U Hrvatskoj je od 1985. godine registrirano 846 osoba zaraženih HIV-om, a 390 ih je oboljelo od AIDS-a. Svake se godine broj oboljelih poveća za 10 posto, odnosno oboli 50 do 60 novih osoba, prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
Najviše se osoba testira baš u prosincu, kada se i obilježava Svjetski dan borbe protiv AIDS-a, jer tada mnoge udruge pokušavaju osvijestiti građane o opasnostima rizičnog ponašanja, ali i suzbijanju diskriminacije HIV-om zaraženih osoba.
'U Hrvatskoj postoje slučajevi diskriminacije oboljelih, ali odnos društva prema njima se poboljšava, iako malim koracima. Još uvijek ima mjesta za pomake. Na početku, kada se epidemija pojavila, ljude se zastrašivalo i to im je ostalo u svijesti', rekla je Dnevnik.hr Ivana Crnčić, glasnogovornica Hrvatske udruge za borbu protiv HIV-a i virusnog hepatitisa (HUHIV).
'Diskriminacija je kod nas kao i u ostatku svijeta prisutna i protiv toga se trebamo konstantno boriti. Mi radimo s budućim liječnicima, kako oni ne bi odbijali liječenje oboljelih', pojasnila je Viviana Radica iz CroMISC-a, međunarodne udruge studenata medicine.
85 posto oboljeih su muškarci iz velikih gradova
Oko 85 posto oboljelih su muškarci u dobi od 25 do 50 godina i to iz velikih gradova središnje Hrvatske i priobalja. Ivana Crnčić pojašnjava kako oboljeli još uvijek žive u strahu da će netko otkriti njihovu bolest. Samo rijetki govore javno o tome, većinom se povjeravaju tek bližim prijateljima ili članovima obitelji.
Na testiranje se također odlučuje malo Hrvata. 'Na godinu se se testira manje od 1 posto spolno aktivne populacije. Većina se boji da će ih netko vidjeti. I to u Zagrebu, a zamislite kako je tek u manjim sredinama. Testiranje je anonimno i besplatno', prokomentirala je Crnčić.
'Trebalo bi poraditi na svijesti građana, jer što se infekcija ranije otkrije, lakše je poboljšati imunitet i odrediti prikladnu terapiju. Nakon rizičnog spolnog odnosa trebalo bi obaviti testiranje. U ambulantama nema oznaka, tako da nitko ne može vidjeti zbog čega se osoba testira, ako je nekog sram zbog negativnog stava, diskriminacije i stigmatizacije povezane s infekcijom HIV-a', smatra doc. dr. sc. Davorka Lukas iz Referentnog centra za dijagnostiku i liječenje zaraze HIV-om Klinike za infektivne bolesti 'Dr. Fran Mihaljević'.
Još uvijek priusutna diskriminacija
Kao volonterka koja radi s oboljelima, Ivana je i na svojoj koži osjetila diskriminaciju. 'U kvartu, kad sam parkom šetala psa, ljudi su me počeli izbjegavati. Zbog mog volontiranja počele su se pričati različite priče, kao: Ona je narkomanka', prisjetila se Ivana, te dodala kako se zaraženima HIV-om često pripisuju neke druge ovisnosti.
Izdvojila je i primjer kada su volonterke odnijele pismo u poštu, ali ga nisu htjeli primiti, jer je gore bio znak Udruge i to riječima: 'Ja to neću dirati. Mogu se zaraziti'. No, ističe kako uvijek postoje ljudi koji žele pomoći i čak im se dobrovoljno javljaju, kao na primjer stomatolozi, koji svoje usluge nude oboljelima, ali i sve veći broj mladih volontera.
>> 'Zvukovi HIV-a'- Kompleksna i pomalo jeziva glazba genoma
>> 'Rulet' i u Hrvatskoj: HIV-om su se zarazili u Zagrebu
>> Borba protiv stigme pri zapošljavanju HIV pozitivnih osoba
>> Sastojak banane može spriječiti prijenos HIV-a?
'Osobe koje su zaražene, nisu nužno i bolesne. Uz odgovarajuću terapiju i redovitu kontrolu, mogu danas i zasnovati obitelj, uz minimalni rizik prijenosa infekcije na dijete', rekla je doktorica Lukas. Liječenje osoba je napredovalo otkad je virus otkriven i nije problem preživjeti s infekcijom, ali je možda problem 'živjeti' u društvu koje i nije toliko napredovalo u ovih skoro 30-ak godina.
Penava poručio
Strašna tragedija
Drama u Engleskoj
