Božićne lampice, socijalni leptirići i lijek nadohvat ruke: "Nismo svi isti, ali jedna potreba svima nam je zajednička''

Usamljenost je prije svega univerzalno ljudsko iskustvo emocionalne nelagode zbog doživljaja da ne zadovoljavamo svoju potrebu za ostvarivanjem odnosa s drugim ljudima, objašnjavaju iz udruge Kako si? koja okuplja mlade psihologe i psihologinje pod vodstvom mentorice Nataše Jokić-Begić, profesorice kliničke psihologije na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

''Koliko su nam važni odnosi s drugima, znamo još od najranije životne dobi: dojenčad u prvih mjesec dana života počinje upotrebljavati signale poput praćenja pogledom i smješkanja kako bi privukla osobe iz okoline koje im mogu pružiti brigu neophodnu za preživljavanje“, podsjećaju i dodaju: ''Potreba za pripadanjem jedna je od osnovnih psiholoških potreba. Iako se možemo razlikovati po tome koliko je ta potreba izražena, kao i po tome kako je zadovoljavamo, većina ljudi treba česte i ugodne interakcije s drugim osobama iz okoline za koje procjenjuje da im je stalo do njihove dobrobiti.''

''Što više naša očekivanja o tome kako bismo se, koliko često i s koliko ljudi trebali družiti ili razgovarati nisu u skladu s time kako naš društveni život doista izgleda, to je osjećaj tuge, praznine, nelagode i neželjenosti veći. Doživljaj usamljenosti postaje intenzivniji i što se dulje nosimo s teškoćama u uspostavljanju i održavanju odnosa s drugima. Primjerice, osobe koje nemaju bliske članove obitelji i prijatelje, samohrani roditelji, žrtve tjelesnog ili seksualnog nasilja, pripadnici manjina, osobe sa zdravstvenim teškoćama ili ograničenim materijalnim mogućnostima, imaju veću vjerojatnost susretanja s osjećajem usamljenosti'', objašnjava psihologinja Mateja Dodig.

Upozorava da kronična usamljenost može dovesti do promjena u tome kako vidimo svoju okolinu: ''Možemo početi doživljavati svijet kao loše mjesto i češće uočavati opasnosti oko sebe ili više obraćati pozornost na druge ljude pogrešno tumačeći njihove izraze lica i reakcije, procjenjujući da su neprijateljski nastrojeni prema nama. Takav doživljaj okoline može nas potaknuti da se pokušavamo zaštititi od ljudi tako da manje stupamo u interakcije s njima, čime u konačnici povećavamo već prisutan osjećaj usamljenosti.''

Usamljene osobe, dodaje, mogu imati dojam da ih okolina ne shvaća, osjećati se izolirano čak i kada su okružene drugim ljudima te ih socijalne interakcije mogu umarati ili činiti da se osjećaju nesigurno: ''Takav začarani krug ponašanja povezan je s manje razvijenim socijalnim sposobnostima, odbacivanjem i vršnjačkim zlostavljanjem, manjkom kvalitetnih prijateljskih odnosa te lošijim akademskim uspjehom i češćim napuštanjem škole.''

Uvijek je važno podsjetiti i da usamljenost i samoća nisu isto, kao i da mogu, ali i ne moraju biti povezane.

Pročitajte i ovo Mala djela dobrote Korak bliže rješenju zagonetke: Jesu li ljudi prirodno velikodušni ili ih kultura u kojoj su odrasli ''tjera'' na pomoć?

Nisu svi ljudi socijalni leptirići

Često postoji barem jedna osoba koja izbjegava proslave, draže joj je biti dalje od ljudi, neprestana nova upoznavanja više su stres nego bilo što drugo, a ostanak kod kuće nerijetko nemjerljivo bolja opcija od izlaska i/ili gužve. Mnogi su skloni pomisliti da su takve osobe sklonije osjećaju usamljenosti i često se i danas postavlja pitanje jesu li introverti usamljeniji od ekstroverata.

''Čini se da količina društvenih aktivnosti i vremena koje provodimo s drugima nisu dovoljne da bismo procijenili koliko je netko usamljen – ono što ima daleko veću težinu je doživljaj kvalitete tih socijalnih interakcija. Drugim riječima, veći broj prijatelja ili poznanika, češće odlaženje na kave ili u večernje izlaske nije dovoljno za ispunjenje naše potrebe za pripadanjem; važno je tko su te osobe i koliko nam vrijeme s njima pruža osjećaj zadovoljstva i daje nam do znanja da smo prihvaćeni onakvima kakvi jesmo. Tko zna, možda je za izreku kvaliteta iznad kvantitete zaslužna upravo usamljenost. Zbunjenost može biti potaknuta time što introverti u pravilu više vremena provode sami nego ekstroverti. Zato je važno istaknuti da usamljenost nije isto što i samoća'', objašnjava Dodig.

''Sjetite se da se možemo osjećati usamljeno čak i u društvu'', dodaje i napominje: ''Samoću najjednostavnije možemo opisati kao stanje fizičke odvojenosti od drugih, odnosno provođenje vremena sa samim sobom. Ona nije nužno povezana s neugodnim emocijama – štoviše, ljudi ponekad ili često žele biti sami, a samoća se povezuje s većom kreativnošću, boljom samoregulacijom, izgradnjom identiteta te prilikom za stjecanje novih znanja i vještina.''

