U drugoj polovici 19. stoljeća Engleska je doživjela veliki priljev migranata, što je dovelo do eksplozije stanovnika u gradovima, uključujući i londonsku četvrt East End. Židovi koji su bježali od progona u Ruskom Carstvu, kao i Irci koji su bježali od bijede i gladi u vlastitoj domovini, preplavili su dio East Enda zvani Whitechapel, a to je značilo da su se zbog prenapučenosti strahovito pogoršali uvjeti života i rada. Nastala je nova populacija gradske bijede.
Čak 55 posto djece umiralo je prije pete godine života. Pljačke, nasilje, alkoholizam i endemsko siromaštvo otjeralo je mnoge žene u prostituciju kako bi preživjele svakodnevicu. U Whitechapelu su postojala 62 bordela u kojima je radilo 1200 žena, dok je u 233 javne spavaonice boravilo 8500 ljudi.
Tolika prenapučenost i bijeda uzrokovala je, naravno, i društvene nemire i obračune s policijom. Antisemitizam, kriminal, rasizam, nativizam i teška obespravljenost uzrokovali su da je Whitechapel u javnoj percepciji doživljen kao ozloglašena jazbina nemorala.
Iz te je jazbine, tih dana, izgmizao i Jack Trbosjek.
Ubojstva
Jedanaest odvojenih ubojstava žena koje su se bavile prostitucijom dogodila su se od 3. travnja 1888. do 13. veljače 1891. i sva su bila vođena pod istom policijskom oznakom: "Ubojstva u Whitechapelu". Različita su mišljenja o tome je li Jack odgovoran za sva ubojstva jer su se razlikovala u načinu na koji su izvedena, no za pet žrtava, nazvanih "kanonskih pet", vjeruje se da ih je počinila ista osoba. Modus operandi tih pet bilo je duboko rezanje vrata, nakon čega je slijedilo detaljno sakaćenje abdomena i genitalnog područja, odstranjivanje organa i unakazivanje lica.
Posljednje ubojstvo dogodilo se na današnji dan, 13. veljače 1891., kad je pronađena Frances Coles, prerezanog vrata, ali ne i osakaćenog tijela. Čak je bila živa kad je pronađena, ali nije dočekala dolazak medicinske pomoći. To ubojstvo ne pripada u kanonska jer nije bilo u stilu Jacka Trbosjeka, no nagađa se da je možda nešto prestrašilo napadača pa je odustao od daljnjeg iživljavanja nad žrtvom.
Policija ispočetka nije ni povezala prva tri ubojstva, no kako su se ona nastavljala događati i stilom podsjećati jedna na druga, shvatili su da možda iza svega stoji ista osoba. Uza sve u to doba dostupne resurse i forenzička znanja, Jack Trbosjek nikad nije pronađen. Sumnjalo se na sve i svakoga, na one iz najnižih slojeva društva, osobito na mesare i kirurge, ali ni za jednog od svih privedenih nije bilo dovoljno dokaza za dizanje optužnice.
Medijsko ludilo nastalo oko toga slučaja policiji nikako nije pomoglo.
Prvo medijsko ludilo u povijesti
Uslijed poreznih reformi, tisak je postao vrlo jeftin, novine su koštale pet penija. Da bi se na tako niskoj cijeni zaradio novac, naklade su morale biti astronomske. Čim su mediji namirisali senzaciju serijskog ubojice, počeli su pumpati sve što su mogli vezano za Jacka Trbosjeka. Bilo je serijskih ubojica i prije, ali nisu postale takve medijske senzacije kao Jack Trbosjek, pa i na međunarodnoj razini. Bio je to true crime prije true crimea kakav je poznat danas.
Svaka neprovjerena glasina, svaka izmišljotina, svako lažno pismo koje je navodno poslao Jack, sve je završavalo u novinama koje su se prodavale nemilice. I samo ime Jack Trbosjek došlo je od jednog takvog pisma, naslovljeno "Dragi šefe", a potpisano s "Jack Trbosjek".
To pismo pokazalo se kao lažnjak, kao i mnoga druga, za koja su medijski krugovi sami kasnije priznali da su ih oni sami fabricirali kako bi digli nakladu novina.
Ipak, jedno pismo, naslovljeno "Iz pakla", a koje je dostavljeno vođi osvetničkih odreda koji su patrolirali Whitechapelom, ostaje poprilično uvjerljivo i možda jedini pravi pisani trag Jacka Trbosjeka. Uz pismo koje je zabrinjavajuće nepismeno i zlokobno, poslao je i pola ljudskog bubrega umočenog u etanol.
Naslijeđe Jacka Trbosjeka
Jack Trbosjek nikad nije pronađen i uhićen, a naglost kojom su ubojstva prestala povezuje se s tim da je možda umro, bio uhićen zbog nečega drugog ili se jednostavno odselio iz Londona. Ma kako bila strašna ta ubojstva, ona su ipak dovela do promijenjene percepcije engleske javnosti koja se zauzela za to da se siromašne osobe izvuče iz bijede nesanitarnih slamova u kojima su živjele. Dobar dio građevina porušen je tijekom idućih 20 godina, ali neke su ostale i danas služe za turističke ture.
Percepcija Jacka Trbosjeka mijenjala se tijekom godina. Prvotno je služio kao babroga za djecu, no s godinama je prikazivan kao sve finiji i uglađeniji gospodin, metaforički podsjećajući na bogate aristokrate koji ekspolatiraju siromašne u britanskom društvu.
Neriješenost tih ubojstava zarobila je maštu mnogih autora koji su mnoga književna, stripovska, filmska i televizijska djela posvetili Jacku Trbosjeku. Postoji i neformalan naziv za ljude koji proučavaju Jacka Trbosjeka, kao novinari, detektivi, forenzičari, nazivamo ih riperolozima (od Jack The Ripper).
BBC-jev History magazin proglasio je Jacka Trbosjeka najgorim Britancem u povijesti, a konkurencija mu nije bila lagana.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
