Prije tri godine Bosiljko Stanić je bio optužen zbog zlostavljanja radnika, no i dalje nije osuđen, a slučaju prijeti zastara. U međuvremenu je počeo zapošljavati Nepalce po boljim uvjetima i nastavio kršiti njihova prava, samo što se oni ne bune jer im je kući još i gore.

Galerija


Njegovi su zaposlenici u smrtnom strahu. Kako i ne bi bili kad ih se za svaku sitnicu kažnjavalo. Jedna trula rajčica znači 300 kuna dolje. A 700 kuna od, ionako mizerne plaće, su morali trošiti kod njega u trgovini, i na silu kupovati hranu kojoj istječe rok trajanja.

Radili su, šutjeli i trpjeli. Jer, kako nam je tada rekao sam Bosiljko Stanić, on je predvodnik stada. A za njega radnici ionako nisu ništa više od ovaca.

E pa upravo je tom poslodavcu ovih dana uručena nagrada za najuspješnijeg poduzetnika vukovarsko srijemske županije. Gazda protiv kojeg je podignuta optužnica zbog zlostavljanja, vrijeđanja i ponižavanja nagrađen je kao najuspješniji.

NAKON TRGOVINA, NASTAVIO S MUČENJEM U PEKARAMA

Kada više ne može naći radnike Hrvate za izrabljivanje, on uvozi Nepalce i pritom se hvali kako su oni navikli na muku, a ne kao ovi naši što samo traže svoja prava. Da stvar bude gora, država mu to dopušta.

Već tri godine sud odugovlači s presudom o kršenju radničkih prava i cijelom slučaju prijeti zastara. Osim videa gdje tradicionalno zaposlenice peru gazdin automobil, zaprimili smo i nekoliko poruka vezanih za drugu tvrtku Bosiljka Stanića, tvrtku Pekar.

Naime riječ je o nehumanim uvjetima radnika, po dnevnim vrućinama koje dostižu i 36 Celzijevih stupnjeva u hladu, što znači da žene u hali pored golemih peći izdržavaju na vrućinama od oko 50 stupnjeva i padaju u nesvijest.

U porukama se spominje kako Gazda Bosiljko još od prošle godine obećava ventilaciju u halama, međutim, uveo je ove godine klimatizaciju u kancelarije, tako da nadređeni uživaju u klimatiziranim prostorijama, a radnice kao majka autora jedne od poruka padaju u nesvijest od vrućine.

HRVATI SE ŽELE NA UVJETE PA UVOZI RADNIKE

Poanta je u tome sto Hrvati dobivaju otkaze i maltretiraju ih psihički da sami daju otkaz, jer oni primaju Nepalce kojih je trenutno zaposleno 75.

Oni su presretni jer dobiju plaću od pet tisuća kuna. Iako kažu da je posao težak, zadovoljni su jer u Nepalu mjesečno zarade oko tisuću kuna. Boso im je kupio i bicikle te platio smještaj.

Kažu presretni su, koliko zarade ovisi o prekovremenima i noćnoj smjeni govore nam. Njima je ovo El Dorado. No, nije Bosiljko Stanić zaposlio samo Nepalce, ima radnike i iz Srbije, Makedonije, Kosova. Uspjeli smo kontaktirati jednog iz Srbije, koji kaže – ima kvaka.

„Mi nismo kao ostali radili, mi smo radili 5 dana, dva smo imali slobodno i tako, a hrvatski radnici, e to je druga priča, o tome ne mogu ja da pričam“, dodaje.

Pa smo to i učinili, iako je bilo poprilično teško. Radnici pekare se naime boje. Isti je to scenarij koji smo doživjeli i prije tri godine kada smo radili priloge o uvjetima rada u Bosinim trgovinama. Uspjeli smo doći do čovjeka koji tamo više ne radi.

„Ja nisam slobodnih dana imao. Plaću imaš tamo minimalac tri i po tisuće kuna do 4 tisuće kuna. Ja sam tamo radio, ja sam imao 4 i po tisuće kuna, dok ja poplaćam ja živim tu s obitelji, meni ne ostane ništa“, objašnjava. Kaže uz noćne i prekovremene dogura do malo višeg iznosa.

SRETAN JE S NEPALCIMA: NE TRAŽE MILIJUN PRAVA

Bosiljko Stanić prošli je tjedan primio plaketu Zlatna Kuna Hrvatske gospodarske komore kao najuspješniji veliki poduzetnik u Vukovarsko- srijemskoj županiji. I tada je naime, u svom stilu, objasnio kako mu se zapravo više isplate stranci kojima još mora i platiti smještaj.

