Stingov glazbeni vremeplov oduševio zagrebačku publiku

Sting je u koncertnu promociju albuma 'Songs From The Labyrinth' krenuo s dvije godine zakašnjenja. Razlog je poznat. U međuvremenu se okupila grupa The Police i odradila jednu od najunosnijih reunion turneja u glazbenoj povijesti. Ispalo je da je to bio dobar period kako bi Stingov iskorak u glazbu 16. stoljeća 'odležao' i sad bio predstavljen publici u punom sjaju.

Pročitajte i ovo GLAZBENI SPEKTAKL Hari Mata Hari nakon 10 godina u Lisinskom GLAZBENI SPEKTAKL Buika 11. studenoga nastupa u Lisinskom

Rock zvijezda je zahvaljući ljubavi prema poeziji i glazbi Johna Dowlanda, najpoznatijeg i najboljeg lutnjiste 16. stoljeća i poznanstva s našim glazbenikom Edinom Karamazovom, kojeg mnogi s razlogom drže najboljim lutnjistom današnjice, promijenio svoje glazbene navike i navukao se na lutnju, na kojoj svakodnevno vježba. Na sreću zagrebačke publike, Karamazov je bio glavni inicijator nastupa svjetske glazbene ikone u KD Vatroslav Lisinski.

Kad se već činilo kako je koncert gotov, Sting se doslovce došuljao na binu i uzeo jednu od Edinovih lutnji i neočekivano zasvirao 'Hell Hound On My Trail', legendarnog bluesera Roberta Johnsona 'Večeras ćemo slaviti život i glazbu Johna Dowlanda.' Bile su Stingove uvodne riječi nakon čega je u pratnji lutnje Edina Karamazova uveo publiku, ne samo u glazbu, već i u život Johna Dowlanda. Činjenica je da album 'Songs From The Layrinth' iz nekoliko razloga ne nudi tu dozu uzbuđenja, kao nastup uživo. Poput najiskusnijeg kazališnog naratora Sting je između pjesama čitao Dowlandova pisma, prepričavao njegov život, njegova putovanja po Europi i objašnjava političku situaciju kakva je vladala prije 400 godina na starom kontinentu.

Pored toga se poput glumca uživio u Dowlandov život. To je itekako pridonijelo odličnoj atmosferi koja je vlada prvih 45 minuta ovog neobičnog koncerata, koji je na trenutke podsjećao na prepričavanja priča iz davnina oko logorske vatre. Sa Stingom i Karamazovim nastupao je i cijenjeni britanski zbor Stile Antico koji je kvalitetno pridonio cjelokupnom ugođaju.

Nakon službenog završetka koncerta, na red je došao bis, a publika je gromoglasnim aplauzom pozdravila glazbenika u trenutku kad je Sting u prearanžiranoj formi na lutnji zapjevao prve stihove pjesme 'Fields Of Gold'. Naravno bio je to znak da publika neće biti zakinuta za neke od njegovih najvećih hitova. 'Sad ćemo svirati pjesme od drugih britanskih kompozitora. Odnosno moje.', našalio se Sting na svoj račun, koji se u prvom bisu ipak dotaknuo i glazbe nekih autora iz 19. stoljeća, ali i nešto mlađih poput The Beatlesa što je opet izazvalo salvu oduševljenja.

Drugi bis bio najekstatičniji jer su se nizali hitovi poput 'Message In A Bottle', 'Fragile' i naravno nezaobilazne 'Roxanne'. Svaka čast Stingu što se upustio u otkrivanje srednjevjekovne i barokne glazbe, ali ono što mu najbolje leži ipak su njegove pjesme u kojima iskričav tenor dolazi do punog izražaja i slobode interpretacije, što u pjevačkom smislu nije bio slučaj s Dowlandovim pjesmama, iako je nedvojbeno da se svojski trudio otpjevati ih u najboljoj maniri pjevača s lutnjom 16. stoljeća.

Drugi bis bio najekstatičniji jer su se nizali hitovi poput 'Message In A Bottle', 'Fragile' i naravno nezaobilazne 'Roxanne'. Kad se već činilo kako je koncert gotov, Sting se doslovce došuljao na binu i uzeo jednu od Edinovih lutnji i neočekivano zasvirao 'Hell Hound On My Trail', legendarnog bluesera Roberta Johnsona. Lutnja, blues i Stingov glas uistinu su bili paklena kombinacija za kraj. Nakon nekoliko minuta pridružio mu se i Karamazov, koji valjda do tada nije ni bio svjestan da se dobro raspoloženi Sting vratio na pozornicu i s publikom podijelio svoj gušt u sviranju bluesa na lutnji.

Prvi Stingov koncert u Zagrebu će zbog očigledno dobre vibracije koja je vladala u dvorani sigurno biti jedan od onih koji se dugo pamti. Britanski rocker bio je dobro raspoložen i na VIP domjenku i druženju koji se održao u holu male dvorane gdje se upoznao i s domaćim osobama iz javnog života. No najživahniji razgovor vodio je s Edinom i njegovom ženom, koja i pored toga što uskoro treba roditi nije htjela propustiti koncert. Što drugo reći nego, hvala Edinu što je svojim mukotrpnim vježbanjem, doslovce davno zaboravljenog instrumenta, došao do poznanstva s jednim Stingom s kojim je Zagrebu priredio nezaboravnu glazbenu večer.