Nakon uspjeha u polufinalu u hrvatskom je taboru euforija naglo porasla. No, jedan od najslabijih rezultata Hrvatske na Eurosongu vjerojatno će, barem na neko vrijeme, prizemljiti Tončija Huljića. Pobjedu je odnio Norvežanin Alexander Rybak. Sasvim zasluženo.


'Predviđam visoki plasman 'Lijepe Tene' u završnici moskovskog Eurosonga. Pa nismo došli u Moskvu kako bismo razgledavali grad i kušali boršč, nego da bismo se izborili za najviše što možemo. A možemo jako puno, usprkos onima koji su mislili da ćemo odmah nakon polufinala pakirati kofere', govorio je dan prije finalne večeri Tonči Huljić prepoznatljivim ratobornim tonom.

Vezani članci Hurricane Evo kako je zapravo trebao izgledati nastup Srpkinja na Eurosongu, u posljednjem trenutku došlo je do velikih promjena Albina Odabran je najgore odjeveni izvođač na Eurosongu, naša Albina završila je jako visoko na listi

Ipak, ne mislimo likovati nad, uvjetno rečeno, debaklom 'Lijepe Tene'. Igor Cukrov s popriličnim je samopouzdanjem, pred 20 tisuća gledatelja u Olimpijskoj dvorani, izveo zahtjevnu skladbu Huljićevih.

Problem je jedino u tome što bračni par Huljić, nakon podosta eurovizijskog staža u nogama, još nije shvatio da na europskoj pozornici rijetko ili nikako prolaze zahtjevne, 'teške', tugaljive i komplicirane pjesme, poput 'Lijepe Tene'. Ono što euro-publici ne uđe u uho na prvo slušanje, teško da može računati na najviše ocjene glasačkog tijela.

Alexander Rybak bio je upravo čista suprotnost Cukrovu. Njegova pobjednička 'Fairytale' poletna je, jednostavna i lako pamtljiva pjesmica, a nije odmoglo i što je njezin autor i izvođač simpatični 23-godišnjak, čiji je osmijeh nagnao tisuće Europljanki da posegnu za telefonom.

Da nešto ovoga puta definitivno nije po volji gledatelja, pokazalo je i glasovanje naših susjeda. Bosna i Hercegovina nam je, istini za volju, dala maksimalnih 12 bodova, no za razliku od prošlih godina, oduševljene nisu bile Srbija (5 bodova), Crna Gora (8), Slovenija (6), kao ni inače prijateljski nastrojena Makedonija, čiji su nam gledatelji poklonili svega četiri boda. Skupili smo ih ukupno 45 i zauzeli neutješno 18. mjesto.

Norveška je osvojila rekordnih 387 bodova, a Island, čija je predstavnica Pepeljuginog imidža izvela jednu od kvalitetnijih pop balada koje smo imali prilike čuti u subotu navečer, zauzeo je drugu poziciju. Do trećeg mjesta probio se Azerbajdžan sa svojom, ne toliko inventivnom etno-pop skladbom. Čini se da im je iznenadni Putinov upad na njihovu probu donio sreću.

Eurosong je očekivano donio pregršt glazbenog šunda, a neki trenuci bili su doslovno neslušljivi, pa i negledljivi. U tome je prednjačila Grčka, čiji je elektro-pop-macho predstavnik, iz nepoznatog razloga, bio iznimno tužan kad je shvatio da mu pobjeda izmiče iz ruku.

Nije se kvalitetom proslavio ni izdizajnirani njemački rock bend, ali su ipak ispunili svoje obećanje i na pozornicu doveli slavnu Ditu Von Teese. Nadalje, potpuno neupečatljive pop pjesmuljke, u koje su na silu ugurali natruhe etno glazbe, isporučili su nam i Danci, Albanci, Turci, Armenci, Maltežani, Estonci i Španjolci.

No, Eurosong se ove godine može pohvaliti i s nekoliko zaista dobrih pjesama. Osim spomenutih Norvežana i Islanđana, eurovizijski obožavatelji s radošću mogu pamtiti i izraelski ženski duet, zatim poprilično dobru izvedbu francuske šansonjerke Patricije Kaas te pamtljivu britansku pop baladu koju je skladao čuveni Andrew Lloyd Weber.

Eurovizijski štih pogodio je i Portugal svojom šarenom, plesnom i optimističnom pjesmom, no budući da im Hrvatska nije dala niti jedan bod, čini se da je potpisnik ovih redova bio jedina budala koja je potrošila 3.66 kuna okrenuvši njihov broj.

Već je i nekoliko tih sasvim pristojih pjesama, među koje ubrajam i 'Lijepu Tenu', dokaz da se Eurosong iz godine u godinu izvlači iz depresije u koju je upao tijekom devedestih, kada je bio rasadnik najgoreg mogućeg glazbenog kiča. Čak i zemlje koje su ne tako davno htjele dignuti ruke od natjecanja, danas na izbor za pjesmu Europe šalju najbolje što u datom trenutku imaju. Samo je još Italija ostala po strani, budući da njihovi glazbeni magovi vole vjerovati da su bolji od ostatka svijeta. No, u takvo nešto ipak vjeruju samo oni koji to žele; prava je istina da ne znaju podnositi poraze.

Što se samog spektakla tiče, finalni show u impozantnoj Olimpijskoj dvorani u Moskvi bio je možda i najbolje vizualno izveden program u povijesti Eurosonga. Paradu glazbe i kiča rutinski su, i nimalo maštovito, odradile ruske voditeljske verzije Luke Nižetića i Lane Jurčević. Jedan od popratnih likova, koji se povremeno pojavljivao na pozornici, bio je i Dima Bilan, prošlogodišnji pobjednik, kojemu je slava pomalo pomutila mozak. Autor eurovizijske 'Believe' ni u jednom se trenutku nije uspio ponašati prirodno, da ne kažemo normalno, a imidž koji njeguje, njegov stilist bi sigurno nazvao modernim, no ipak je samo i jedino - smiješan. Nadajmo se da se simpatični Alexander Rybak neće pretvoriti u 'to'.