Nužnost, a ne izbor, univerzalnog recepta nema, no jedno se rješenje sve više izdvaja s obzirom na to da je utjecaj klimatskih promjena na poljoprivrednu proizvodnju sve veći.
Dok se ljeto sprema na puni zamah, što znači i sve jače i češće suše, ekstremni vremenski uvjeti potaknuti ljudskim djelovanjem uz rastuće troškove i nestašice opaka su kombinacija koja sve snažnije ugrožava proizvodnju hrane i egzistenciju poljoprivrednika.
Bankrot vode
Svijet je ušao u eru "globalnog bankrota vode", upozoravaju Ujedinjeni narodi (UN) dok štete izazvane sušama već premašuju 300 milijardi dolara godišnje.
Izvještaj Instituta UN-a za vodu, okoliš i zdravlje (UNU-INWEH) definira bankrot vode kao trajno povlačenje vode iz površinskih i podzemnih izvora u količinama koje premašuje njihovu prirodnu obnovu i sigurne nivoe iscrpljivanja. Ovaj pojam podrazumijeva i "nepovratan ili izuzetno skup gubitak prirodnog kapitala povezanog s vodom".
Za razliku od vodnog stresa, koji opisuje situacije visokog pritiska koje se još mogu popraviti, ili krize vode, koja se odnosi na kratkotrajne šokove, bankrot vode označava stanje iz kojeg nema lakog povratka.
Iako nisu svi riječni slivovi i države u stanju bankrota vode, glavni autor Izvještaja Kaveh Madani, direktor UN-ova istraživačkog centra za vodu, ističe da je dovoljan broj ključnih sistema već prešao kritične granice.
"Ti sistemi su međusobno povezani trgovinom, migracijama, klimatskim povratnim efektima i geopolitičkim zavisnostima, zbog čega je globalni pejzaž rizika danas bitno izmijenjen", upozorava Madani i napominje: "Poljoprivreda troši najveći dio slatke vode, a sistemi proizvodnje hrane snažno su povezani trgovinom i cijenama."
U uvjetima klimatske krize otpornost zemljišta od izuzetnog je značaja i baš tu pod našim nogama krije se jedno od najefikasnijih rješenja, pokazala je najnovija studija iz Francuske.
Kako povećati otpornost usjeva na sušu?
Preliminarni rezultati istraživanja koje je obuhvatilo više od 1200 farmi diljem Francuske pokazuju da su farme s najrazvijenijim regenerativnim praksama zabilježile pad prinosa od samo osam posto tijekom suša 2023. godine, dok je na farmama s najmanje regenerativnih metoda taj pad iznosio čak 22 posto.
Ovi rezultati dodatno potvrđuju tvrdnje zagovornika regenerativne poljoprivrede da se početna ulaganja dugoročno isplate.
Studiju je provela belgijska kompanija Soil Capital, startup koji pomaže poljoprivrednicima u prelasku na otpornije i održivije sisteme proizvodnje, u suradnji sa Sveučilištem KU Leuven iz Belgije.
Analiza se zasniva na neovisno provjerenim podacima s 1262 farme, koje obuhvaćaju ukupno 331.600 hektara zemljišta u Francuskoj, u razdoblju od 2021. do 2024. godine.
Kombiniranjem podataka o poljoprivrednim praksama, prinosima i stanju zemljišta, istraživanje pruža konkretnije dokaze o tome kako regenerativna poljoprivreda može zaštititi proizvodnju od posljedica klimatskih promjena.
Najveća otpornost na sušu zabilježena je kod žitarica, koje predstavljaju najrasprostranjeniju grupu usjeva u Francuskoj. U regijama pogođenim sušom, koje su obuhvatili 82 od ukupno 96 francuskih departmana, regenerativne su metode smanjile gubitke prinosa izazvane sušom za najmanje 10 posto u oko 85 posto slučajeva.
Ovakvi podaci popunjavaju važnu prazninu u dosadašnjim istraživanjima, istaknuo je Erik Matijhs, pročelnik Katedre za ekonomiju poljoprivrede, hrane i prirodnih resursa na Sveučilištu KU Leuven: "Ono što je godinama nedostajalo bili su pouzdani podaci s velikog broja farmi, prikupljani tijekom više uzastopnih godina. Upravo je to najveća vrijednost ovog istraživanja."
Prema procjenama Soil Capitala, kada bi najefikasnije regenerativne prakse bile primjenjene diljem Francuske, tijekom budućih suša bilo bi sačuvano dovoljno pšenice da prosječna industrijska mlinarska tvrtka radi čak 17 tjedana, što odgovara količini potrebnoj za proizvodnju gotovo 130 milijuna bageta.
Regenerativna poljoprivreda
Prema procjenama UN-a, do 2050. godine posljedice suše mogle bi pogoditi čak tri od četiri stanovnika planeta, a Konvencija UN-a za borbu protiv dezertifikacije - procesa degradacije tla u sušnim i polusušnim područjima pri čemu tlo gubi plodnost i vegetacijski pokrov, postupno poprimajući obilježja pustinje - više je puta upozoravala da je obnova zemljišta ključna za očuvanje prehrambene sigurnosti i otpornosti na klimatske promjene.