„Nepalci su došli iz feudalizma i oni su oduševljeni, imaju ovdje i vodu i struju i na krevetu spavaju znači imaju neke ljudske uvjete i oni su presretni i mi smo s njima jako zadovoljni. A sa ovim djelatnicima iz socijalističkih zemalja Srbije, Kosova, Makedonije, u biti oni onako više filozofiraju manje rade, i oni već traže milijun prava, nisu naučili na muke“, rekao nam je Bosiljko Stanić.

Dakle ovi iz Nepala ne traže prava, iako bi ih trebali imati, ali za peterostruko veću plaću svašta čovjek pregrmi. No, što s onima koji također po cijele dane rade, ali kad plate stan i režije ostanu na sitnišu?

„Nemam ništa s time što njemu fali radnika, kako da kažem, da si ti dobar prema radnicima, da ti njima daješ slobodne dane ostali bi ti radit oni svi, svi bi ostali radit“, uvjerava nas radnik iz Hrvatske. Govori nam da ne želi iseliti, želi raditi u Hrvatskoj, ali s pravima koja mu pripadaju.

ZA 6 MJESECI SLIJEDI ZASTARA, IAKO JE KRŠIO ZAKON

Željko Dujmić, poznat iz prošlog istraživanja ekipe Provjerenog, kaže kako je on zvao inspekciju rada koja je obavila razgovor sa njegovom suprugom. Ona je navela kako se mora raditi.

Bilo je to kada se Ivanka Dujmić, nakon psihičkog sloma zbog nemogućih uvjeta rada i zlostavljanja, suprotstavila gazdi. Kako se moralo raditi ili bolje rečeno što reći inspekciji bilo je zapisano crno na bijelo.

Taj mail smo tada pročitali Bosiljku Staniću, no on je odbio optužbe i tvrdio kako je sve po zakonu. Ali to nije bila istina. Inspekcija rada je utvrdila nepravilnosti odnosno prekršaje po pitanju tri članka Zakona o radu. Tada je pokrenula optužni prijedlog na Prekršajnom sudu u Vinkovcima. 2016. godine. Od tada još nije došlo do presude.

Nagodinu, u lipnju mjesecu, za pola godine, nastupa zastara. No, nije to jedina presuda koje nema. Državni inspektorat je od 2016. do danas pokrenuo 4 optužna prijedloga, inspektor rada je do sad zaprimio odluku suda u samo jednom od prijedloga pokrenutih u 2016.

Željko Dujmić kaže kako ne zna zašto se toliko odugovlačilo i otišlo do krajnosti da sve padne u opasnost od zastare. Za prekršaje koje je Boso počinio, kazna za poslodavca je od 61 do 100 tisuća kuna.

Upitali smo predsjednika suda zašto u tri i pol godine nije došlo do presude u običnom prekršajnom postupku. Sutradan nas je nazvao i rekao kako se čuo sa sucem i kako je baš sljedeći dan zadnja rasprava i kako bi eto predmet trebao biti riješen. Pa smo bili strpljivi, međutim nije nas to dovelo daleko.

Čekali smo da završi posljednje ročište, trebali smo se naći s odvjetnikom Bosiljka Stanića, međutim ročište je završilo, a on nam se više ne javlja. Javio nam se predsjednik suda i rekao kako presude još nema i kako sudac ima zakonski rok od tri dana da je odnese. Pa smo opet bili strpljivi.

ZA TRULU RAJČICU UZIMAO RADNICAMA 300 KUNA

Bosiljko Stanić komentirao je pritužbe radnice koja je tvrdila da ju Boso kažnjava sa 300 kuna manjom plaćom za svaku trulu rajčicu koju pronađe. „Kojim bi vi metodama, na koji način da mi zamolimo narod da dobro radi, da brzo radi, eto dajte me naučite“, tada je samouvjereno govorio.

Nakon 2016. godine, Bosiljko Stanić davao je intervjue u kojima je priznao kako je pogrešaka bilo i kako su ispravljene. Izgleda da je nešto naučio, selektivno doduše, govori nam osoba zaposlena u tvrtki Boso.

„U samom startu je to bilo po PS-u kad je to krenulo s vašom emisijom, onda nas je stvarno stiskao da bude sve po pravilima i radio po pravilima. Međutim, sad se to malo olabavilo. Iako ja ne mogu reći da je to nešto kao prije tragično“, dodaje.

Sada više nema pisanih tragova o prijetnjama i kaznama. Potiče se, ali ne moraju nužno trošiti 700 kuna od plaće u trgovini u kojoj rade. Ista osoba nam govori kako nema saznanja da je ikome naplaćena kazna nakon te presudne 2016. i naših priloga.

