Premijeru Andreju Plenkoviću bi sedam dana prije saborske rasprave i ratifikacije te Konvencije bio kao melem stav biskupske konferencije kako oni podupiru i uz interpretativnu izjavu, ratifikaciju Istanbulske konvencije, no očito je doživio hladan tuš.
On je na sebi svojstven način tumačio i istup prvog čelnika Hrvatske biskupske konferencije, no očito nisu ni njegove diplomatske aktivnosti proteklih tjedana s biskupima i razgovori s biskupima urodili plodom.
Očito je želio imati dodatni argument prema svojoj stranačkoj oporbi, da kaže kada sljedeći tjedan dođu u Sabor na ratifikaciju - evo i HBK je uz mene. No on tu potporu neće dobiti. Možda se i precijenio u pokušaju da pridobije i biskupe, da i oni budu uz njega kada se bude raspravljalo i ratificiralo Istanbulska konvencija.
Ostaje pitanje kako će funkcionirati on osobno u dijalogu s hrvatskim biskupima s obzirom na to da je na ovaj način pokušao izmanipulirati stav prvog čovjeka HBK oko Istanbulske konvencije.
Tu je i pitanje obrazovne reforme i razilaženja premijera i ministrice Blaženke Divjak. Ako samo maknemo ime i prezime čelnika kojeg premijer protežira, kako će objasniti javnosti da je on postavio na čelno mjesto osobu koja se javno izrazila protiv obrazovne reforme. Znači li to da ta ista osoba koja bi trebala provoditi obrazovnu reformu, a protiv je nje i protiv vladina programa koji je stavio kao prioritet obrazovnu reformu – znači li to zapravo da premijer ne vjeruje u obrazovnu reformu?
Kada je sklapao koaliciju s HNS-om, znao je da im je to prioritet. Osobno se stavio na čelo tima koji bi trebalo nadzirati i provoditi obrazovnu reformu.
Očito na samom početku nije vjerovao svojim koalicijskim partnerima, a s druge strane, primjerice Martini Dalić prepustio je da radi što god hoće. U slučaju Agrokor nije koordinirao neki stručni tim ili povjerenstvo koje bi trebalo regulirati pitanje Agrokora.
S druge je strane HNS. Popusti li na ovom slučaju, izgubi li i to malo vjerodostojnosti koje ima u Hrvatskoj, Ivan Vrdoljak raspolovio je svoju stranku, upravo na pitanju obrazovne reforme i prešao u suradnju s HDZ-om, ostaje pitanje hoće li ministrica obrazovanja, dosljedno ustrajati na obrazovnoj reformi, na svom kandidatu ili će pognuti glavu i pristati na politički kompromis.
