Samobor, mali grad za kratak, ali ispunjen odmor. Ono sto prvo pada na pamet kad se govori o atrakciji grada je naravno Samoborski fašnik.
Pročitajte i ovo
Sredinom veljače ključevi grada predaju se maškarama, koje svojim bedastoćama privuku cijelu okolicu. A prolaskom zime I dolaskom proljeća najaktivniji je vikend turizam koji jamči hotelsku popunjenost. U to vrijeme kočijaš Robert u svojoj kočiji po gradu provoza najvise gostiju. Konjima se osobito raduju djeca, dok se odrasli uglavnom vole pokazati na glavnom trgu.
Šetnja po Samoboru obično uključuje kupovinu nekog suvenira, nerijetko kristala. Tradicija brušenja samoborske čipke stara je 170 godina, o cemu su strani veleposlanici učili jos u školama. Osim njih, kristal često naručuju ministarstva i sportske organizacije. Mnoge su kristalne kugle, ovih dana otišle put Poljske i Ukrajine.
Osim samog kristala, cijeni se I njegova ručna obrada zbog čega se proizvede tek desetak predmeta na dan. Udovoljava se svim kupcima, mlađima koji vole moderniji, glat dizajn te starijima koji vole bogatiji dezen. Najbolji kupci cu Norvežani, no, kupuju i Amerikanci, te Japanci.
Iz Samobora nitko neće otići gladan. A iz njega definitivno ne odlaze gladni. Samoborski kotlet s policama od krumpira i češnjovke s kiselim zeljem samo su neki od specijaliteta ovog kraja. Kao desert najbolje sjedaju poznate samoborske kremšnite, koje su, kažu Samoborci, najbolje kad s ejedu tople.
A nakon ovakvog obroka najbolje je popiti čašu vina. Prema Jastrebarskom krećemo preko Plešivičke vinske ceste.
Plešivička vinska cesta nezaobilazna je ruta svakog posjetitelja ovog kraja. Vinari to dobro znaju pa umjesto da su si konkurencija, rade zajedno. Nitko se ne istice proizvodnjom za široke mase, vec svatko iz godišnje berbe izvuče maksimum. Uz već spomenuto crno, nista manje kvalitetno nije ni bijelo vino, dok je Bermet sa sunčanih obronaka Samoborskog gorja prepoznatljiv brend. Na vinarima samo ostaje da svojim umijećem proizvedu autorski prepoznatljivo vino.
U Jaski je vrlo popularna tehnika dozrijevanja vina u amforama. Tehnika s amforama stara je 5000 godina i potječe s Kavkaza. Te antičke posude na 6 se mjeseci zakopavaju duboko u zemlju, nakon čega se vino pretače u drvene bačve. Da bi došlo u optimalnu fazu, potom mora odležati nekoliko godina. S njim, savjetuju vinari, ne valja žuriti. A koliko je vinarstvo bitno za ovaj kraj govori I podatak da se neke najstarije berbe nalaze u gradskom muzeju. Baš kao i bula Bele IV. iz 1257. godine kojim je Jasterbarsko proglašeno slobodnim kraljevskim trgovištem. Time je grad postao nezaobilazna stanica putnicima iz Zagreba do Karlovca i obrnuto.
Na ovogodišnjoj izložbi 150 godina turizma u Jastrebarskom jedan je eksponat izazvao najvise reakcija- toalet iz kočije kojim su se služili dame i gospoda, a pala je i ponuda za njegovom kupnjom.
No, budući da je riječ o izrazito rijetkom primjerku, ostao je u muzeju. I to u prostoriji posvećenoj grofu Stjepanu Erdodyu, strastvenom lovcu. On je u svom dvorcu, za vrijeme vlastelinstva, postavio prirodoslovni, a potom i zavičajni muzej. Taj najzaštićeniji spomenik u Jastrebarskom, zajedno s pripadajućim perivojem, nastao je krajem 15. stoljeća, a danas se u njemu provode arheološka istrazivanja. Baš je ovih dana iskopana jedna stara topovska kugla.
I dok se podaci o kugli koji ce otkriti djelić povijesti ovog zdanja tek očekuju, odavno je poznato da je ispred njega organiziran posljednji napad na Turke u ovom kraju. No, jos će se mnogo više saznati kad se kraju privede projekt ‘Probuđena kulturna baština’, kojim se želi oživjeti objekte obitelji Erdody u raznim mjestima zagrebačke zupanije, pa cak ih i povezati s onima u Sloveniji.
