Birači su svoje rekli - žele da Ujedinjeno Kraljevstvo napusti Europsku uniju. I nije tajna da na ovakav ishod referenduma nitko nije bio spreman, niti vlada u Londonu, niti europska administracija. To jako dobro ilustrira i toliko spominjani članak 50. Lisabonskog sporazuma koji je donesen kao smjernica za izlazak neke zemlje iz Unije, ali je toliko štur da puno toga ostaje upitno.
Pa kako će onda izgledati izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije?
Teško je reći kako će definitivno izgledati, ali možemo pojasniti kako bi trebao izgledati prema sada dostupnim smjernicama i aktima.
Korak 1.
Nakon što je izglasan izlazak iz Unije, Velika Britanija obavještava ostale zemlje članice o svom naumu istupanja, što je David Cameron službeno učinio jučer na sastanku s čelnicima ostalih 27 zemalja članica. Potom slijedi aktivacija članka 50 o kojoj se već danima govori, no na koju se UK još nije odlučilo i tu počinje teći rok od 2 godine za konačno istupanje. Potom se sastaju preostale zemlje članice kako bi raspravile izdvajanje Britanaca.
Korak 2.
Započinju pregovori Europske unije i Ujedinjenog Kraljevstva. Kad se postigne sporazum, njegov nacrt ide pred Europsko vijeće. Taj nacrt potom mora dobiti odobrenje najmanje 20 zemalja članica sa najmanje 65 posto populacije. Kad se zadovolji i taj uvjet, sporazum ide na ratifikaciju u Europski parlament.
Korak 3.
Kada istekne ranije spomenuti rok od 2 godine, on može biti produžen jedino ako se s time složi svih 27 zemalja članica. Ako se ne postigne dogovor o produženju roka, ugovori Europske unije prestaju važiti za Ujedinjeno Kraljevstvo.
Korak 4.
Ujedinjeno Kraljevstvo napušta Europsku uniju nakon čega njihov nacionalni parlament mora opozvati Zakon o europskim zajednicama iz 1972. godine i zamijeniti ga novim zakonom.
U slučaju da Ujedinjeno Kraljevstvo poželi ponovno postati članicom EU, mora proći isti proces kao i bilo koja druga zemlja koja se želi pridružiti, sada su to, primjerice, Albanija, Makedonija, Crna Gora, Srbija i Turska.
U čemu je problem?
Problem se, između ostalog, javlja u samoj suštini članka 50 Lisabonskog ugovora koji definira da nakon što taj članak bude aktiviran postoji rok od 2 godine za zaključenje pregovora i konačno istupanje te zemlje, no nigdje ne stoji u kojem roku se, od izglasavanja izlaska, mora aktivirati članak 50. Zbog toga ga UK još nije aktivirao te čekaju da vide kakvi će biti planovi za buduće odnose s EU i kako zadržati pristup zajedničkom slobodnom tržištu. Čelnici EU jasno su im dali do znanja da pregovori neće započeti dok se ne aktivira članak, ili kako je jučer Juncker rekao - 'No notification, no negotiations'.