U najvećem bordelu u Aziji radi 1.500 prostitutki

Siniša Glogoški student je diplomskog studija Fotografije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Fotografija, snimanje i putovanja su mu najveća strast i proteklih par godina koliko mu vrijeme, novac i studentske obveze dopuštaju, posvetio se istraživanju života na raznim krajevima svijeta. Neka od značajnih putovanja su putovanje biciklom do Sirije, život s nomadskim plemenima u hladnom Sibiru i južnoamerička đžungla Gvajane. Nedavno se vratio iz Bangladeša gdje je proveo 45 dana i u narednim tjednima predstavit će neke od priča koje je putem zabilježio. Fotografije, video uratke i doživljaje s putovanja možete pratiti na njegovoj facebook stranici www.facebook.com/GLOGOSKI
Glavni sponzor i podrška putovanja u Bangladeš bila je STA Zagreb – Student Travel Agency

Pročitajte i ovo Dobre vijesti Objavljeni zanimljivi podaci: Pogledajte iz kojih su zemalja ljudi najviše dolazili u Hrvatsku Listopad u plusu Niže cijene mamac za goste: Je li bolja Krka ili su bolje Plitvice?

Maloljetne djevojke postižu puno višu cijenu od punoljetnih, a starije od 30 godina jedva nešto zarađuju. 'Sve su djevojke ovdje, uključujući i mene, prostitutke', prstom je upirala prema tablici na zidu. Sveukupno oko 1.500 djevojaka koje svaki dan uslužuju tisuće muškaraca. Posao nam dobro ide.

>> Hrvat u kaosu Bangladeša: 'Bombaš je protrčao pored mene'

Mjesto Daulatdia sjeverno od Dhake najveći je bordel u Bangladešu i jedan od najvećih bordela u cijeloj Aziji. Prostitucija je legalna punoljetnim pojedincima, no toga se gotovo nitko ne pridržava. Jedna od djevojaka s kojom sam pričao zasigurno nema više od 14 godina, no osim što laže o svojim godinama, predstavlja se i pod lažnim imenom. Većinu su djevojaka bordelu prodale vlastite obitelji, a ostale su ili otete ili pobjegle od nasilnih obitelji u potrazi za boljim životom. A taj 'bolji život' izgleda strašno loše. Godinama pokušavaju uštedjeti kako bi otplatile nametnut dug i postale slobodne, no sretnih priča zapravo nema.

'Već sam 7 godina ovdje i za par godina ću imati dovoljno novca da napustim ovo mjesto i kupim manju trgovinu', rekla je jedna od djevojaka kao da ne vjeruje u riječi koje je upravo izgovorila. Mnoge djevojke otiđu i pokušaju nešto novo, no vrlo se brzo vrate jer su mogućnosti za sigurnost i stabilnu zaradu izrazito nepovoljne, te su obilježene i često neprihvaćene u društvu. Nastavljaju tako živjeti u malim sobama pod limenim krovovima, uslužujući desetke muškaraca dnevno, polako prihvaćajući sudbinu, gaseći nadu i misli o odlasku.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook