U rad centra su uključeni brojni vrhunski treneri i liječnici koji na osnovu stupnja invaliditeta i motorike, ali i sportskih afiniteta bivših vojnika procijenjuju kojim bi se sportom možda mogli baviti. Nažalost, takva praksa ne postoji u Hrvatskoj premda je iza nas Domovinski rat.
Pročitajte i ovo
"Ja sam u sport osoba s tjelesnim oštećenjem ušao na nagovor sadašnjeg kolege iz reprezentacije Josipa Slivara," otkrio je paraolimpijski pobjednik Darko Kralj. Sličan put je imao i biciklist Tomislav Zadro koji se uključio na poziv iz sportskog društva invalida Hrabri.
"Na njihov nagovor sam počeo trenirati sjedeću odbojku," rekao je Zadro koji je u ratu izgubio potkoljenicu. Osim njega i Kralja u hrvatskoj paraolimpijskoj repetezentaciji su još četvorica invalida Domovinjskog rata - Josip Slivar, Ivica Bratanović, Damir Bošnjak i Zoran Križanec.
U SAD je oko 30.000 vojnih veterana koji su izgubili jedan od ekstremiteta, vid ili su paralizirani, a procijenjuje se kako ih je 800 stradalo u Iraku. Vlasti ih uključivanjem u sport žele resocijalizirati, vratiti im samopuzdanje, ali i osnažiti svoju paraolimpijsku reprezentaciju. Očekuje se kako će za četiri godine na POI u Londonu čak 15 posto američke reprezentacije činiti vojni invalidi.
"Dobila sam drugu priliku za život. Kao mlada gimnastičarka sanjala sam o nastupu na olimpijskim igrama, a potom sam ranjena i moj se svijet srušio," kazala je američka plivačka paraolimpijka Melissa Stockwell (28). Prije pet godina je u Iraku prilikom eksplozije bombe izgubila obje noge, a za zasluge u ratu dobila je orden "Purple Heart".
"Sada ponovo služim svojoj domovini, samo u drugačijoj odori," dodala je Stockwell, jedna od 16 vojnih invalida u redovima američke reprezentacije u Pekingu.
"Olimpijske igre stvaraju nove heroje, međutim svi sudionici paraolimpijskih igara koji su stigli u Peking su junaci," kazao je Xavier Gonzalez, jedan od čelnika Međunarodnog paraolimpijskog odbora (IOC).