I DALJE MULJANJE S PREKOVREMENIMA

Ipak, prekovremeni se i dalje ne isplaćuju. „Što se tiče radnog vremena, prekovremenog rada, to je individualno. Obim posla je jako velik, ljudi je jako malo, onaj tko želi raditi po ps-u, taj će sam po svojoj odluci doći ili ne doći. Znači, nitko ga ne tiska da dođe niti da ode“, objašnjava naš sugovornik.

Svi su, govori nam, prijavljeni na minimalac, oni koji imaju veću plaću ostvaruju je na način da se na platim listama pišu dodaci i stimulacije pa iznos bude veći.

Isplaćuje se i trinaesta plaća, no samo ako trgovina ostvari 7% prometa više s obzirom na prošlu godinu. Bilo je to baš te godine za koju je tvrtka Boso dobila plaketu Zlatna kuna, 2018. No naš sugovornik tvrdi da je Boso isti taj iznos kasnije skidao radnicima s plaće i to u mjesečnim ratama. Boso je to opravdao rekavši da je isplaćena greškom.

Svoj neoporezivani novac vratio je sebi u džep, a radnicima uplatio minimalac na koji su i prijavljeni bez tih dodataka i stimulacija, dakle dao im je što ih ide po zakonu bez obzira što su oni svoje dodatke i sitmulacije kao i inače odradili i zaradili. Ali, kako se kaže u narodu, nije moralno, ali nije ni protuzakonito.

Zlatnu kunu je dobio za ostvarene poslovne rezultate u protekloj godini. Tvrtka Boso imala je 632 milijuna kuna prihoda, tvrtka Pekar gotovo 95 milijuna kuna. Nazvali smo ga i tražili izjavu. „Nemamo potrebe, mi smo uvijek tako bili dobri samo što evo vama to ne paše“, rekao nam je preko telefona.

NITKO NE ZNA KAKO GLASI PRESUDA

Predsjednik suda nam je rekao kako je presuda objavljena 12. prosinca, međutim sud nema oglasnu ploču, niti je predmet na internetu da bi se mogao pogledati. Tvrdi kako još uvijek traje zakonski rok od 30 dana da se presuda izradi i dostavi strankama u postupku.

Upitali smo ga gdje je presuda objavljena. Rečeno nam je kako je objavljena kod suca u kancelariji, što znači da još nitko ne zna kako glasi. Dujmićima vjera nije potonula jer nije otišlo u zastaru. Iako je sve tako izgledalo s obzirom da je spor pokrenut u 2016., a prvo ročište bilo tek 2018. godine.

Ivanka Dujmić tvrdi kako joj jako teško padaju sve te stvari. I dalje je na bolovanju, pije terapiju, ali i dalje ima strahove od direktora. Tim više se pojačaju kada ih vidi na sudu. Spor koji je pokrenuo DORH protiv Bosiljka Stanića, njegovog sina i Ivankine nadređene održava se normalnim tempom.

„Ja sam dala saslušanje, oni su bili prisutni i na kraju kad smo išli potpisivati tamo zapisnik, njegov sin Mihovil je prošao pored mene i rekao mi je da ću to zapamtiti“, prepričava njegovu prijetnju Ivanka.

LJUDI SE I DALJE BOJE BOSE

Znaju to dobro i drugi pa nitko ne želi pred kameru. Zbog loših uvjeta, najavljene su im nove inspekcije. Isto to slušali smo i prije tri godine. Ali dok svi šute u strahu od gubitka posla ili pak nemogućnosti novog zapošljavanja, sve je u redu. Ako nećeš kako ti je ponuđeno, ima tko hoće. No taj kapitalistički stav reguliran je zakonima, jer ljudi imaju prava.

Radnici danas tvrde da ne rade više od osam sati na dan. Ni to baš nije točno jer smo jednog Nepalca snimili dva puta u istom danu kako odlazi s posla. Oni se neće buniti, pa se poslodavcu itekako isplate.

I dok Nepalac gotovo cijelu svoju plaću šalje kući, Hrvat jedva pokrije životne troškove. I sve je to po pravilima, zakonskom minimumu, po principu uzmi ili ostavi. To je novi modus operandi najboljeg slavonskog poslodavca.

Hrvatskoj gospodarskoj komori nije sporno što sjedi na optuženičkoj klupi zbog zlostavljanja djelatnice, što se vode sporovi koje je inspekcija rada pokrenula zbog kršenja radničkih prava. To govori o državi koja blagoslivlja profit privatnika preko leđa svojih građana.

Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno

Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr