Najveći pojedinačni ratni zločin počinjen tijekom bošnjačko-hrvatskog sukoba u Bosni i Hercegovini je Zločin u Ahmićima koji se dogodio 16. travnja 1993. godine.
Zajedničku izjavu prenosimo u cjelosti:
"Ubijeno je 116 osoba, od čega su 32 bile žene, a 11 djeca mlađa od 18 godina. Dvije mjesne džamije uništene su eksplozivima. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) ustanovio je i presudio da su zločini u ovom srednjebosanskom mjestu bili zločin protiv čovječnosti. Jedan od zapovjednika ove akcije i jedan od vodećih političara u zajednici bosanskih Hrvata od 1991. do 1995, Dario Kordić, osuđen je na 25 godina zatvora.
U istom predmetu, Žalbeno vijeće potvrdilo je i zaključak Raspravnog vijeća da je Hrvatska ostvarivala sveukupnu kontrolu nad HVO-om u relevantnom razdoblju, da je rukovodila u planiranju, koordinaciji i organizaciji HVO-a i da je postojao međunarodni oružani sukob između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Ratni zločini u Ahmićima trajna su mrlja i sramota naše prošlosti. Ukazivanje i upozoravanje na ove i druge ratne zločine korak je naprijed u izgradnji održivog i trajnog mira, ne samo u Hrvatskoj, nego i u zemljama regije.
Aktualno političko rukovodstvo u Hrvatskoj ne pokazuje iskrenost, poniznost i poštovanje prema žrtvama ovih zločina koji su počinjeni u naše ime na teritoriju Bosne i Hercegovine. Umjesto toga, ratni zločini se sustavno relativiziraju, negiraju i umanjuju. To nije put koji je dobar za hrvatsko društvo.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Zahtijevamo stoga javnu ispriku u ime Republike Hrvatske od predsjednika Zorana Milanovića i predsjednika Vlade Andreja Plenkovića za zločine počinjene u naše ime u Ahmićima.
Na taj način ohrabrit će građane i društvo da se suoče s masovnim kršenjem ljudskih prava koja su se dogodila, potvrdit će činjenicu da su se dogodili zločini i da su ta djela prouzročila neizmjernu štetu žrtvama. Krivnja za zločin je individualna, ali odgovornost za javni govor i prokazivanje političkih vlasti koje ne žele priznati istinu o ratnim zločinima kolektivna je, naša, odgovornost.
Regionalna suradnja, poštovanje i solidarnost mogu se graditi jedino ako prošlosti pristupamo iskreno i odgovorno. Državne dužnosnike na takvo ponašanje obvezuju i međunarodni standardi ljudskih prava te temeljne vrijednosti na kojima počiva Republika Hrvatska."
