'Bila bi sretnija opcija da je Tuđman bio tolerantniji'

'Bog mi je i Gospa na prvom mistu, pazi dobro, ali on, on mi je na drugom! Franjo mi je na drugom mistu zato ga ljubim', priča za Provjereno Ante Biočić, guslar iz Imotskog. Ante je pokojnog predsjednika i osobno upoznao početkom 90-ih godina. Samo njemu, posvetio je više od 20 pjesama, a nikada ne prođe pokraj spomenika, a da se ne pokloni omiljenom predsjedniku. 'Za mene je Tuđman bio legenda za sva vremena. Zato što je uz božju pomoć stvorio našu državu! I on će ostati vječan. On se još nije proslavio, doći će vrijeme da će se on slaviti za sva vremena i sve vijekove, vijekova. Amen', ističe Biočić.

Pročitajte i ovo Donosi Provjereno Bolnica odbija napraviti obdukciju i reći joj od čega je preminula njezina majka: "Oduzeli su mi pravo žalovanja, a onda su i njega kontaktirali" donosi provjereno Lari su u rodilištu čupali posteljicu, u bolnicu poslana inspekcija: "To je ispadalo, ti komadi. To je bio horor"

Ono po čemu ga pamti Ante je samostalna i neovisna zemlja. Mnogi drugi, već cijelo desetljeće od njegove smrti, vode polemike o ulozi Franje Tuđmana u modernoj hrvatskoj povijesti. 'Apsolutno pozitivna, ne samo to nego već sada 10 godina od smrti, može se reći da je bio jedan od najvećih ljudi u hrvatskoj povijesti', kaže Zdravko Tomac, pisac i bivši političar. 'Mislim da bi bila sretnija opcija da je bio neko, tko je bio tolerantniji, netko tko nije toliko opsjednut prošlošću, a ta će opsjednutost na dugo dugo godina opterećivati hrvatsku budućnost', ističe Predrag Lucić, novinar Novog lista.

'Tuđman je vjerovao da je poslan od Boga'

No veliki dio naroda koji ga je 90-ih izabrao, i danas Tuđmana vide kao najvećeg sina kojeg je Hrvatska ikad imala. 'Čak je i vjerovao da je on imao poslanje od Boga za obranu i stvaranje hrvatske države, to može biti čudno, ali bez te vizije on ne bi u tim teškim uvjetom uspio stvoriti državu', objašnjava Tomac. Tomac je godinama bio njegov suradnik, ali i politički protivnik, a o Tuđmanu je napisao tri knjige. Predrag Lucić, kao bivši novinar tjednika Feral Tribune-a često je kako i sam kaže, na meti imao poteze pokojnog predsjednika. 'Sve što sam mislio o njemu napisao sam za njegova života, tako da ja nemam nekih ne raščišćenih računa', naglašava Lucić.

Obojica su pratili njegov rad i obojica imaju vlastita, često oprečna stajališta o njemu. Ono što se bivšem šefu države najviše zamjera njegovi su politički potezi koji su i dan danas ostali kontroverzni. 'Mislim da je najviše napadan zbog te politike prema BiH', zaključuje Tomac, dok Lucić ističe kako je Tuđman bio opsjednut banovinskim granicama, popravljanjem pereca i hvatanjem dijela otetog trbuha Hrvatske, što će Hrvatskoj još dugo godina biti kamen oko vrata.

'Mnogi vjeruju kako bi završio u Haagu'

1995. godina I svršetak rata bili su presudni u formiranju mnijenja međunarodne zajednice o Tuđmanu koji je u to vrijeme kategorički odbijao zahtjeve strane diplomacije. 'Danas ljudi govore da bi sigurno bio u Haagu. A jedino što sam ja želio da on izgubi izbore i da ih izgubi od tolerantnijeg od sebe', objašnjava Lucić. U Imotskoj krajini se takve uglavnom rasprave ne vode. Većina Imoćana uglavnom je vjerna u čuvanju uspomene na predsjednika Tuđmana. I ne čudi stoga što samo nekoliko kilometara od ovog spomenika, u Antinim rodnim Runovićima stoji još jedan. Podigli su ga mještani vlastitim novcem te kažu, Franjo je to zaslužio.

