Unatoč kritičnomu zdravstvenom stanju, papa Franjo poslao je poruku za nadolazeću korizmu, koja počinje 5. ožujka, a naslovio ju je "Hodajmo zajedno u nadi".
Poruku Svetog Oca prenosimo u cijelosti:
"Draga braćo i sestre!
Pokorničkim znakom posipanja pepelom po glavi započinjemo godišnje hodočašće Svete korizme, u vjeri i nadi. Crkva, majka i učiteljica, poziva nas da pripravimo svoja srca i otvorimo se Božjoj milosti kako bismo s velikom radošću mogli slaviti vazmenu pobjedu Krista, Gospodina, nad grijehom i smrću, kako je sveti Pavao klicao: 'Pobjeda je progutala smrt. Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje ti je, smrti, žalac?' (1 Kor 15, 54–55). Naime, Isus Krist, mrtvi i uskrsli, središte je naše vjere i jamac je naše nade u veliko obećanje Očevo, već ostvareno u Njemu, Njegovom ljubljenom Sinu: život vječni (usp. Iv 10,28; 17,3).
U ovoj korizmi, obogaćenoj milošću Jubilarne godine, želio bih vam ponuditi neka razmišljanja o tome što znači hodati zajedno u nadi i otkriti pozive na obraćenje koje Božje milosrđe upućuje svima nama, kao pojedincima i kao zajednicama.
Prije svega hodajte. Geslo jubileja 'Hodočasnici nade' podsjeća na dugi hod izraelskog naroda prema obećanoj zemlji, opisan u Knjizi Izlaska: težak put iz ropstva u slobodu, koju želi i vodi Gospodin, koji voli svoj narod i uvijek mu je vjeran. I ne možemo se sjetiti biblijskog egzodusa a da ne pomislimo na mnogu braću i sestre koji danas bježe iz situacija siromaštva i nasilja i odlaze u potragu za boljim životom za sebe i svoje voljene.
Ovdje se javlja prvi poziv na obraćenje, jer svi smo mi hodočasnici u životu, ali svatko se može zapitati: 'kako dopuštam da me ovo stanje dovodi u pitanje? Jesam li doista na putu ili radije paraliziran, statičan, uplašen i beznadan ili zaglavljen u svojoj zoni udobnosti? Tražim li načine da se oslobodim situacija grijeha i nedostatka dostojanstva?' Bila bi dobra korizmena vježba suočiti se s konkretnom stvarnošću nekog migranta ili hodočasnika i dopustiti mu da nas uključi kako bismo otkrili što Bog traži od nas da budemo bolji putnici prema Očevoj kući. Ovo je dobar 'test' za putnika.
Drugo, idemo zajedno na ovo putovanje. Hoditi zajedno, sinodalnost, to je poziv Crkve. Kršćani su pozvani putovati zajedno, nikada kao putnici usamljeni. Duh Sveti nas tjera da izađemo iz sebe, da idemo prema Bogu i prema braći, a da se nikada ne zatvorimo u sebe. Hoditi zajedno znači biti tkalac jedinstva, polazeći od zajedničkog dostojanstva djece Božje (vidi Gal 3,26–28). To znači nastaviti rame uz rame, bez gaženja ili nadvladavanja drugoga, bez gajenja zavisti ili licemjerja, bez dopuštanja da itko bude zaostavljen ili da se osjeća isključenim. Idemo u istom smjeru, prema istom cilju, slušajući jedni druge s ljubavlju i strpljenjem.
U ovoj korizmi Bog od nas traži da provjerimo jesmo li u svojim životima, u svojim obiteljima, na mjestima gdje radimo, u svojoj župi ili redovničkoj zajednici sposobni hodati s drugima, slušati, prevladati napast da se povučemo u svoju autoreferencijalnost i brinemo samo za svoje potrebe. Upitajmo se pred Gospodinom možemo li kao biskupi, svećenici, posvećene osobe i laici surađivati u službi Kraljevstva Božjega; imamo li stav dobrodošlice, s konkretnim gestama, prema onima koji su nam blizu i prema onima koji su daleko; činimo li da se ljudi osjećaju dijelom zajednice ili ih držimo na marginama. Ovo je drugi apel: obraćenje na sinodalnost.
Treće, hodamo ovim putem zajedno u nadi da ćemo dobiti obećanje. Neka nam nada koja ne razočara (usp. Rim 5,5), središnja poruka Jubileja, bude obzor korizmenog hoda prema uskrsnoj pobjedi. Kao što nas je papa Benedikt XVI. poučio u enciklici Spe Salvi, ljudska bića trebaju bezuvjetnu ljubav. Potrebna mu je ta sigurnost koja ga tjera da kaže: 'Ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni ikoje drugo stvorenje neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu, Gospodinu našem' (Rim 8,38–39). Isus, naša ljubav i naša nada, uskrsnuo je te slavno živi i kraljuje. Smrt se preobrazila u pobjedu i tu leži vjera i velika nada kršćana: u Kristovo uskrsnuće!
Evo trećeg poziva na obraćenje: poziv nade, povjerenja u Boga i njegovo veliko obećanje, vječni život. Moramo se zapitati: 'Imam li uvjerenje da mi Bog oprašta grijehe? Ili se ponašam kao da se mogu spasiti? Čeznem li za spasenjem i zazivam li Božju pomoć da ga dobijem? Živim li konkretno nadu koja mi pomaže čitati povijesne događaje i tjera me da se posvetim pravdi, bratstvu, brizi za naš zajednički dom, osiguravajući da nitko ne bude zakinut?'
Sestre i braćo, zahvaljujući Božjoj ljubavi u Isusu Kristu, čuvamo se u nadi koja ne razočarava (usp. Rim 5,5). Nada je 'sidro duše', sigurno i čvrsto. U njemu Crkva moli da se 'svi ljudi spase' (1 Tim 2,4) i čeka da bude u slavi neba sjedinjena s Kristom, svojim zaručnikom. Ovako se izrazila sveta Terezija od Isusa: 'Nadaj se, dušo moja, nadaj se. Ne znaš dan ni sat. Budi budan, sve prolazi munjevito, iako tvoja nestrpljivost može učiniti ono što je izvjesno neizvjesnim, a vrlo kratko vrijeme' (Usklici duše Bogu, 15,3).
Neka nas Djevica Marija, Majka nade, zagovara i prati na našem korizmenom putu", stoji u papinoj poruci.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
-
TEMA O KOJOJ SE NE GOVORIDoktor tvrdi da zna zašto se pojavila epidemija karcinoma: "Bolje da su bacili atomsku bombu nego taj virus"
-
Užas u EkvadoruFOTO Pogodio ih snažan potres, brzo je uslijedio još jedan: Oštećene zgrade, ozlijeđena jedna osoba
-
Ograničavanje slobodeZabranjuju porod carskim rezom: Jasno je što se krije iza takve odluke
