I vjerujete da bi svaki dobar brak trebao baš tako izgledati. Dok poražavajuće statistike razvoda iz dana u dan rastu – dvoje mladih ljudi tako apsolutno vraćaju vjeru u nekad svetu instituciju braka.
Pročitajte i ovo
Postoji jedan problem. Od petnaest godina zajedničkog kročenja kroz život, pet posljednjih godina Stajčići liječe neplodnost. Prirodnim putem ne mogu imati djece. To je jedna od onih okrutnih istina koje vas šamaraju kroz život. OK, ne i za one (a sve ih je više) koji su svoj život odlučili posvetiti karijerama, poslu, putovanjima i koji smatraju da su im djeca u tom slučaju samo problem koji ne trebaju. Razumijem i takve. Svjesno su odlučili da bolje funkcioniraju sami. U tom slučaju bolje i da nastave tako. No, Stajčići su shvatili da je dijete kruna svega što imaju. Odlučili su se na korak dalje – umjetnu oplodnju. U Hrvatskoj je ona, nažalost, postala prava lutrija.
Novi Zakon o medicinskoj oplodnji parovima, koji se kao i Stajčići uzdaju u posljednju nadu dobivanja potomaka, situaciju je znatno otežao. Zabranjeno je zamrzavanje zametaka pa se procesi provode tek dobivanjem najviše tri jajne stanice koje se tek potom mogu zamrzavati. Zbog blažih stimulacija, liječnici kod žena rijetko uspiju doći do ijedne jajne stanice, a nakon zamrzavanja znatno su lošije kvalitete. Tako nam barem prepričavaju oni koji sada, poput Stajčića, prolaze mukotrpne procese.
No, ministarstvo o uspješnosti novog zakona šuti. Prošlo je više od tjedan dana od kada smo zatražili podatke koje su obećali poslati, a po zakonu, tvrde nam iz udruge Rode, morali su do kraja siječnja, no, ostali smo bez odgovora. Podsjećam, ministar Milinović javno je obećao da će, ne doživi li novi zakon uspjeh u Hrvatskoj (kao što je i slučaj u susjednoj Italiji) i sam potencirati da se postupci vrate na staro. Umjesto toga događa se da parovi sve više odlaze u inozemstvo, Sloveniju ili Austriju.
I Stajčići kažu da će tako učiniti čim im financijske prilike dopuste. Izračunali su da im treba oko 26 tisuća kuna sa svakodnevnim odlascima i dolascima do Maribora. Mnogi koje znaju već su učinili isto. I dok susjedni Slovenci koriste priliku da od najljepšeg trenutka u životu svakog para naprave biznis, naša struka šuti. Milinović im je obećao novac za edukaciju, novu opremu i druge potrepštine. To je bilo dovoljno da prestanu iznositi mišljenje. Do sada su se pohvalili s tri uspješne umjetne oplodnje, slikali su se za medije, nadmećući se tko je bio prvi – stručni tim iz Vuk Vrhovca ili Petrove. I na tome je stalo.
Kako čujemo, ministar im je zamazao oči svotom novca manjom od obećane koja se brzo potrošila, procesi oplodnje su na čekanju, parovi s grčem u želucu čekaju svoju novu priliku. Možda svjetlo dana ugleda odluka Ustavnog suda. Upravo oni bi trebali odlučiti je li novi zakon protuustavan. A dok parovi gube dragocjeno vrijeme, Ustavnom sudu kao da je to posljednja briga. Osam mjeseci je prošlo od prvih poslanih im prijedloga i zahtjeva za ocjenom ustavnosti, među njima i ona bivšeg predsjednika Mesića. Predsjednica Omejec je svojedobno izjavila da će im za Zakon o medicinskoj oplodnji i kriznom porezu, s obzirom na to da se radi o složenijim slučajevima, trebati otprilike šest mjeseci do konačne odluke. Krizni porez je riješen po ekspresnom postupku, ne i medicinska oplodnja.
I tako parovi poput Stajčića čekaju. Oni koji su izgubili strpljenje šansu traže preko granice. U svaki odlazak uračunali su cijenu razglednice i poštanske markice. Kome drugom nego ministru Milinoviću, onom koji je bez mnogo pitanja odlučivao o sudbini mnogih hrvatskih parova kojima je dijete nemoguća misija. S pozdravima iz Slovenije!
>> Vraćaju nam naš novac, a žele optimizam
