Nakon priče koju smo emitirali početkom ožujka, javili su nam se građani s istim takvim problemom koji se unatoč sudskim presudama, ne pomiče s mrtve točke.
Pročitajte i ovo
Provjereno
Borba za djedovinu: "Ovo je nemoguće… da me isprovociraju, da napravim neko zlo, da bi mogli optužiti mene za sve poslije. To je njihov cilj''
Provjereno na imanju iz horora
Uginule životinje leže danima, a stoka se guši u vlastitom izmetu: Vlasnik u patnji životinja ne vidi problem i još za njih prima poticaje
Zašto su komunalni redari tu samo kada se pas uneredi u parku, a nemoćno sliježu ramenima kad to čini odrastao čovjek, usred bijela dana na stubištu zgrade!
Riječima je teško dočarati dom jednog takvog stanara. Slika govori mnogo, a miris još i više. No, njega vam ne možemo prenijeti. Srećom po vas, vjerujte.
Dva mjeseca kasnije, ekipa Provjerenog ponovo je bila na istoj adresi. Smrad je i dalje nesnosan.
Predstavnik zgrade obratio se upravi za zaštitu zdravlja, sanitarnoj inspekciji, hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, službi za epidemologiju, Specijalističko higijenskim epidemološkim tomova, gradskom stambenom, gradskom uredu za zdravstvo i komunalnoj inspekciji.
Jedina konkretna reakcija bila je od izvjesne 20-godišnjakinje koja je sama došla i počela čistiti. Susjedi kažu, rušila se i povraćala u nekoliko navrata. No uspjela je barem donekle.
Na drugom kraju zemlje, u Puli, možda i još gori slučaj! Stvari su se pokrenule s mrtve točke kada je došlo do invazije žohara. Pokrenuta je akcija čišćenja stana Damira Jovanovića u Marulićevoj ulici.
Susjedi su godinama trpili smrad, smeće, mahnito ponašanje susjeda koji se kako kažu skida gol i vrši nuždu po stubištu zgrade. Čak ni sve navedeno nije najšokantnije.
'On je i ubio svog oca i držao ga unutra sve dok se maltene nisu mirisili osjetili, onda je MUP ušao', ispričali su susjedi. Nakon pet godina, kažu susjedi, pušten je na slobodu.
Vratio se u stan i nastavio teror nad susjedima. U stanu inače nema ni struje ni vode. Čak ni sanitarni čvor nije u funkciji.
Jednom riječju pakao. Žive li ti ljudi tako vlastitom voljom, jesu li bolesni? Koji god razlog bio, opravdanja nema za ove prizore i torturu koju prolaze njihovi susjedi.
Milan Jokić je po struci pravnik. U udruzi stanara u kojoj volontira, dobro znaju za slučajeve o kojima radimo. Kažu, ima njih još.
'Jedan vlasnik stana je držao u stanu 50 živih mačaka u stan u i toliko isto u zamrzivaču', rekao je Milan Jokić, tajnik udruge stanara i savjetnik.
Postoje metode da se i svetost vlasništva dovede u pitanje. I da se problemi riješe. Za jedne je potreban sud, za druge centar za socijalnu skrb. Ili da se osoba proglasi psihofizički nesposobnom pa se izmjesti u neku ustanovu ili da se proglasi sposobnom i provede postupak isključenja. Suvlasnici mogu pokrenuti postupak za isključenje iz suvlasničke zajednice na osnovu toga što jedan od njih krši odredbe suživota.
U udruzi stanara ohrabruju naše sugovornike. Rješenje postoji. Traje dugo dok se do njega ne dođe, no postoji. Šaljite upite i prigovore svim institucijama. Odgovori će u pisanom obliku poslužiti kao dokazi na sudu. Susjedi iz pakla, mogu postati prošlost. Ili dobivanjem skrbnika ili isključenjem iz zajednice.
Sporost sustava, neefikasnost, tipične su i kronične hrvatske boljke! Koliko ljudi trebaju izgubiti živaca, vremena i novca pred sudovima? Da bi dokazali ono što je i na prvi pogled očito. Da ovakvo ponašanje nije normalno. Da mora postojati mehanizam koji će onemogućiti ovakvo ponašanje osoba koje su možda i same bolesne i trebaju pomoć!
Stanari u Zagrebu nadaju se reakciji centra za socijalnu skrb. Oni u Puli, su svoj problem već rješavali sudski! Trebaju li opet? Dokad tako?