Angela je dvije godine pokušavala zatrudnjeti uz pomoć banke sperme, no nakon iskorištenih deset bočica ostala je bez 10.000 dolara i još uvijek nije imala dijete. Na preporuku se pridružila grupi na Facebooku u kojoj je moguće spermu dobiti besplatno. Iako neregulirana donacija sperme nosi mnogo rizika, često je i jedina mogućnost za mnoge žene.
Za svoga donora odabrala muškarca čija je sprema već uspješno oplodila 70 žena, a s njim se našla na parkiralištu i on joj je ondje besplatno dao šalicu svoje sperme.
Ona je jedna od nebrojenih žena koje su tražile donore sperme na Facebooku, na sličan način na koji možete kupiti rabljeni madrac ili sobni bicikl. Mnoge od tih žena ne mogu si priuštiti spermu iz banke, gdje jedna bočica može koštati tisuću dolara ili više. Ostali tretmani plodnosti još su skuplji i obično nisu pokriveni osiguranjem, što tjera sve više ljudi na neregulirane pristupe "uradi sam".
Jedan od razloga visokih cijena u bankama sperme jest i u tome što banke provjeravaju više genetskih stanja kod svojih darivatelja, no u tom slučaju i dio troškova testiranja prebacuje se na pacijente. "Ako pacijenti žele temeljitije testirane gamete, za su potrebni dodatni troškovi", rekao je Sean Tipton, glavni službenik za zagovaranje, politiku i razvoj pri Američkom društvu za reproduktivnu medicinu.
Uzimanje besplatnih uzoraka sa sobom nosi puno veći rizik, no za mnoge žene to je rizik koji su spremne preuzeti.
Kristine je donore također pronašla na Facebooku, zasad još uvijek bezuspješno, ali bez velikih troškova. S donorom se nalazi u svojoj kući u vrijeme ovulacije. On tada ejakulira u čašicu kako bi Kristine pomoću štrcaljke mogla ubaciti sjeme u sebe.
Sav materijal koji je ženama potreban za tu radnju također je dostupan na internetu, a sve preporuke i savjeti također se nalaze u grupama na Facebooku. Kristine kaže kako ne ulazi u motive donor sperme, ali je dosad imala samo pozitivna iskustva.
Kelly, muškarac koji je donor u toj grupi, ispričao je kako je odbijen u banci sperme, no u grupi ima puno ponuda jer je jedan od rijetkih crnih donora. U posljednjih pet godina surađivao je s gotovo 45 žena, a često zbog donacija i putuje u druge gradove. Tada uglavnom troškove puta podmiruju žene kojima je donacija potrebna, a sjeme je moguće poslati i poštom, iako su i u tom slučaju visoki troškovi poštarine.
Brojni su rizici potrage za spermom u grupama na Facebooku, a postoje i neugodna iskustva gdje su donori tražili snošaj sa ženom, njezinu golu fotografiju ili pak mogućnost da je gledaju golu ili gledaju sam trenutak inseminacija. Prevaranata ima s obje strane, kažu, i među donorima i među primateljima, a u objavama korisnici upozoravaju jedni druge na takve mogućnosti ili na osobe koje nisu pouzdane.
U nastojanju da se rizik svede na najmanju moguću mjeru, neki darivatelji i namjeravani roditelji potpisuju ugovore koji često opisuju ulogu koju bi darivatelj trebao imati u životu budućeg djeteta. Primatelji mogu tražiti ugovor kako donor ne bi pokušao tražiti dijete, dok donori možda žele osigurati da kasnije neće biti prisiljeni plaćati alimentaciju. Upitno je međutim koliko su ti ugovori održivi i prihvatljivi u pravnom smislu, piše Business Insider.
Ipak, dobrobiti su za neke žene veće od rizika. "Za neke ljude to je jedini način na koji mogu imati djecu", rekao je Tipton iz Američkog društva za reproduktivnu medicinu.
Angela, koja je uspjela zatrudnjeti zahvaljujući donoru s parkirališta, sada već ima sina od dvije godine, a ako zajedno sa suprugom odluči imati još jedno dijete, kaže kako bi "sigurno ponovili taj proces".