club, Vrnik Arts Club te fine dining restoran De Canavellis.
Moro Beach je doista jedinstveno mjesto. Ljudi obožavaju ovdje dolaziti zbog osjećaja da se nalaze na privatnom, malom otoku. Jednostavno je doći do njega i ljudi tu mogu provesti vremena koliko žele i kako žele – piti koktel na plaži ili uživati u ponudi restorana.
Vrnik je nešto tradicionalnije i opuštenije mjesto, zapravo naseljeni otočić s mnoštvom prekrasnih tradicionalnih kuća. Sve je jako šarmantno, ima bogatu povijest i nasljeđe, a to smo otvaranjem Vrnik Arts Cluba u nekadašnjoj zgradi škole željeli i očuvati.
Restoran De Canavellis nalazi se u starom dijelu grada Korčule i nudi izvrsna jela koja potpisuje vrsni chef Matija Bogdan, koji je dvije godine proveo u Ledburyju, britanskom restoranu s dvije Michelinove zvjezdice i titulom jednog od 50 najboljih u svijetu. De Canavellis je mjesto gdje ćete baš uživati u kuhinji svjetskog ranga i dugoj večeri. Ovo je mjesto gdje se tradicija i prošlost susreću s inovativnom kuhinjom.
Za koja se svoja znanja i iskustva nadate da ćete ih iskoristiti u Korčuli, u sva ta tri objekta?
Jako dobro razumijem kako funkcioniraju uslužne djelatnosti na višim razinama i s većim rasponom različitih gostiju, sve zahvaljujući velikim restoranima i klubovima u kojima sam radila u Australiji. U Hrvatskoj mi se čini da ljudi često razmišljaju samo iz perspektive što i kako Hrvati žele, što mi baš i nema smisla jer ako želite rasti i napredovati, ne možete čitavo vrijeme raditi „onako kako se oduvijek radi“.
Nadam se da će moje razumijevanje potreba gostiju, radno iskustvo u svjetski poznatim ugostiteljskim objektima te iskustvo u različitim područjima (od uobičajenih opuštenih večera pa do suradnje s klijentima koji vole luksuz) pomoći u stvaranju bolje ponude i privlačenju većeg tržišta s ciljanim gostima.
Nadam se i da ću pomoći u promociji naše ponude pravim ljudima na najbolji mogući način. Marketing i brending neizmjerno su važni, a kad postignemo da nas prepoznaju u svijetu, bit će nam mnogo lakše dobiti podršku od lokalnog stanovništva, bilo to kao njihov eventualni rad za nas ili jednostavno uživanje u našim objektima.
Carmen Tomasic (Foto: Privatni album) - 4
Foto:
Privatni album
Korčula nikad nije bila party destinacija poput primjerice Hvara, a lokalno stanovništvo želi da tako i ostane. Kakav bi se oblik noćnog života mogao ponuditi u Korčuli, a da se ujedno zadrži opuštena atmosfera u kojoj su odmor i uživanje najvažniji?
Ni mi ne želimo da Korčula postane party destinacija. Želimo usmjeriti turizam u pravom smjeru te kroz našu ponudu upravo i odrediti kakve goste želimo. Zato smo primarno više fokusirani na vrhunsku ponudu hrane, pića i mjesta na kojima će ljudi istinski uživati. Radije to nego da otvaramo samo klubove.
Ključ je za postizanje sjajnog noćnog života u Korčuli je imati izrazito sofisticirane, seksi, opuštene i u trendu – lounge barove. Mjesta gdje ljudi mogu uživati u kvalitetnim koktelima, vrhunskim vinima i šampanjcima, laganoj hrani te udobnim naslonjačima, sjajnoj glazbi i vrhunskom ugođaju. Jedno od mjesta koje sam vodila najpoznatiji je koktel-bar i japanski restoran u Sydneyju – „Hemmesphere“. Voljela bih sličan koncept donijeti Korčuli, ali naravno – prilagoditi lokalnom ugođaju.
Korčula privlači dosta gostiju starijih od 40 godina i oni kada završe primjerice s večerom, trenutačno baš i nemaju neki izbor gdje bi mogli nastaviti s druženjem. Odlična stvar kod lounge barova jest upravo raznolikost ponude – ljudi mogu doći na jedno piće ili ostati čitavu večer i naručivati butelje i hranu. Dovoljno je intimno za parove, ali opet i dovoljno zabavno za veće grupe i tulume.
Kako bi Korčula mogla produljiti svoju turističku sezonu?