U istoj županiji, grad je koji se ponosi najdužom ulicom u zemlji koja nosi Tuđmanovo ime. Kaštelanska glavna prometnica dugačka je gotovo 18 kilometara. Na pola puta u Kaštel Lukšiću, još je jedan spomenik Tuđmanu. 'U onom trenutku je bio najveći spomenik Franji u Dalmaciji, i drugi po veličini u Dalmaciji odmah iza Grgura ninskog', rekla nam je Dijana Putnik, novinarka kaštelskog portala. 'Ja jednostavno mogu reći, kakav čovjek takav i spomenik', kratko je izjavio Željko Strize, predsjednik kaštelanske HVIDR-e.

Legenda, pozitivac ili čovjek opsjednut prošlošću i kojeg nije krasila pretjerana tolerancija, mišljenja su oko koje je javnost podijeljena i punih 10 godina nakon smrti Franje Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika. Kip Tuđmana - trn u oku

I dok su neka preimenovanja ili otkrivanja spomenika prošla praktički neprimijećeno, u Zagrebu je naišla na burne rasprave. Jedan Osječanin, s druge strane, ponosan je što most na kojem stoji nosi ime Franje Tuđmana. Kaže, spomenik bi mu trebali izgraditi u svakom mjestu, a u njegovom gradu osim mosta postoji i bista. No, mnogi premda prolaze kraj nje ne znaju za nju. Tri mosta, tri obale, dvije škole, jedna šetnica, 15 ulica, 16 trgova, brojni spomenici, a popis je to svega onog posvećenog Franji Tuđmanu u posljednjih 10 godina. Isti raste iz dana u dan, no i po tom pitanju mišljenja su podijeljena.

'To su jugonostalgičari koji još uvijek pate za starom državom prema tome mi se nismo obazirali na takve provokacije a mogu vam reći da 95 posto građana grada Kaštela podržavaju taj projekt', istaknuo je Strize. 'Ljudi su skloni požuriti pa sklepaju i ružne spomenike i preimenuju ulice gdje treba i ne treba baš iz toga straha da će se zaboraviti, a time i oni sami da će zaboraviti. Dio sebe projiciraju u lik vođe', naglašava Lucić. Nismo slučajno došli u Kaštele, jer Kaštelani od samog postavljanja vode bitku s nepoznatim počiniteljima, kojima je spomenik trn u oku.

'Treba raščistit te šizofrene stavove u Hrvatskoj'

'Što im je Franjo kriv, da nije bilo Franje, ne bi im bilo ni države', pita se Strize. Željko je nedavno sa članovima Hvidre uputio zahtjev za postavljanje video nadzora spomen područja, no bilo je i drugih ideja. 'Ideja je bila da ćemo mi kao udruga i pripadnici hrvatske vojske čuvati spomenik ako triba, ali tad aje odlučeno da to nije potrebno i da je to vjerojatno neka budala, u kakvom već stanju u kasnim satima, ma da mislim da je to zanemarivo', rekao je Strize. Ono što neke mještane smeta, jest i tekst na zidu iza spomenika.

'Treba raščistit te šizofrene stavove u Hrvatskoj, treba odlučiti je li ova zemlja pa makar se zvala i socijalistička, postojala i prije 1990. godine. Moramo se dogovoriti što je tradicija hrvatske državnosti, jer često se govori o 13 stoljeća državnosti koja se nije prekidala, a ni kad smo bili u drugim državama, jer uvijek je postojao nekakav Sabor pa makar uru duga i uru široka', zaključuje Lucić. Spasitelj ili samo predsjednik koji je bio u pravo vrijeme na pravom mjestu, nema sumnje, slične rasprave će još potrajati!

I deset godina nakon njegove smrti nismo uspjeli do kraja formirati zajedničko mišljenje o Franji Tuđmanu. Hoće će li rasti ili padati pozitivno odnosno negativno mišljenje o pokojnom predsjedniku, tvrde povjesničari, treba još pričekati. Sigurno je samo da će broj spomenika I trgova posvećenih Franji svakim danom biti sve veći.