Tinejdžere su tukli, prisiljavali na mukotrpan rad, uskraćivali im hranu i vodu. Neki su bili prisiljeni jesti vlastitu bljuvotinu. Ako su, dovedeni do ludila, pokušali sami sebi nauditi, čuvari su im lomili ruke. Psihički, fizički, a neki i seksualno, zlostavljani su godinama. Desetak od 200.000 djece koja su prošla kroz ovu torturu nije ju preživjelo.
Iako ovo na prvu može zvučati kao priča o kršenju ljudskih prava u nekoj od zemalja razorenih ratom ili davne prošlosti, zapravo se dogodila u Sjedinjenim Državama u proteklih nekoliko desetljeća. Najgore od svega je što kampovi za "problematične" tinejdžere još uvijek djeluju.
Na društvenim mrežama, napose TikToku, mladi koji su se uspjeli izvući iz programa dijele svoja stravična iskustva. Jedna od njih je i Kyra Frankowski, koja je s 14 godina nenajavljeno odvedena iz svojeg doma i odvedena u ruralne predjele savezne države Ohio, gdje se nalazi najveći broj ovakvih kampova.
"Načine na koje sam bila zlostavljana i ponižavana kao dijete u ovom programu ne bih poželjela ni najgorem neprijatelju", rekla je Frankowski za The Independent. "U osnovi, programi u divljini su opasni, neregulirani i orijentirani isključivo na profit."
Planinarenje po žegi bez vode
Otkako je počela objavljivati videe u kojima educira ljude o opasnostima kampova u divljini, prikupila je više od 130.000 pratitelja na TikToku i, još važnije, potaknula druge da javno progovore o svojim iskustvima.
Jedan od najstrašnijih slučajeva za koji je javnost doznala nedavno jest onaj Rowan Bissette, koja je na "terapiju" zbog suicidalnih misli i problema u ponašanju poslana sa 16 godina. Čim ju je iz zračne luke skupio kombi, znala je da nešto nije u redu. U njemu su bili zaposlenici kampa, samo nekoliko godina stariji od nje. Dok je povraćala u vožnji, rugali su joj se i nitko joj nije ponudio pomoć.
Po dolasku u kamp oduzeta joj je sva imovina, a odmah idućeg jutra poslana je na planinarenje.
Ona i njezina grupa od deset tinejdžera na leđima su nosili teške naprtnjače, koje bi im se urezale u kožu po ogromnoj žegi. Kada bi zašlo sunce, a temperature s 38 stupnjeva pale na 3-4, podigli bi šatore. Tijekom dana nisu imali dovoljno vode, a noću dovoljno tople odjeće, vreće za spavanje i sl.
Hrana je bila oskudna i za normalne uvjete, posebno za takav napor, na koji većina djece nije bila navikla. Higijenski uvjeti bili su strašni. Tinejdžeri su često obolijevali od raznih infekcija jer se ne bi otuširali tjednima. Djevojke nisu dobivale dovoljno medicinskih potrepština za menstruaciju, pa su krvarile po odjeći.
Nepotrebno okrutni stražari
Čuvari su se prema njima ponašali nepotrebno okrutno. Bisette je u nekoliko navrata pokušala rezati sebi ruke oštrim predmetima, zbog čega bi joj ih obuzdavali na takav način da je mislila da će joj slomiti zapešća. Jedan od njih, za kojeg je The Guardianu ispričala da je bio rijetko dobra osoba, plakao je dok ju je tako držao. Govorio je da mu je žao, ali da mora raditi ono što su ih naučili.
Upravo je to najveći problem s kampovima. U SAD-u ne postoji federalni standard za programe, pa u jednome mogu raditi doktori psihijatrije, u drugom medicinsko osoblje nižeg obrazovanja, dok će u trećem zaposliti bilo koju punoljetnu osobu.
Podaci koje je prikupio Ured za odgovornost američke vlade otkrili su da je više od 1500 zaposlenika uključeno u parnice za zlostavljanje. Većina njih tiče se upravo metode "obuzdavanja" kakvu je prošla i Rowan. Obitelji bi tužile kamp kada bi ona otišla predaleko uzrokujući slomljene kosti ili iščašenje zglobova. Nažalost, to nije jedini oblik zlostavljanja koji je djevojka doživjela.
Kako ne bi pobjegla, djeca su u kampu bila pod stalnim nadzorom. Stražari su ih pratili čak i u toalet. Jedan stražar je iskoristio tu situaciju da bi napastovao Rowan. Zaposlenica joj je kasnije rekla da muški nadzornici ne bi trebali biti takva vrsta pratnje djevojkama. Očigledno je shvatila što se dogodilo kada je vidjela koliko je uznemirena. Kasnije je dobio otkaz, ali pričalo se da je dobio isti posao u nekom drugom kampu. Prema istrazi koju je prošlog ožujka objavio Salt Lake Tribune, 13 osoba izgubilo je posao između 2018. i 2021. samo u centrima za liječenje mladih u Uti zbog optužbi za neprimjereno seksualno ponašanje.
Zahvaljujući Vladinu istražitelju Gregu Kutzu, za program terapije za problematičnu mladež prošle godine doznao je i američki Kongres. Zastupnici i javnost bili su u šoku kada im je prezentirao svoja otkrića. Međutim, to je samo pojačalo frustraciju preživjelih i obitelji onih koji su stradali.
Michelle Sutton umrla je od dehidracije još 1990. godine. Njezina majka Cathy otada govori o opasnostima programa, ali ne samo da oni i dalje djeluju već su i regulacije u većoj mjeri ostale nepromijenjene. Hoće li nova saznanja utjecati na to, preostaje tek vidjeti. Sigurno je da vlasti neće moći napraviti ništa dok ne stignu rezultati drugog kruga istrage, a to će trajati sigurno i do godinu dana. Godinu u kojoj stotine, pa i tisuće djece biva zlostavljano.