Sve ovisi o tome kako će se Korčula pozicionirati kao destinacija. Još trebamo poraditi na prezentaciji naše ponude. Generalno govoreći, imamo sve potrebne alate na raspolaganju, ali mislim da ne upravljamo njima dovoljno dobro.
Imamo fascinantnu povijest, od Rimljana i Grka, neke doista važne povijesne znamenitosti. Agrikultura, uzgoj životinja, tradicija, hrana… sve su to detalji kojima se može postići da ljudi dolaze ovamo i izvan sezone – samo ti ljudi moraju znati što sve imamo u ponudi!
Posebno je zanimljivo azijsko tržište – oni svake godine troše milijarde na putovanja po svijetu i zapravo nisu gosti koji pretjerano vole sunčanje i kupanje. Vole posjećivati povijesne znamenitosti, fotografirati i razgledavati. Ako se potrudimo sve bolje promovirati i predstaviti se upravo gostima s azijskog tržišta, tada sigurno možemo produljiti turističku sezonu u Korčuli.
Sve se svodi na dobru reklamu i prezentaciju pravim ljudima koristeći prave medije.
Mnogim je poduzetnicima u Hrvatskoj danas teško naći i zadržati kvalitetne radnike. Što je po Vašem mišljenju važno za svakog poduzetnika ako želi stvoriti dobar tim, posebno u kontekstu specifičnosti otoka i turističke sezone?
Razgovarajući s drugim strancima koji žive ovdje i na temelju mog vlastitog iskustva, važno je da svatko novi tko dođe ovamo ima na umu da nema nikakav utjecaj, mrežu poznanstava, kao ni potporu koju je imao u prijašnjem gradu gdje je radio. Stoga se jednostavno treba vratiti na početak te zapravo započeti novu karijeru iz temelja i ne očekivati da ćete odmah moći nešto mijenjati, već da se prvo morate na neki način dokazati i prilagoditi.
Za mene su u Sydneyju mnogi znali i veselili se kada bi čuli da ćemo raditi zajedno jer su znali za moja postignuća, pristup poslu te kako je raditi sa mnom. I to vam olakšava stvari. A kada ovdje dođeš kao netko novi, to naravno nije tako i moraš početi sve ispočetka i pronaći način na koji ćeš se uklopiti.
Također mislim da je za strance važno da se pripreme na mnogo negativnosti, dosta podmetanja i mnogo izazova. Moramo biti realni, koliko god ljudi ovdje govorili da žele promjene, rast i učenje, jednako tako odbijaju prihvatiti strance. Čini mi se kao da se kod nekih djelomično radi i o egu.
Zato je strancima koji dođu živjeti ovdje važno da odvoje vrijeme i pokušaju razumjeti lokalno stanovništvo, da uče o Hrvatskoj i nađu način na koji će to kombinirati sa svojim međunarodnim iskustvom, a ne da dođu i očekuju da će sve raditi kao i u nekoj drugoj zemlji.
Također je vrlo važno slaviti i najmanje pobjede i napretke jer je svaka od njih korak prema većem cilju koji smo postavili. Možete imati tim od 20 ljudi i da vas od njih samo troje podržava. I to je u redu.
Morate se brinuti o ljudima u kojima vidite potencijal, ulagati u njih, nagrađivati ih, pomoći im u edukaciji i razvoju, tako da oni mogu dalje osnaživati ostale osobe u timu s istim razmišljanjem i pristupom. Vi naučite jednu osobu, ona dalje prenese znanje i motivaciju na druge dvije osobe, te dvije na ostale četiri, i tako se postupno događaju promjene te gradi sretan i zadovoljan tim. Postupno dobijete prave ljude za svoj posao - uz malo strpljenja, izdržljivosti, optimizma i razumijevanja.
Ja sam jako sretna što mogu raditi za nekoga poput Pere (op.a. Pero Lozica, poduzetnik i odvjetnik) jer ima opću kulturu i znanje te je vidio na kakvim sam mjestima u Sydneyju radila, stoga razumije širu sliku. On mi je velika potpora da se priviknem na način na koji neke stvari ovdje funkcioniraju i da se ne obeshrabrim ako ne mogu postići rezultate na isti način i brzinom kakvom sam to postizala u Australiji.
Mnogo mladih ne vidi perspektivu u Hrvatskoj. Vi, s druge strane, u sebi imate taj optimizam i energiju. Što biste preporučili mladim Hrvatima, imate li kakav koristan savjet za njih?
