Ovaj konceptni ili bolje rečeno izložbeni automobil nastao je nakon 2. svjetskog rata kao sredstvo za dobivanje pozitivnog publiciteta i za odmjeravanje reakcija javnosti na nove i često radikalne ideje. Ovakvi automobili izrađeni su kao kotrljajući laboratoriji, marketinški eksperimenti, automobilske provokacije, kao vizija budućnosti. Bez ovakvih primjeraka i izuzetno bogatog i ponekad nakićenog izgleda, međunarodni auto saloni tog doba bili bi vrlo dosadni i nalikovali bi više velikom prodajnom sajmu. Velika većina ovih izložbenih unikata bila je eksponirana vrlo kratko vrijeme nakon čega bi prešla u postav neke privatne kolekcije.
U novijoj povijesti automobilizma, talijanska škola dizajna automobila i izrade karoserija donijela je pravo bogatstvo inovativnih ideja i koncepata a znanost i umjetnost konceptualnih studija doslovce je cvjetala između Torina, Milana i Modene. Projekti su padali na plodno tlo i kod starih i novih proizvođača automobila.
Tijekom 60-ih godina prošlog stoljeća BMW je vrlo blisko surađivao s tvrtkom pod imenom Carrozzeria Bertone, proizvođačem karoserija čija je glavna zvijezda Giorgetto Giugiaro bila odgovorna za izgled 3200CS Coupea, a kada je talijanski proizvođač htio predstaviti ideju inženjera Enza Cingolanija za pomični krov, obratili su se upravo BMW-u. Rezultat ove suradnje je 'Spicup' koncept (Spider / Coupe).
Za automobil je odabrana platforma na kojoj se proizvodila BMW-ova E3 limuzina a primjerak koji je dobio Bertone pod haubom je imao 2.8-litrenu verziju SOHC rednog 6-cilindričnog motora sa 170 KS i 236 Nm. Šasija je dobila brojčanu oznaku 'V.0010', pri čemu slovo V označava Versuchwagen tj. eksperimentalno ili probno vozilo. Unatoč prilično modernom, čak i futurističkom izgledu za to doba, kada je Spicup predstavljen glavna tema razgovora bila je njegov inovativni sklopivi krov koji je bio izrađen od panela od nehrđajućeg čelika.
Iako ta ideja nikada nije realizirana, ovaj je projekt uvelike utjecao na linije Bertoneovog FIAT X1/9 modela s Targa krovom koji je bio specifičan po tome što se samo središnji dio krova skidao. Kada je glavni inženjer Giugiaro prešao u drugu tvrtku, Marcello Gandini je dobio zadatak da dovrši Spicup, a upravo on je dodao automobilu njegov prepoznatljiv znak, prednji kraj s djelomično prekrivenim svjetlosnim sklopovima koji su se pojavili i na Alfa Romeo Montreal i Lamborghini Jarama modelu.
Nakon što je Spicup premijerno predstavljen na izložbenom štandu Carrozzeria Bertonea na ženevskom auto salonu 1969. godine, u lipnju iste godine izložen je na Concorso d'Eleganza u Allasiu te na auto salonu u Frankfurtu. Što se događalo s automobilom nakon toga nije sasvim poznato, iako je općeprihvaćeno vjerovanje da je model bio prodan privatnom kolekcionaru ubrzo nakon kratke javne karijere po Europi. Prema nekim izvorima, Spicup je navodno sredinom 70-ih bio izložen u salonu velikog njemačkog zastupnika, Auto Becker u Dusseldorfu, koji je imao poseban izložbeni prostor za egzotične automobile iz tog vremena.
BMW Spicup gotovo sigurno nikoga nije ostavljao ravnodušnim na ulici. Njegov posljednji vlasnik rekao je kako je na automobilu posebno volio njegov specifičan krov, iako kaže da nije bio baš potpuno nepropustan, a obzirom na klimu u Nizozemskoj vjerojatno je bio vrlo blag što se tiče tog pitanja. Čak i ako je krov propuštao vodu, pogonski sklop je radio nepogrešivo tijekom cijelog svog radnog života. Spicup je tada završio u skladištu nakon što je njegov vlasnik odselio i ostao je tamo narednih 20-tak godina. Ponovno se pojavio tek 2008. godine kada ga je kupio sadašnji vlasnik, poznati kolekcionar egzotičnih automobila, koji ga također prodaje.
Opisan kao vrlo čudan automobil s oznakom BMW-a, pohaban, prefarban, ogreben i oštećen, uz ozbiljne znakove hrđanja, Spicup je prevezen u tvrtku pod imenom Carrozzeria Granturismo u Milanu gdje je prošao potpunu restauraciju. Iako je ova tvrtka radila na restauratorskim projektima raznih starih koncepata i povijesnih automobila sa specifičnom karoserijom, ekipa iz Carrozzeria Granturismo predvođena tehničkim direktorom Aldom Goiem, bila je oduševljena ovim projektom. Izložbeni automobili po samoj svojoj definiciji su rijetki, ali ovakvi njemačko-talijanski primjeri su još rjeđi.
Nakon što je konačno potpuno restauriran, karoserija je ponovno obojana u izvornu metalik zelenu boju sa srebrnim detaljima i raznim ukrasima. Pokrov motora koji je izvorno bio spojen s filtrom zraka u određenom trenutku je spojen sa haubom, vjerojatno iz posve praktičnih razloga. To je također vraćeno na staro, te tako pokrov motora opet ostaje čvrsto na svom mjestu i nakon što se digne hauba.
U završnoj fazi restauracije tim inženjera pažnju je posvetio 'sitnijim' detaljima poput mehanizma za krov. Stručnjaci za interijer iz Carrozzerie Granturismo imali su također vrlo težak zadatak pred sobom, a posebnu su im muku zadala sjedala sa svojim specifičnim presvlakama. U konačnici, restaurirana karoserija ponovno je udružena s BMW-ovim pogonskim sklopom i drugim mehaničkim dijelovima koji su također potpuno restaurirani a taj posao pripao je stručnjacima iz Red Willow Racinga iz Nizozemske.
I tako, više od 40 godina nakon njegovog prvog pojavljivanja, BMW Spicup ponovno je dobio svoj izvorni sjaj. Javnost je imala priliku vidjeti ga na Concours d'Elegance manifestaciji u Villi d'Este 2009. godine, a kasnije i u BMW-ovom muzeju u Munchenu. Aukcijska kuća Bonhams s te ga je adrese upravo prodala privatnom kolekcionaru za nešto manje od pola milijuna eura, točnije 460.000 eura.
