Građanima do informacija nikada nije bilo lakše doći, ali pitanje je skriva li se iza te informacije namjera o informiranju o nečemu što je važno, odvraćanju pažnje, oglašavanju ili čak neistinitim informacijama.
Dezinformiranje ili, kako je popularno reći, lažne vijesti sve se lakše i brže šire, naročito društvenim mrežama. Znatan su utjecaj imale i na predsjedničku izbornu kampanju u SAD-u 2016. godine.
''Koliko znam, Europa to bolje regulira. Američke vladine agencije govore da će napraviti bolji posao na sljedećim predsjedničkim izborima. Sada sa sigurnošću znamo da se Rusija umiješala u američke predsjedničke izbore kampanjom dezinformiranja jer je ruski predsjednik Vladimir Putin želio da Donald Trump bude izabran. No nema dokaza da je Trumpova kampanja u tome sudjelovala s Rusima. Vrlo je teško uvijek znati od kuda dolaze dezinformacije ili radi li se o dezinformacijama. FBI bi trebao to istraživati i u svakoj od 50 saveznih država. Državne agencije također to pokušavaju istražiti. No mnogi su skeptični jer na raspolaganju nije mnogo novca kako bi se detektirale kampanje izvana, pa je to još uvijek otvoreno pitanje. Znamo da dezinformacije dolaze, ali pitanje je kako ih zaustaviti. Mislimo da će na sljedećim izborima biti bolje nego 2016., ali mislim da nećemo moći potpuno ukloniti dezinformacije iz izbornih kampanja'', rekao je John Cochran, američki novinar koji je pratio predsjednike u Bijeloj kući od Nixona do Obame, kao i pad komunizma u Istočnoj Europi.
Problem koji izaziva širenje dezinformacija nije samo problem političkih izbora, već i ostalih društvenih događaja. Njegova supruga, koja je držala neke od čelnih pozicija u američkim medijima i medijskim organizacijama Barbara Cochran navela je situaciju u Americi u kojoj je uslijed jednog posve nepolitičkog događaja došlo do širenja lažnih vijesti, pa je situacija izmakla kontroli.
''Širenje dezinformacija velik je problem. Ne radi se tu samo o izborima 2016. Bilo je, primjerice, nekoliko nereda u gradu St. Louisu, u američkoj saveznoj državi Missouri, koji su doveli do nekoliko dana prosvjeda. O tome što se ondje dogodilo širile su se brojne dezinformacije i sada znamo da su te dezinformacije došle iz Rusije'', kaže Barbara dodajući da i takvi incidenti mogu koristiti onima koji se služe dezinformacijama kao alatom za poticanje svojih agendi, a koji za građane mogu završiti s teškim posljedicama.
Pročitajte i ovo
''Ne postoji regulacija koja bi to mogla zaustaviti, ali postoje vladine agencije koje trebaju poduzeti korake da to identificiraju i pokušaju zaustaviti. Također, tu su i kompanije društvenih mreža koje odnedavno poduzimaju korake u pokušaju blokiranja dezinformacija. Pri tome je Facebook najaktivniji. Od toga da govore kako to nije njihov problem došlo je do toga da govore da moraju nešto poduzeti u vezi s tim i poduzimaju korake u tome da pokušaju zaustaviti dezinformacije uklanjanjem sadržaja s platformi ili smanjujivanjem važnosti, odnosno širenja tog sadržaja. Za uklanjanje lažnog i nasilnog sadržaja zaposlili su 15.000 ljudi'', rekla je Barbara.
I ona smatra da je u suzbijanju širenja dezinformacija snažnija Europska unija od SAD-a.
''Mislim da je u Europi više regulacije sadržaja na društvenim mrežama nego u SAD-u. MEuropa poduzima korake koji su ispred SAD-a. SAD ima Prvi amandman (amandman o slobodi govora), pa je veoma teško regulirati sadržaj. Za sada odgovornost o društvenim mrežama leži na kompanijama u čijem su vlasništvu'', kazala je.
Uzimanje pisanja po Facebooku ''zdravo za gotovo''
''Društveni mediji veoma su važni. Mnogi ljudi vjeruju onome što vide online iako ne znaju tko je izvor informacije. To je pravi problem za kredibilne novinare koji koriste pravilne izvore informacija. Na neki se način društvene mreže natječu protiv pouzdanih izvora informacija. Ne radi se dovoljno na edukaciji publike. Bojim se da mnogi ljudi ne shvaćaju otkud dobivaju informacije'', rekao je John.
