"U noći s 11. na 12. travanj, u tri ujutro, s grupom od otprilike 40 ljudi, krenuo sam pješke izlaziti iz grada. Bila je velika magla, prošli smo kroz polja nezamijećeni. Došli smo do šume, obišli rijeku i pomalo se uspjeli izvući. Drugi dan smo prošli kroz neka sela gdje su nas vjerojatno ruski simpatizeri prijavili. Bila je otvorena vatra iz minobacača po nama. Morali smo bježati. Tu je grupa razbijena. Ostala je manja, od 17 ljudi. U njoj sam bio i ja", opisao je trenutke zarobljavanja Vjekoslav Prebeg.
Na upit kako su postupali s njime opisao je: "Prvo sam dobio udarac u nos, koji je odmah slomljen. Počela su pitanja. Imaš vremena tri sekunde, ako ne daš odgovor, opet udarac. Slijeva, zdesna, naprijed, u tijelo, u glavu, u lice. Imao sam sreće, nisu mi izbili nijedan zub. Nadao sam se da mi neće nastradati oči, zubi i bubrezi. I da me neće odmah ubiti", opisao je za 24sata.
Trenuci mučenja bili su strašni: "Koristili su plastične cijevi. Vrlo su tvrde, koža puca, bolno je mišićima i tako vas mogu duže ispitivati. Koristili su elektrošokove. Iznenadilo bi vas koliko onaj poljski, indukcijski telefon može proizvesti struje. Ne ubije vas, ali toliko je neugodno... Ispuštate krikove, koliko god se trudili da ne vičete. Spojili bi ga na predjelu bubrega i prstiju na rukama i nogama, ili uha, tako da vam struja prolazi kroz cijelo tijelo", opisao je.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Nadodao je kako bi uzimali oružje, stavili metak u cijevi i prislanjali mu na glavu. Opisao je i kakav je bio osjećaj kada se vratio u Hrvatsku.
"Bojao sam se da ću se probuditi i vidjeti da sam opet u ćeliji. Kad je došla sestra, rasplakali smo se. Shvatio sam da sam konačno slobodan", rekao je, dodavši da iz bolnice pamti generala Gotovinu.
"Slučajno se zatekao tamo, vjerojatno je išao nekome u posjet. Vidio me u predvorju i samoinicijativno prišao. Dok nije skinuo masku, nisam znao o kome je riječ. Dao mi je ruku i rekao: 'Dobro došli, drago mi je što ste se vratili i što ste dobro'", ispričao je Prebeg.