Sada kada živim u Hrvatskoj vidim da je mnogo izazova u vezi s načinom poslovanja i propisima koji su na snazi. Razumijem zašto mladi odustaju i pretpostavljaju da će im negdje drugdje biti lakše.
Realno, Hrvatska doslovno pršti potencijalom i za ljude koji imaju veliku motivaciju i energiju sad je prava prilika da realiziraju svoje ideje.
Ako odluče otići u strane gradove, moraju početi sve ispočetka, s potpunog dna – i to je realnost. Veliki, strani gradovi skupi su za život. U Australiji se mnogi ljudi bore s ogromnim hipotekama koje ih u konačnici dosta ograničavaju i tamo nije lagano tek tako postići dobru kvalitetu života. Tržište rada u velikim je gradovima često zasićeno milijunima ljudi koji imaju više znanja, više poznanstava i više iskustva, dok u Hrvatskoj postoji manjak radnika i ima toliko prilika za posao.
Kada bi se ljudi više usmjerili na rješenja i prilike koje im se nude u Hrvatskoj, umjesto na sve probleme ove zemlje – mislim da bi tada mogli uvidjeti da ovdje doista mogu stvoriti dobar život.
Koja mjesta preporučujete svima koji posjete Korčulu?
Svakako Moro Beach Club, Vrnik Arts Club i restoran De Canavellis! Za nešto više tradicionalnu ponudu preporučujem konobe Maha, Zure i Adio Mare, ali i mjesta poput Tapas Bar Marendin, BARić wine bar i Pensatore.
Tu su, naravno, i prekrasna mjesta za kupanje poput Pupnatske luke, Prižbe, zatim šarmantna mjesta na otoku – Žrnovo i Lumbarda. Svima uvijek preporučim da unajme i gliser te istraže korčulanski arhipelag. Također volim i vožnju biciklom kod Brne jer je na tim stazama prekrasan pogled na more.
Korčula ima dosta fantastičnih vinarija sa sortama specifičnim samo za ovaj otok i odlično je i njih posjetiti.
Vaš je otac porijeklom s Korčule. Još kao mladić je, kao i mnogi drugi, otišao u Australiju. Kako on gleda na to da ste sad na njegovu otoku?
On je sretan zbog toga što sam ja sretna, bez obzira na to gdje se nalazila, ali svakako postoji osjećaj ponosa kod njega zbog toga koliko sam se potrudila napraviti život za sebe ovdje. Često je osjećao žal zbog odlaska iz Hrvatske, to mu nikako nije bila lagana životna odluka. Tad mu je bilo 26 godina i planirao je u Australiji ostati tek kratko vrijeme, a onda je upoznao moju majku pa su se zaljubili te su proveli godine živjeći na relaciji Hrvatska – Australija prije nego što su se konačno preselili u Sydney.
Otac je radio kao privatni istražitelj u Australiji i oko sebe je imao malen krug ljudi s Hvara i Korčule s kojima se družio. No uvijek je osjećao nostalgiju za ovim mjestom. To je vjerojatno kod mene i pobudilo osjećaj povezanosti s otokom, odnosno kao da sam osjetila da možda trebam nadoknaditi vrijeme koje je on izgubio dok nije bio ovdje.
Čitavo moje djetinjstvo on je pričao priče o životu na otoku i sve je to zvučalo kao da je riječ o jednostavnom i predivnom životu. Otad se mnogo toga promijenilo i nije to isto mjesto kao ono koje je on napustio, pa sad nije više siguran bi li se i on vratio ovamo.
Planirate li ostati na Korčuli preko zime ili ćete se vratiti u sunčanu Australiju?
Ostat ću u Hrvatskoj. Možda ne baš na Korčuli, ali želim nastaviti raditi ovdje i tražiti ljude iz branše koji razmišljaju slično kao i ja te se povezati s njima.
Zasad nećemo imati toliko toga na Korčuli, pa ću preko zime vjerojatno biti u nekom od većih gradova gdje mogu upoznati nove ljude koji će nam pomoći u širenju poruke o tome što radimo na Korčuli te mi pomoći da bolje razumijem tržište ovdje kako bih osmislila bolju strategiju za budućnost.
-
Iz minute u minutuJe li HDZ blizu dogovora s DP-om? Grbin otkrio tko mu je sve dao podršku, analitičar o Milanoviću: "Napravio je grešku"
-
Užasni prizoriFOTO Autobus sletio u provaliju s Jadranske magistrale, sve hitne službe su na terenu
-
Škola pod opsadomUhićena tinejdžerica: Nožem izbola tri osobe u srednjoj školi