S druge strane, usamljenost je, dodaje, neugodan osjećaj napuštenosti koju ne želimo: ''Usamljene osobe mogu provoditi jednaku količinu vremena u samoći kao i osobe koje nisu usamljene te mogu sudjelovati u jednako puno društvenih aktivnosti. Razlika između samoće i usamljenosti u tome je kako doživljavamo vrijeme koje provodimo sami, odnosno želimo li biti sami ili ne: ako su naši prijatelji izašli bez nas, možemo se osjećati tužno i zanemareno, a možemo i osjećati ugodu jer napokon imamo priliku pročitati novu knjigu.''

Pročitajte i ovo ŠIRA SLIKA Solidarnost na djelu: ''Volontirajući imamo priliku pomoći drugima, ali i ukazati na probleme i potrebe oko nas''

Usamljenost se može prevladati

Usamljenost je prirodan osjećaj s kojim smo se svi nekada susreli, ali je neugodna i razumljivo je da je želimo ublažiti, a mnogi od načina za to su pod našom kontrolom, ističe Dodig u svojem tekstu za Kako si?: ''Možete početi od vlastitih vjerovanja: pokušajte se odmaknuti od očekivanja neuspjeha u odnosima s drugima i usmjeriti se na moguće pozitivne ishode. Nakon toga možete pokušati osnažiti postojeće odnose: nazovite prijatelja do kojeg vam je stalo, pozovite kolegu s posla na kavu, razgovarajte sa susjedom ili posjetite starijeg člana obitelji. S vremenom ćete možda postati otvoreniji prema tome da i nekim novim osobama date priliku da stupe u vaš život. Tada možete potražiti osobe s kojima dijelite zajedničke vrijednosti, vjerovanja, interese i aktivnosti koje vam pružaju osjećaj ugode - možete isprobati različite sportske ili kreativne aktivnosti, volontirati, upisati novi tečaj i slično.

Ako se nakon što uvedete neke od ovih promjena i dalje osjećate usamljeno, možda se možete zapitati što vam usamljenost želi poručiti, kaže Dodig: ''Svaki je osjećaj informacija o tome koliko nam trenutna životna situacija odgovara. Ako joj dopustimo, usamljenost nas može naučiti mnoštvu toga: može nam dati uvid u izraženost naših socijalnih potreba, pomoći nam da odredimo s kakvim bismo se ljudima željeli okružiti, kako bismo voljeli provoditi vrijeme s njima te koliku zalihu ''socijalne baterije'' posjedujemo… Ako ih saslušamo i napravimo promjene u smjeru koji nam sugeriraju, te nam informacije mogu omogućiti da izgradimo socijalno okruženje koje nam više odgovara i u kojemu se osjećamo sretnije.''

Volontiranje kao lijek

U prevenciji i borbi protiv usamljenosti i izolacije ogroman potencijal ima volontiranje, pokazalo je veliko međunarodno istraživanje, koje je proveo Zajednički istraživački centar Europske komisije (Commission’s Joint Research Centre).

Premda se uglavnom vežu uz ljude starije životne dobi, osjećaj usamljenosti i izolacije sve je češći i kod mladih, a iako svaka dob ima svoje potrebe - u borbi protiv usamljenosti i izolacije civilno društvo igra iznimno važnu ulogu.

''I ovo je istraživanje naglasilo kako se strategija protiv usamljenosti ne može dogoditi bez fokusa na zajednicu, bez podrške, bez razgovora o kvaliteti odnosa među ljudima, obiteljima, susjedima ili sugrađanima. U konačnici, strategija borbe protiv usamljenosti ne može se dogoditi bez izgradnje zajednice'', istaknula je tim povodom za DNEVNIK.hr Lejla Šehić Relić, predsjednica izvršnog odbora Hrvatskog centra za razvoj volonterstva (HCRV), osnivačica i izvršna direktorica Volonterskog centra Osijek te predsjednica upravnog odbora Europskog centra za volontiranje (CEV), iza koje su dva desetljeća bogatog iskustva djelovanja u civilnom društvu.

Pročitajte i ovo Volontiranje jača društvo Sve veći problem među mladima, ali ima pomoći: ''Važno je stvarati siguran prostor gdje se ne pokušava samo zabaviti one koji su usamljeni''

''Samoća je životni proces pa se ne može popraviti, ali kad ljudi počnu rušiti tabue oko ove teme, postojat će veća povezanost s onima koji od toga pate. Usamljenost je nešto zajedničko i individualno za svaku osobu. Moramo individualizirati i poštovati životno iskustvo svake osobe, i slobodu izbora načina života, ali i osnažujući ljude da se s usamljenosti suočavaju na temelju vlastitih preferencija. Upravo na takav način programi u zajednici mogu na nenametljiv način, zaobilazeći institucionalne prepreke, doprijeti do skrivenih kutaka u ljudima, ali i skrivenih kutaka neke zajednice, povezati ih i ponuditi im neku novu sasvim drugačiju životnu energiju'', istaknula je.

Onima koji se možda boje, pitaju jesu li adekvatne osobe za to ili sumnjaju da mogu pružiti dovoljno vremena…, Šehić Relić već je poručila: ''Vrijednost volontiranja upravo se nalazi u slobodi izbora, što znači da sami biramo trenutak i prostor u svojim životima, vrstu i dinamiku angažmana i društveno područje u kojem želimo dati svoj doprinos. To je već značajno odstupanje od redovitih, zadanih, često rigidnih formi sudjelovanja u društvu što oslobađa potencijale demokracije, slobode i kreativnosti''. Osim toga, dodala je, ''angažman u nekom određenom projektu u zajednici je način da svaki put kad volontirate zapravo glasate za zajednicu u kakvoj želite živjeti.''