Europska komisija (EK) procjenjuje da degradacija zemljišta Europsku uniju (EU) već košta više od 50 milijardi eura godišnje. Na scenu tu stoga stupa regenerativna poljoprivreda, koja je sadržana u politikama EU-a, poput Europskog zelenog plana i Zajedničke poljoprivredne politike te strategije "Od polja do stola".
Međutim, na terenu i dalje izostaje njezina potpuna primjena premda se sve više prepoznaje kao ključni alat u borbi protiv degradacije tla, klimatskih promjena i očuvanja ruralnih gospodarstava. Kao uzroci navode se nisko znanje, visoki početni troškovi i nezainteresiranost poljoprivrednika za promjenu praksi.
Radi se, naime, o kompleksnom i cjelovitom pristupu poljoprivredi usmjerenom na obnovu zdravlja tla, povećanje bioraznolikosti, smanjenje emisija stakleničkih plinova i otpornost poljoprivrednih sustava na klimatske promjene skladištenjem ugljika u zemlji. No, zapravo je riječ o jednom od najstarijih pristupa poljoprivredi.
Fokus je na izgradnji organske tvari i vraćanju života u tlo (bakterije, gliste, mikoriza). Izbjegava se duboko oranje kako bi se očuvala prirodna struktura tla i spriječilo isušivanje. Potiče se sadnja više različitih kultura umjesto monokultura. Tlo je uvijek prekriveno biljkama kako bi se spriječila erozija i zadržala vlaga, a tu je i prirodno gnojenje tla ispašom stoke koja se rotira po pašnjacima.
Zdravo zemljište kao spužva
Zdravo zemljište bogato organskom materijom ponaša se poput spužve koja upija i zadržava vodu, naime, kako je pokazalo istraživanje francuskog Nacionalnog instituta za poljoprivredna istraživanja (INRAE) - zemljišta kojima se upravlja regenerativnim metodama zadržavaju između osam i 15 posto više vode od konvencionalno obrađivanih površina. Istovremeno, ostvaruju i prinose biomase koji su 15 do 20 posto veći uz istu količinu vode.
Prema podacima britanske istraživačke institucije Rothamsted Research, povećanje sadržaja organske materije u zemljištu za samo jedan posto može omogućiti jednom hektaru da zadrži dodatnih 350.000 litara vode.
Dodatne koristi donose pokrovni usjevi, koji se sade između glavnih proizvodnih ciklusa kako bi zaštitili i obogatili zemljište. Plodored (pravilna, prostorna i vremenska izmjena usjeva na zemljištu) pomaže očuvanju hranjivih materija i smanjuje pojavu bolesti i štetočina, dok smanjena obrada zemljišta omogućava bolju aktivnost glista i razvoj dubljeg sistema korijenja, što poboljšava prodiranje vode u tlo.
S druge strane, konvencionalna poljoprivreda, koja se oslanja na intenzivnu obradu zemljišta, sintetička gnojiva i monokulture, često dovodi do zbijanja, erozije i degradacije tla.
Prednosti i nedostaci
Manja ovisnost o sintetičkim gnojivima i pesticidima znači manju izloženost geopolitičkim krizama i skokovima cijena energenata. Kao ključne prednosti za poljoprivrednike ističu se upravo dugoročna plodnost i produktivnost tla, dugoročno smanjenje troškova kroz smanjenu potrebu za kemikalijama te povećana otpornost na klimatske promjene i financijske potpore kroz EU programe.
Uz navedene prednosti stručnjaci upozoravaju da reducirana i konzervacijska obrada mogu dovesti i do nekih poteškoća u poljoprivrednoj proizvodnji poput: dužeg zadržavanja vlage na težem tlu zbog većeg sadržaja organske tvari na površini, a time i kasniju sjetvu ili pripremu tla, većeg nakupljanja rezidualnog dušika i eventualno veće adsorpcije primijenjenih pesticida u površinskom sloju kao i pojavi veće populacije nekih štetnih organizama.
Grbav put do oporavka uz dodatne krivine
Danas se između 60 i 70 posto zemljišta u Europi smatra nezdravim zbog urbanizacije, niske stope recikliranja zemljišta, intenziviranja poljoprivredne prakse i klimatskih promjena, dok je više od polovice poljoprivrednih površina u svijetu već degradirano.
Da bi se ovaj trend zaustavio, EU je 2025. godine usvojila Zakon o praćenju stanja zemljišta, koji prvi put uvodi jedinstven okvir za procjenu i nadzor zdravlja tla u državama članicama, s ciljem da sva zemljišta u Uniji budu zdrava do 2050. godine.
No, pojedine ekološke organizacije smatraju da Zakon nije dovoljno ambiciozan i upozoravaju da nedostaju obavezujući ciljevi i rokovi te konkretne mjere za obnovu zemljišta kao neophodnu za dugoročni oporavak tla.