Prosperitetan ukrajinski lučki grad Mariupolj, u kojem je prije rata živjelo nešto manje od pola milijuna stanovnika, gotovo je u potpunosti pod ruskom kontrolom. Nakon tjedana bombardiranja ruskim snagama na jugu Ukrajine još uvijek prkose ukrajinske trupe u čeličani Azovstal.
U međuvremenu se, katkada bezuspješno, nastavlja evakuacija civila iz Mariupolja humanitarnim koridorima. Oleksandr i Olena dvoje su rijetkih sretnika koji su prošloga tjedna uspjeli pobjeći iz grada, piše BBC.
Stigavši u relativno siguran Lavov, podijelili su svoje iskustvo preživljavanja u skučenim i nečistim kampovima, tzv. "ruskim logorima" za filtriranje civila prije evakuacije.
"Bilo je to kao pravi koncentracijski logor"
Kada su pokušali pobjeći iz grada, Oleksandr i Olena odvezeni su u rusko izbjegličko središte u bivšoj školi u selu Nikolske, sjeverozapadno od Mariupolja.
"Ruski zaštitari po dolasku su nam uzimali otiske prstiju, fotografirali su nas sa svih strana i nekoliko sati ispitivali kao da smo u zatvoru. Tijekom ispitivanja pregledali su fotografije na našim telefonima, povijest telefonskih poziva, kao i sve brojeve u imeniku", prisjetio se Oleksandr.
"Ako bi netko bio osumnjičen da je 'ukrajinski nacist', bio bi odveden u Donjeck na daljnju istragu ili bi bio ubijen", tvrdi Oleksandr te dodaje da su "svaka mala sumnja ili otpor značili odlazak u podrum na ispitivanje i mučenje". "Bilo je to kao pravi koncentracijski logor", zaključio je Oleksandr.
Loših higijenskih uvjeta u kampu za evakuciju prisjetila se i Oleksandrova supruga Olena. "Stariji ljudi spavali su u hodnicima bez madraca i deka. Tisuće ljudi na raspolaganju su imale samo jedan WC i jedan umivaonik. Nismo se mogli normalno očistiti i ubrzo su se ondje počele širiti razne bolesti", istaknula je Olena.
Bijeg iz pakla do Lavova
Po završetku jednog ispitivanja Olena i Oleksandr su dobili dopuštenje da napuste kamp 148. autobusom za evakuaciju. No, tjedan dana kasnije samo 20 autobusa napustilo je objekt. Ruski službenici pokušali su ih natjerati i u autobus za odlazak na ruski teritorij, što su Olena i Oleksandr odbili te zatražili pomoć tajnih privatnih vozača.
"Nismo imali izbora - ili biti prisilno deportirani u Rusiju ili riskirati s ovim privatnim vozačima", rekla je Olena.
"Kroz polja, zemljane puteve i uske koridore među svim kontrolnim točkama vozač nas je odveo iz filtracijskog kampa. Nismo imali ispravne dokumente za prolaz ruskih inspekcija", napomenula je Olena.
Tri su dana proveli tražeći novu rutu i novog privatnog vozača koji je bio spreman riskirati kako bi ih doveo na teritorij pod kontrolom Ukrajine. Uspjeli su zaobići 12 ruskih kontrolnih točaka te su sigurno stigli u Zaporižju. Nakon toga noćnim su se vlakom dokopali Lavova.
"Iz filtracijskih kampova možete pobjeći samo uz pomoć rizičnih lokalnih privatnih vozača", rekao je Oleksandr te je dodao kako, srećom, među njima ima dobrih ljudi.
U Lavovu su upoznali Valentinu i njezina supruga Evgenija, koji su iz Mariupolja uspjeli pobjeći nešto ranije. I oni su prošli kroz pakao filtracijskih logora.
"Filtracijski logori su poput geta. One za koje se sumnjalo da su povezani s ukrajinskom vojskom vodili su u zatvore u Donjeck i ondje ih mučili", istaknula je Valentina.
"Kada smo konačno pobjegli i vidjeli ukrajinske borce i zastavu, kada smo čuli ukrajinski jezik, svi u autobusu su počeli plakati. Bilo je jednostavno nevjerojatno da smo ostali živi i konačno pobjegli iz pakla", opisao je ovaj bračni par.
Oba bračna para izvukla su živu glavu iz Mariupolja, grada koji je postao simbol otpora i stradanja Ukrajine u jeku ruske invazije. Oleksandr i Olena te Valentina i Evgenij tek su četvero od ukupno 11 milijuna Ukrajinaca raseljenih zbog rata.