I Maca Svilićić jedna je od tih radnika. U konfekcijskoj tvrtki' Kamod' radila je punih 18 godina. Šivali su odjeću za inozemne naručitelje. Recesija i kriza odrazila se i na karlovačku tvrtku. Uz Macu, još je 36 njezinih kolegica završilo na ulici. Slijedećih godinu dana primat će naknadu za nezaposlene. Imale su pravo i na otpremninu.
'Međutim otpremnine nismo dobili. Direktor kaže da nema novaca za otpremnine. Tako da smo bez toga ostali', kaže Maca za Provjereno.
Ni zadarsko područje nisu zaobišli otkazi. Jedna od najuspješnijih tamošnjih tvrtki TCG, sve svoje proizvode izvozi u europsku uniju, u njezino gospodarsko srce - auto industriju. Kriza koja je prvotno pogodila upravo tu granu gospodarstva nije zaobišla ni njih. Bili su primorani otpustiti 50 od svojih 350 radnika. I tvornica kruha Zadar, kako su javljali lokalni mediji, prošlog je tjedna otpustila 30 radnika. I oni su se pravdali recesijom.
Anka Babić (49) iz zadarskog zaleđa, prva je žrtva krize na tom području. Nije bila te sreće da ju poslodavac nakon otkaza ubrzo vrati na posao. Radila je kao čistačica na jednoj benzinskoj postaji na autocesti Zagreb - Split. Uručen joj je poslovno uvjetovan otkaz ili laički rečeno, smanjio se promet. Živi sa suprugom i dva sina.
Sin joj studira arheologiju, no boji se da mu neće biti u mogućnosti osigurati daljnje školovanje. Smatra da nije bilo razloga za otkaz jer je bila jedina čistačica zaposlena na neodređeno vrijeme. Kada se uruči poslovno uvjetovani otkaz, Zakon u tom slučaju ne omogućava zapošljavanje novih djelatnika na to radno mjesto, no u ovom slučaju zakon se očito nije poštovao. 'Ja sam bila jedina čistačica na tom radnom mjestu, sezonke su ostale raditi, a poslije se na to radno mjesto zaposlila još jedna čistačica', kaže Anka. Zbog nezakonitosti tvrtku je čak i tužila. Iako je već dobila prvostupanjsku presudu u svoju korist, povratak na posao joj nije omogućen. Drugi posao za sada još nije pronašla, no kaže kako ga puno nije ni tražila.
Ekonomski stručnjak Mladen Vedriš smatra da otpuštanje radnika mora biti tek posljednja mjera za krizne situacije. 'Moje je uvjerenje da hrvatski poslodavci razmišljaju realno i da će prvo kresati troškove tamo gdje je to god moguće. Zaustaviti povećanje plaća, možda ih čak i malo smanjiti ali što više ljudi zadržati', smatra Vedriš.
I mi želimo vjerovati da većina naših poslodavaca brinu o svojim radnicima i da su im otkazi posljednja mjera. No za Macu i Anku to je mala utjeha. Njima je sada najveća briga kako s jednom ili ni jednom plaćom u kući prehraniti četveročlane obitelji i platiti račune.
