Prošlo je godinu dana od izdavanja drugog albuma 'Proteini i ugljikohidrati' koji je podijelio mišljenje hrvatske kritike. Neki su ga okarakterizirali kao pad kvalitete, a neki kao logičan i uspješan nastavak onoga s čime ste se predstavili s prvijencem. Kakvo je vaše mišljenje, je li se promijenilo od trenutka kad je album ugledao svjetlo dana?
Pročitajte i ovo
Dino Šaran: Podijeljeno mišljenje kritike nije ništa strašno. Dapače, ta činjenica govori u prilog tome da smo napravili dobru stvar. Neke kritike su bile prilično površne, iz njih se dalo isčitati i to da kritičar nije preslušao album više od jednog do dva puta a onda na osnovu ličnih afiniteta donio sud. Na primjer negdje sam pročitao da je album 'stilski neuravnotežen'. Što to znači? Stil nije svetinja i zadnje što mi pada na pamet je da robujem stilu. Album nije vojarna niti su pjesme vojnici pa da ih tretiraš uniformno. Neki od najznačajnijih albuma u povijesti rocka su 'stilski neujednačeni' I upravo to ih čini vječnima. Kritičari koji su pisali afirmativno su očito skužili o čemu se radi, mada naravno prihvaćam i to da ukusi nisu isti.
Biste li mijenjali nešto na albumu u ovom trenutku?
I pjesma i spot 'Psycho' su stilizirani osvrt na pandemiju pomodarstva i nekritičkog prihvatanja apsolutno svega što dolazi sa Zapada dok istovremeno ljubomorno čuvamo bolesti vlastitih brloga. Dino Šaran: Ne. To je bio taj moment. Kao fotografija.
U našem posljednjem razgovoru bilo je riječi kako vam je bila namjera ugostiti Branimira Štulića na jednoj pjesmi, no tada nije bilo precizirano o kojoj pjesmi je riječ. Sad to ne bi trebala biti tajna.
Dino Šaran: Nije tajna.'Tesla'. Džoni je trebao pjevat onaj dio 'Svi na ulice'.
Možete li opisati situaciju stupanja u kontakt sa Štulićem. Je li on ad hoc odbio suradnju bez da je poslušao pjesmu, ili je poslušao i odbio?
Dino Šaran: Mi smo album snimali u Nizozemskoj i obzirom da vlasnik studija u kojem smo snimali poznaje Štulića već dugo sam mogao stupiti u kontakt s njim. On nam je sugerirao da to uradimo jer bi se, po njemu, Štuliću pjesma sigurno svidjela. Vjerujem da bi Džoni i pristao na neko druženje i joint, ali sumnjam da bi želio bilo kakvo medijsko eksponiranje u Hrvatskoj, ili u bivšoj Jugi. Ja sam zapravo izjavio da bih VOLIO da nam on bude gost, a ne da će to i BITI. To je bio odgovor na pitanje novinara 'koga bi voljeli imati na albumu poslije Darka Rundeka'. Na žalost,sve je shvaćeno zdravo za gotovo.
Snimili ste novi spot za pjesmu 'Psycho'. U čemu ste htjeli poentirati s pričom spota? Uniforme, zombiji...postapokalipsa, ili apokalipsa?
Dino Šaran: Ja sam napisao pjesmu, ali nisam autor videa niti se bend pojavljuje u njemu. Redatelj spota je Zonjo iz skupine 'The Books Of Knjige'. Oni su nešto kao crnogorski Monty Python i sviđa mi se to što rade. On je o videu za 'Psycho' rekao da je to priča o 'pandemiji trčanja za bestežinskim glavama od koje ne postoji zaštitno odjelo'.
Po meni su i pjesma i video stilizirani osvrt na pandemiju pomodarstva i nekritičkog prihvatanja apsolutno svega što dolazi sa Zapada dok istovremeno ljubomorno čuvamo bolesti vlastitih brloga. Kao kod Krleže. Kako ovo nije vrijeme intelektualiziranja trudili smo se da sve ispadne zabavno.
Planirate li snimiti i spot za 'Poljubi je dok spava'? Određeni dio vaših obožavateljica vam zamjera što to niste učinili do sada. Smatrate li da možda premalo po pitanju spotova naglašavate svoj lirski potencijal, koji na kraju krajeva ima bolju prođu?
Dino Šaran: Gotovo sam siguran da nećemo snimati spot za nju iako je to dobra pjesma. Obožavateljice neka se strpe jer će sigurno neki od slijedećih spotova biti posvećen nekoj od naših lirskih pjesama. Što se tiče same prođe ona nije najbitniji razlog zbog kojeg sve ovo radimo. Danas prođu ima svašta.
Kakav status Štuke imaju u drugim zemljama regije (osim Bih i Hr), sudeći po mjestima na kojima svirate, vi ste mainstream bend. Reagira li publika na iste pjesme svugdje jednako, ili postoje veće razlike u prihvaćanju određenih pjesama?
Dino Šaran: Mi smo rock band sa gostujućim elementima i to je sasvim o.k. Opet ću reći da stil nije svetinja i da se ne želimo svrstavat ni u kakve žanrove. Ne želimo podcjenjivati publiku niti joj se dodvoravati. Neko nas voli, neko ne i svjesni smo te činjenice. Dok postoje ljudi koji vole to što radimo radit ćemo. Previše analize šteti suštini. To je samo muzika. Kao hrana ili zrak. Vrijeme je najbolji barometer svega.
Vjerujem da vas možda nervira pominjanje mainstreama, jer mnogi urbani izvođači ne vole tu riječ. Na ovim prostorima pod mainstream se uzima neka sasvim drukčija glazba. No kakvo je vaše mišljenje nazire li se promjena u odnosu snaga urbano vs ruralno?
Dino Šaran: Po meni 'ruralno' je ono što dolazi sa sela. Izvorni folk, kao country npr. To su tradicionali. Turbo folk je hibrid nastao u gradu za potrebe i ukus malograđanski orijentirane populacije.
U posljednjem desetljeću je metastazirao na građanstvo i preuzeo termin 'urbano' što je čitavu priču dovelo do apsurda tako da se tu gubi crta izmedju jednog i drugog. Kakofonija zvukova i stilova je jedno od glavnih obilježja modernog doba, doba laži i profiterstva kao životnog stila. Kad granice nestanu u glavama ljudi, rodit će se svijest koja će zauvijek eliminirati hibride i vratiti nas na izvore ruralnog i urbanog. Promjene se naziru.
Vratimo se na zagrebački koncert. Prošli put vas je publika mogla gledati u lošem terminu u boćarskom domu jer se vaš nastup poklopio s happeningom TBF u velikoj dvorani doma sportova. To naravno nije vaša greška, ali se nekako osjeća kako se želite na neki način i iskupiti za tako nešto. Šuška se da pripremate prilično dugačak koncert. Je li to istina?
Dino Šaran: Prošlog puta smo svirali sa više bendova i svi smo imali vremenska ograničenja.Ovog puta sviramo samostalni koncert od nekih sat i pol,dva. Radujemo se toj svirci, zaista. Dugo nas nije bilo u Zagrebu kako treba.
