U Zagrebu je u 92. godini života preminuo umirovljeni general Anton Tus.
Kao zapovjednik Ratnog zrakoplovstva bivše JNA u proljeće 1991. godine pridružio se Hrvatskoj vojsci. Odmah je imenovan za načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Hrvatske.
Na toj dužnosti ostao je do 1992. godine kada je došao u sukob s ministrom obrane Gojkom Šuškom, zbog neslaganja s njegovom politikom prema Bosni i Hercegovini.
Tus je rođen 22. studenoga 1931., a porijeklom je iz Bribira kod Crikvenice.
U Drugom svjetskom ratu pridružio se partizanskom pokretu s tek navršenih trinaest godina. Nakon Drugog svjetskog rata završio je Zrakoplovnu akademiju JNA u Mostaru te Ratnu školu. Bio je jedini pilot koji je upravljao svim zrakoplovima u sastavu Jugoslavenskoga ratnog zrakoplovstva.
Pročitajte i ovo
General Tus, zajedno s generalom Petrom Stipetićem, jedini je bivši zapovjednik JNA kojemu je u Beogradu suđeno, u odsutnosti, zbog veleizdaje i dezerterstva.
"Sve nas je duboko pogodila vijest kako nas je napustio stožerni general Anton Tus. S velikom žalošću primio sam vijest o smrti našeg Antona kojeg ćemo zauvijek pamtiti kao velikog čovjeka i jednog od utemeljitelja Hrvatske vojske", navodi se u sućuti ministra obrane Marija Banožića.
MORH u priopćenju ističe kako je general Tus imao povijesnu ulogu u formiranju Hrvatske vojske, kao i u profesionalnom organiziranju obrane od srpske agresije.
U profesionalnoj karijeri od 1950. do 1991. godine obavljao dužnosti pilota lovca, nastavnika letenja, zapovjednika: eskadrile, puka, divizije, korpusa i zapovjednika Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (1985.-1991.).
Zbog protivljenja ratnim planovima JNA Ukazom Predsjedništva SFRJ 8. svibnja 1991. razriješen dužnosti zapovjednika Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane.
Zbog napuštanja JNA i preuzimanja dužnosti u HV, Vrhovni vojni sud u Beogradu osuđuje ga u listopadu 1991. i oduzima mu čin general-pukovnika JNA.
S početkom agresije Srbije, Crne Gore i JNA na Hrvatsku, u kolovozu 1991. dragovoljno se stavlja na raspolaganje za obranu Republike Hrvatske i od 2. do 20. rujna u zapovjedništvu ZNG i neposrednom kontaktu s Predsjednikom.
Odlukom predsjednika Republike Hrvatske 21. rujna 1991. postavljen je na dužnost načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske na kojoj se nalazi do 22. studenog 1992. kada, Odlukom Predsjednika, odlazi na dužnost Glavnog vojnog savjetnika predsjednika Republike Hrvatske.
Na toj se dužnosti nalazi do 1. travnja 1996. kada, na svoj zahtjev, odlazi u mirovinu.
Od 12. veljače 2001. do 1. listopada 2005. veleposlanik je i šef Misije Republike Hrvatske pri NATO.
Pročitajte i ovo
Na dužnosti načelnika GSHV neposredni je sudionik razvoja Hrvatske vojske te planiranja, provođenja i zapovijedanja obrambenim i napadnim operacijama u prve dvije godine Domovinskog rata.
Na dužnosti Glavnog vojnog savjetnika predsjednika RH bavio se pitanjima strateškog razvoja HV, odnosima RH-NATO i RH-OESS, međunarodnom vojnom suradnjom te planiranjem i praćenjem završnih operacija HV-a.
U čin generala zbora preveden je (1991.), a 2001. godine promaknut je u čin stožernog generala.
Za osobni doprinos u obrani RH i Domovinskom ratu te iskazanom hrabrosti dodijeljena su mu od Predsjednika RH najviša odličja: Velered kralja Petra Krešimira IV s lentom i Danicom, Red kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom, Red kneza Branimira s ogrlicom, Red kneza Domagoja, Red Nikole Šubića Zrinskog, Red bana Jelačića, Red hrvatskog trolista, Spomenica Domovinskog rata, Spomenica domovinske zahvalnosti te medalja Bljesak i Oluja.
Nositelj je više domaćih i stranih medalja, ordena i Diplome Međunarodne federacije aeronautike.
"Dao je nemjerljiv doprinos obrani te pobjedi Hrvatske"
Premijer Andrej Plenković uputio je u ponedjeljak sućut povodom smrti umirovljenog stožernog generala Antona Tusa zahvalivši na svemu što je on nesebično učinio za domovinu u povijesnim trenucima stvaranja države.
"S tugom sam primio vijest o smrti stožernog generala Antona Tusa, prvog načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH i glavnog savjetnika za obranu prvog predsjednika Republike, dr. Franje Tuđmana, te bivšeg šefa Misije Republike Hrvatske pri NATO-u", stoji u premijerovoj sućuti obitelji.
Naglasio je Tusovu važnu ulogu početkom devedesetih godina u ustrojavanju Hrvatske vojske rekavši kako je dao tada nemjerljiv doprinos obrani te pobjedi Hrvatske u Domovinskom ratu, na čemu smo mu iznimno zahvalni. "Time je još za života stekao veliko poštovanje među svojim suborcima i zaslužio trajno sjećanje", naglasio je premijer.
U ovim tužnim trenucima upućujem Vam uime Vlade RH i u svoje osobno izraze najdublje sućuti i suosjećanja te iskrene zahvalnosti na svemu što je general Tus nesebično učinio za svoju domovinu u povijesnim trenucima stvaranja države, ostvarivanja neovisnosti i obrane slobode, stoji u sućuti premijera Plenkovića obitelji preminulog generala.
General Tus nositelj je niza odličja zbog doprinosa i hrabrosti iskazane u Domovinskom ratu, a umro je u Zagrebu u 92. godini.
Jandroković uputio sućut
Predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković uputio je izraze sućuti obitelji preminulog stožernog generala i bivšeg načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske Antona Tusa.
"Početkom stvaranja i obrane hrvatske države, gospodin Tus stavio je svoje bogato vojno iskustvo i naobrazbu na raspolaganje Domovini i pridružio se hrvatskoj vojsci. Imenovan je za prvog načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, a potom i glavnog vojnog savjetnika predsjednika Tuđmana", napisao je Jandroković.
"Zbog osobitih zasluga u Domovinskom ratu višestruko je odlikovan, između ostalog, Veleredom kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom, Redom kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom te Redom kneza Branimira s ogrlicom. Nakon umirovljenja, bio je izabran za vanjskog člana Odbora za obranu Hrvatskoga sabora."
"Stožerni general Tus dao je veliki doprinos stvaranju moderne, profesionalne hrvatske vojske te razvoju i jačanju njezinih obrambenih sposobnosti zbog čega smo mu trajno zahvalni. Još jednom, poštovana obitelji, izražavam Vam iskrenu sućut", stoji u poruci predsjednika Sabora.
