Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Završile su još jedne Zimske olimpijske igre, nakon kojih je Hrvatska olimpijska reprezentacija bogatija za tri medalje. Ivica Kostelić napravio je ono što je na ovim Igrama mogla samo sanjati jedna skijaška velesila poput Austrije, uzeo je dvije srebrne medalje! A Jakov Fak? Jakov Fak je napravio pothvat, pravo malo čudo...


Do prije godinu dana potpuno nepoznat mladić iz Mrkoplja, uzeo je medalju u jednoj od najzahtjevnih disciplina, a sve nas nakon svega zanima samo, je li se obećao Slovencima?! Gledam njegov dolazak, pa slavlje i opet u tom slavlju svi imaju samo jedno pitanje: pod čijom će zastvom nastupati?

Pokušavam to razumjeti s one novinarske, profesionalne strane, ali s druge pokušavam biti i Jakov Fak. Pokušajmo se onda samo na trenutak staviti u položaj u kojem je trenutačno ovaj 23-godišnjak.

Vezani članci Slika nije dostupna Josipović: Rano je izjednačiti žene i muškarce Slika nije dostupna Slovenci potvrdili: Fak je naš!

On je zahvaljujući vlastitom trudu, žrtvovanju svoje obitelji, ali i slovenskom treneru i slovenskoj reprezentaciji došao do tog rezultata. Bljesnuo je prije godinu dana na Svjetskom prvenstvu u biatlonu kada je osvojio brončanu medalju. I tada je šira javnost prvi put čula za Jakova Faka.

Nakon tog senzacionalnog uspjeha svi su se požurili uputiti mu čestitke, malo se s njim fotografirati i obećati po koju… I onda pada u zaborav. Trenira u Sloveniji, jer u Hrvatskoj nema gdje, trenira sa slovenskom reprezentacijom, jer u Hrvatskoj nema s kime. Dolaze Olimpijske igre, on osvaja broncu i onda se ponovno okreće ploča. Evo novih čestitki, novih zajedničkih fotografija, a bogme i novih obećanja. Jakov Fak pak svima poručuje: 'Pustite me na miru do kraja sezone, a onda ćemo sjesti za stol…'

Sjedimo tako na kavi i pričamo o tom mladom super ozbiljnom i pametnom dečku, njegovim odmjerenim izjavama i onda se u priču ubacuje jedan, može se reći, djelomični poznanik. Ničim izazvan počinje iz svih oružja pucati po Faku. Obraća se meni i ljutito me uvjerava kako se on već odlučio za Slovence i zašto ga sad pokušavam glorificirati, jer on je već odlučio otići i izdati svoju Domovinu!

Tko je u početku pomagao Anti Kosteliću koji je uspio sve sam sa svojim klincima? Još na kraju dodaje: nek ide, ne treba ga nitko moliti i to svakako objavite vi na Novoj! Malo je reći da sam bila u šoku. Pitam se otkud nekomu nakon svega pravo suditi i osuditi Jakova Faka, jer zamislite, molim vas, dečko razmišlja i važe uvjete koji za njega znače život!

Podsjetit ću djelomičnog poznanika da se od obećanja ne živi, a bogme ni od jednokratne premije od 30 tisuća kuna za osvojenu medalju. O tim pustim nikad ispunjenim obećanjima mogla bi Faku iz prve ruke reći nešto i brončana iz Pekinga Snježana Pejčić, ali to je sad već druga tema…

A Kostelić, Kostelići su ionako velika, posebna i jedinstva priča koja će se teško ponoviti! Zato Jakovu Faku treba čestitati na uspjehu, zaželjeti mu sve najbolje i pustiti ga da na miru trenira i na kraju sam odluči. Kakva god odluka bila nitko mu nema pravo ništa zamjeriti.

A u međuvremenu Jakov će se u četvrtak uputiti na trening sa svojim slovenskim trenerima, na slovenskim stazama, gdje će ga čekati slovenski biatlonci i vrhunski uvjeti. I da, odluka Jakova Faka bit će teška, savršeni uvjeti s jedne – i domoljublje s druge strane.