No istaknula je da društvene mreže imaju i pozitivnu ulogu.
''Utjecaj društvenih medija dobar je alat za novinare. Počeo je kao način prikupljanja informacija. Priče možete dobiti s Facebooka, Twittera. Američki novinari posebno koriste Twitter kako bi u njega brzo zapisivali natuknice, pa tvitaju dok se nešto događa, a kada dođu u redakciju, pogledaju što su tvitali i od toga sastave tekst. Novinari koriste društvene medije da naprave izravniji kontakt s publikom. To je i način za promociju brenda'', rekla je Barbara.
Udio marketinškog sadržaja na informativnim internetskim portalima
Oboje se slažu kako bi udio marketinškog sadržaja na internetu trebao biti reguliran, kao što je reguliran na TV-u i ostalim tradicionalnim medijima. U Americi ih na televiziji zovu ''informatials''. Regulacijsko tijelo u SAD-u koje kontrolira emitiranje programa osigurava da se marketinški sadržaj označava kao takav, ali na internetu to nije nužno tako, istaknuo je John.
''Ljudi će uvijek tražiti informacije odnekud, problem je kada se 'native' sadržaj ne označava kao takav. U američkim tiskovinama on se veoma jasno označava kao plaćeni sadržaj, postoje i državne regulacije te možete platiti kaznu ako se ne držite tih pravila. Ali ne postoji mnogo regulacija za internetski sadržaj. Neke kompanije, interesne skupine, lobisti postavit će svoju vlastitu web-stranicu koja izgleda kao stranica koja objavljuje vijesti, ali zapravo oni promoviraju svoj sadržaj ili stav. To može biti obmanjivo, pa korisnici moraju biti vrlo pažljivi, obratiti pažnju na to dolazi li informacija koju čitaju iz objektivnog izvora ili od kompanije koja ima interes u tome da ih na nešto nagovori'', kaže Barbara.
Ugrožavanje novinarskih sloboda
Često i sami novinari postanu vijest, poput Gordana Duhačeka koji je priveden zbog komentara koji je objavio. Problem sa slobodom novinarstva sve je učestaliji i veći u SAD-u. Zbog brojnih primjera verbalnih nasrtaja na novinare pojedine američke medijske kuće plaćaju zaštitu novinara kada odlaze na zadatke.
''Nijedan novinar ne bi smio biti ugrožen zbog svog izvještavanja. U posljednje vrijeme stvari su se u SAD-u promijenile. Primjerice, američke TV mreže nikada prije nisu morale zaposliti osiguranje za svoje ljude, osim kada su išli izvještavati s ratišta. Sada, primjerice, imate ljude koji ne vole novinare na Trumpovim okupljanjima. Kada Trump izvan Washingtona drži govore, neki njegovi simpatizeri smatraju da su američki mediji protiv Trumpa, pa su novinari i kamermani izloženi vulgarnom vrijeđanju. To još nije preraslo u fizičku prijetnju, ali pojedini mediji unajmili su osiguranje da štiti novinare dok obavljaju svoj posao na Trumpovim okupljanjima. Nadam se da neće doći do fizičkih napada na novinare, ali to bi se moglo dogoditi'', rekao je John.
Umjetna inteligencija u novinarstvu
Još jedan od izazova koji se javlja u prenošenju inormacija jest i umjetna inteligencija (UI). Iako na prvu zvuči kao da smo još daleko od toga da stroj ili softver obavlja kompleksnije zadatake, valja se prisjetiti da je umjetna inteligencija već napisala vijest potpuno spremnu za objavu, kao da ju je napisao čovjek, a kineske TV vijesti čita virtualni voditelj. Iz tih je primjera vidljivo kako velik dio novinarskog posla može preuzeti umjetna inteligencija. John je objasnio kako će se novinari od njih razlikovati po svojoj kredibilnosti: ''Novinari će morati biti pažljiviji kada je riječ o izvorima informacija, a sam se pomalo bojim umjetne inteligencije'', zaključio je legendarni američki novinar John Cochran.
