Da ishodi izbora koji će se u narednom razdoblju održavati u europskim zemljama, ne budu rezultat utjecaja lažnih vijesti, odnosno dezinformacija, Europska komisija pomoću Kodeksa dobre prakse kojeg su potpisali veliki oglašivači, medijske kuće, društvene mreže Facebook i Twitter, te Google i Mozzila, traži od potpisnica da mjesečno podnose izvještaje o stanju na svojim platformama.

Galerija


O temi Kodeksa i kako osigurati da njegovo provođenje ne zadire u slobodu medija i općenito slobodu izražavanja, a da pri tom suzbija širenje dezinformacija, u Bruxellesu smo razgovarali s ravnateljim Reutersova instituta za novinarstvo i profesorom političke komunikacije na sveučilištu Oxford, Rasmusom Nielsenom.

Nikad se više nije govorilo o ''lažnim vijestima'', odnosno dezinformacijama i njihovom negativnom utjecaju na naše društvo, a diskurs se u EU pojačava kako se bliže europski izbori. Koji su konkretno utjecaji dezinformacija na demokraciju?

Vezani članci Tonino Picula, kandidat SDP-a na izborima za Europski parlament (Foto: Dnevnik.hr) Picula: ''Otvorilo nam se 10 i pol milijardi eura, više od pola godišnjeg proračuna Republike Hrvatske'' Ivica Puljak (Foto: Dalibor Urukalovic/PIXSELL) Puljak: Dosadašnji europarlamentarci nisu dovoljno zastupali Hrvatsku i Europu kakvu želimo

Smatram da su dvije strane utjecaja dezinformacija na demokraciju. Jedno je pitanje utjecaja na građane kao pojedince i njihovu mogućnost da donose odluke za koje smatraju da su za njih dobre, njihove vrijednosti i principe do kojih im je stalo. A drugo je pitanje utjecaj dezinformacija na integritet političkog procesa na način da utječu na političke elite, medije i infrastrukturu slobode govora.

Kako se boriti s dezinformacijama?

Kada sagledavamo problem s dezinformacijama, važno je znati da nema lakih rješenja. Mnogo se u tim dezinformacijama radi o neslaganju, ljudi imaju različite vrijednosti i stalo im je do različitih stvari, ponekad su namjerno varljive, ponekad nenamjerno. Jasno je da postoje stvari koje posebno velike tehnološke tvrtke moraju odraditi kako bi pomogle u borbi s dezinformacijama, pomogle s transparentnosti i pomogle sa smanjivanjem koordiniranog ponašanja stranih vlada da pokušaju utjecati na izbore u Europi, da pokušaju identificirati fabriciranje sadržaja radi profita. Ali izvan tih inicijalnih koraka, drago mi je vidjeti da Europska komisija nastavlja s pritiskom na platforme, nadgledaju njihove odgovore. Izvan toga, ti su problemi mnogo širi, to su problemi politike, problem niske razine povjerenja.

Ovaj Kodeks prakse sastavljen je na inicijativu i upute koje je skupini eksperata dala Europska komisija. Što garantira da borba protiv dezinformacija na ovakav način neće ugroziti medijsku slobodu i podleći cenzuri?

Jedna od najvažnijih stvari je da ostanemo vjerni svojim principima i da uvijek počinjemo od fundamentalnog prava slobode izražavanja i da se prihvatimo regulacije sadržaja ili intervencije vlasti samo kada je apsolutno jasno da je taj sadržaj i govor štetan i da intervencija nije politički pristrana, da se ne radi o tome da se vlasti pokušavaju braniti od kritike. Strah tijekom rasprave o borbi protiv dezinformacija često je da ono što jedna osoba smatra dezinformacijom, druga može smatrati fer dijelom političke razmjene, politički pristrana, možda ne u potpunosti točna, ali dio živopisnog političkog diskursa. U tim situacijama, u Europi smo se uvijek borili za to da zdrave vrijednosti javne rasprave i političke rasprave trebaju biti zaštićene čak i ako su ponekad neugodne.

Kako možemo braniti, odnosno očuvati kvalitetno novinarstvo?

Novinarstvo ima mnogo različitih izazova, od različitih političara do drugih jakih entiteta koji ne cijene nezavisne medije jer ih smatraju vrlo nezgodnima za sebe, ponekad ih i maltretiraju. Postoji veliki politički pritisak na slobodno novinarstvo i na mnoge medije diljem Europe, pritisak su i zahtjevi da se brže izvještava o informacijama u brzom medijskom okruženju, s više nesigurnosti i vrlo polariziranim raspravama. Izazov je i u poslovanju – novcem koji ide u kompanije digitalnih platformi kao što su Google i Facebook, što umanjuje novac za oglašavanje u tradicionalnim medijima. Ako europske vlasti žele pomoći profesionalnom novinarstvu, prvo moraju zaštiti slobodu izražavanja na koju se oslanjaju novinari, prestati s političkim napadima na novinare, zaustaviti pokušaje oligarha i drugih da kontroliraju medije i stvoriti okruženje koje omogućuje poslovanje koje podupire novinarstvo, osiguravajući da se ne izguraju stari mediji na račun novih medija, nego da daju podršku profesionalnom izvještavanju u medijima, nevažno je li im baza na digitalnoj platformi ili tradicionalnoj.