Bio je četvrtak, 19. listopada, oko 6:30, a Izrael je bombardirao Gazu već 12 dana zaredom. Mahmoud Shaheen bio je u svom trosobnom stanu na trećem katu u Al-Zahri, četvrti na sjeveru Pojasa Gaze.
Dosad je ovo područje uglavnom bilo netaknuto zračnim napadima, piše BBC.
Vani je čuo sve veću galamu. Ljudi su vrištali. "Morate pobjeći", povikao je netko na ulici, "jer će bombardirati tornjeve". Dok je izlazio iz svoje zgrade i prelazio cestu, tražeći sigurno mjesto, telefon mu je zazvonio. Bio je to poziv s privatnog broja."Zovem i izraelske obavještajne službe", rekao je mu je čovjek.
Taj je poziv trajao više od sat vremena i bio je to najstrašniji poziv u njegovom životu. Glas se obratio Mahmoudu punim imenom i govorio na besprijekornom arapskom.
"Rekao mi je da želi bombardirati tri tornja i naredio mi da evakuiram okolno područje", rekao je Mahmooud. Njegov toranj nije bio izravno ugrožen, ali je odjednom bio odgovoran za evakuaciju stotina ljudi.
Mahmoud je zamolio sugovornika na telefonu da ispali hitac upozorenja kako bi dokazao da je ovo stvarno. Ako oni koji još spavaju ne čuju krike s ulice, čut će pucanj, pomislio je. Pucanj upozorenja naizgled niotkuda, ali možda iz drona, pogodio je jedan od stambenih blokova.
"Zamolio sam ga da ispali još jedan hitac upozorenja prije nego što krene bombardiranje", kaže Mahmoud. To se i dogodilo. Mahmoud je tada znao da je prijetnja stvarna i pokušao je odugovlačiti, tražeći od čovjeka da bude strpljiv.
Nije mu bilo jasno zašto je njegovo susjedstvo postalo meta
"To je zapovijed ljudi iznad mene i tebe, mi imamo zapovijed za bombardiranje", rekao je sugovornik.
Mahmoud je gledao u tri tornja koja su bila u blizini njegove stambene zgrade. Tada je jedan od njih bombardiran. "Ovo je toranj koji želimo, sklonite se", rekao je čovjek na telefonu dok je zgrada padala. Zatim su uništena druga dva bloka.
Slike iz Al-Zahre tog jutra pokazuju ruševine na mjestu tri stambena bloka, dok video prikazuje stanovnike kako lutaju okolo u šoku i zbunjeni, gledajući neposredne posljedice udara.
Kad je bombardiranje prestalo, Mahmoudu je glas rekao: "Završili smo, možete se vratiti."
Mahmoud nije razumio čemu je upravo svjedočio. Živio je u ovoj četvrti Gaze 15 godina, vodio je stomatološku ordinaciju i tamo podizao svoju djecu.
Česti pozivi
Kasnije tog dana Mahmoud je upravo završio noćnu molitvu u svom stanu kada je vidio propušteni poziv s privatnog broja na svom mobitelu. Čovjek na vezi mu je rekao da su shvatili da je Mahmoud "mudar čovjek" nakon događaja tog jutra, zbog čega su ga ponovno zvali.
Mahmoud kaže da mu je čovjek rekao da će još zgrada biti uništeno te noći da će morati ponovno narediti svojim susjedima da se evakuiraju. Isprva mu je rečeno da će mete biti dvije zgrade pored one tri koje su tog jutra uništene, kao i drugi blok tornjeva.
"Rekao mi je kako želi da obavijestim ljude da evakuiraju ovo područje, a ja sam mu odgovorio da mi treba vremena", objašnjava Mahmoud za BBC. Prionuo je poslu.
Mahmoud je vikao na ljude da napuste područje, trčeći od bloka do bloka. Svjedoci opisuju kaotične scene vike odraslih i plača djece. Kaže da on i njegovi susjedi te noći nisu svjedočili bombardiranju, već potpunom uništenju zgrada jer su stambeni blokovi sravnjeni jedan po jedan.
Obitelj je odveo u drugu regiju Gaze, gdje je odsjeo u kući prijatelja koja je prepuna ljudi. "Ne razmišljam o svojoj klinici ili kući, samo se molim da preživim i ostanem živ", kaže.
Poznato je da je Izrael upozoravao stanovnike Gaze tako što ih je zvao, slao im poruke i bacao letke prije bombardiranja. Ali u nekim slučajevima, civili kažu da nisu bili upozoreni unaprijed.
Mahmoud i čovjek koji se naziva Daoud nastavili su razgovarati sve dok ulice nisu utihnule. Zatim su pozivi iznenada prestali bez ikakvih daljnjih uputa za ljude iz Al-Zahre.
Spašeni su brojni životi
Zahvaljujući Mahmoudovim naporima, vjeruje se da tog dana nitko od njegovih susjeda nije smrtno stradao. Ali njegov izvještaj otkriva paniku i tjeskobu palestinske zajednice dok su gledali kako njihovi domovi nestaju.
BBC je razgovarao s više obitelji koje su živjele u Al-Zahri, četvrti srednje klase u kojoj su obitelji zajedno jele falafel i pizzu na plaži, a djeca igrala nogomet u svitanje dok je poziv na molitvu odzvanjao preko krovova