Drama u Solinu koja je trajala od jučer poslijepodne i nažalost tragično završila bila je veliki izazov za cijelu specijalnu policiju. Situcija je bila jako osjetljiva, muškarac je stajao na vrhu cisterne na benzinskoj postaji s nekoliko eksplozivnih naprava.
Pročitajte i ovo
>> 'Mislili smo da spava, ali je bio budan i nabrijan'
>> Drama u Solinu: Bacio bombe pa ga ubili, ranjen specijalac
Policija je odmah evakuirala stanovnike iz nekoliko kuća u blizini benzinske postaje te udaljila prisutne novinare na sigurnu udaljenost. Također, osim njih s muškarcem su pregovarali liječnici te su čak pozvali i mjesnog župnika da ga pokuša urazumiti, no nažalost bez uspjeha. Cijelu noć napadač je prosjedio na cisterni da bi jutros u 7.20 bacio tri bombe od kojih je jedna eksplodirala. Policija je tada počela pucati te su ga usmrtili pri čemu je ozlijeđen jedan od policajaca kojemu je poslije operacijom izvađen geler iz lakta.
Trebalo ga omamiti hranom i pićem
'Drugačije nije išlo, policija je intervenirala na otvaranje vatre tek kada su sve opcije bile iscrpljene, odnosno kada je muškarac počeo bacati bombe', uvjeren je stručnjak za sigurnost Mate Laušić napominjući kako je cijelu situaciju otežala i činjenica da muškarac na cisterni nije imao nikakvih zahtjeva prema policiji te da se zapravo ne zna što je bilo okidač koji ga je potakao da aktivira bombe.
Međutim, Laušić smatra kako je policija ipak možda trebala više forsirati metodu iscrpljivanja, odnosno čekati da se muškarac na cisterni umori i zatraži hranu ili piće. 'Teško je biti general poslije bitke i u globalu mislim da je policija obavila korektan posao i da su poduzeli sve što je bilo moguće, no u sličnim situacijima čeka se da napadač ostane bez snage. Na cisterni je proveo sate i sate bez vode i pića pa su mu možda trebali dati vodu sa sredstvom za omamljivanje koje bi ga u potpunosti onesposobilo', uvjeren je Laušić.
U prilog toj verziji događaja, ističe, ide i činjenica da napadač nije imao taoca kojima bi mogao dati da prvi probaju hranu ili piće što bi uvelike olakšalo cijeli proces onesposobljivanja.
Bivši pomoćnik u Ministarstvu unutarnjih poslova Joško Morić slaže se kako policija ipak nije mogla drugačije postupiti te cijelu akciju doživljava korektnom. 'Završilo je onako kako nitko nije htio, no drugačije nije moglo biti jer je bila riječ o opasnosti velikih razmjera za benzinsku postaju i sve ljude koji žive u blizini', napominje Morić.
Nije PTSP nego psihoza
Malo tko se od hrvatske javnosti iznenadio saznavši kako je 40-godišnjak koji se naoružan bombama popeo na cisternu zapravo razvojačeni hrvatski branitelj. No, ugledni psihijatar Špiro Janović napominje kako možda ipak nije riječ o potezu osobe s dijagnosticiranim PTSP-om već je dijagnoza, po njemu, mnogo ozbiljnija.
'Ne mora se nužno raditi o PTSP-u jer smo svi naviknuli generalizirati dijagnoze bivših branitelja. Ima nekoliko detalja koji upućuju na mnogo ozbiljniju bolest, a to je psihoza', ističe Janović koji potvrdu za navedeno vidi u upornosti napadača koji je cijelu krizu produžio na 16 sati. Dr. Janović smatra kako osobe koje pate od PTSP-a reagiraju kraće i eksplozivnije te ne odugovlače tijekom ispada. Još jednu potvrdu da se radi o psihozi vidi u načinu na koji je 40-godišnjak komunicirao s policajcima. Naime, spominje se kako je govorio nepovezano i nesuvislo dok PTSP-ovce u istupima obilježava racionalna komunikacija.
'Također u prilog težem obliku psihičkog oboljenja govori i činjenica da se muškarac popeo na cisternu bez spremljenog zahtjeva, odnosno on nije ništa tražio od policije ili bilo koga drugoga iz čega se može zaključiti kako nije imao viziju što zapravo želi', naglašava Janović napominjući kako se ipak radi o nagađanjima jer pravo stanje i dijagnozu zna jedino psihijatar koji je otprije liječio napadača te ističe da svaki slučaj treba promatrati pojedinačno.
-
"OBJAŠNJENJE" I "ISPRIKA"VIDEO Oglasio se muškarac koji je gazio ruže za ubijene žene
-
napad duž granicePočeo novi rat: Izvedeni zračni udari, propao mirovni sporazum
-
Poziv Domagoja MikićaOva pošast razara obitelji i uzima živote, a sve je dostupnija. Slomljeni otac: "Bili smo povezani kao prst i nokat. A onda se jedne noći nije vratio kući..."
