Hamasov napad na Izrael doveo je do najveće talačke krize u 75-godišnjoj povijesti te zemlje. Oko 200 ljudi je zarobljeno i odvedeno u Gazu.
Tijekom arapsko-izraelskog sukoba, naoružane palestinske skupine zarobile su desetke Izraelaca. Velika većina bili su vojnici Izraelskih obrambenih snaga (IDF), koje su razne palestinske skupine koristile kako bi osigurale oslobađanje tisuća palestinskih zatvorenika. Ovaj put dužnosnici Hamasa zatražili su oslobađanje 6000 ljudi iz izraelskih zatvora u zamjenu za muškarce, žene i djecu odvedene 7. listopada.
Dok zapadni saveznici imaju strogu politiku da nikada ne pregovaraju s otmičarima, Izrael ima drugačiji stav. Uzimanje taoca dugo je bilo obilježje izraelsko-palestinskog sukoba.
Naoružane palestinske skupine koristile su predanost Izraela svom narodu kao mjeru pregovaranja za postizanje svojih ciljeva.
Dr. Melanie Garson, izvanredna profesorica međunarodnog rješavanja sukoba i sigurnosti na Sveučilišu u Londonu, kaže: "Oni znaju vrijednost koju je Izrael uvijek pridavao svakom pojedinom životu i obećanje između vlade i naroda da nikada neće nikoga ostaviti iza neprijatelja linije. To dolazi iz razloga što smo bili vrlo mala država koja se borila za svoje postojanje i zbog holokausta kada je toliko ljudi nije pronađeno".
"Nepisani dogovor" države sa svojim narodom također potječe iz židovskog zakona, piše Sky news. Amidah, molitva koju praktični Židovi izgovaraju tri puta dnevno, odnosi se na to da Bog "oslobađa zarobljenike". Židovsko pismo također daje prioritet oslobađanju zatvorenika. A sigurno vraćanje talaca, čak i onih koji nisu živi, znači da se mogu poštivati odgovarajući rituali pogreba u judaizmu.
Münchenski masakr
Jedan od najpoznatijih incidenata s izraelskim taocima bio je tijekom Olimpijskih igara u Münchenu 1972. godine. Izvršilo ga je osam članova organizacije Crni rujan, militantne palestinske skupine formirane 1970. koja je svoje ime dobila po ratu između Jordana i Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO).
Upali su u olimpijsko selo i 5. rujna oko 4 sata ujutro stigli do mjesta gdje je bila smještena izraelska ekipa. Dok su izvlačili oružje, njemački hrvački sudac Yossef Gutfreund pokušao je intervenirati i ubijen je iz vatrenog oružja. Dvojica Izraelaca su ubijena, a devet drugih, uključujući sportaše i trenere, uzeto je za taoce.
Zahtjevi otmičara bili su oslobađanje 234 palestinska zarobljenika, kao i pripadnika njemačke terorističke skupine Frakcija Crvene armije (RAF), te zrakoplov koji bi taoce prebacio u neku arapsku zemlju.
Njemačke i izraelske vlasti osigurale su im vozila da ih odvezu do NATO-ove zračne baze gdje su zatim mogli putovati helikopterom. Ali u neuspješnom pokušaju spašavanja ubijeno je svih devet talaca i pet napadača.
Izrael je četiri dana kasnije pokrenuo vojnu ofenzivu koju su nazvali Božji gnjev. Baze PLO-a u Siriji i Libanonu bombardirane su i 200 ljudi je ubijeno.
Entebbe
Četiri godine kasnije, 27. lipnja 1976., let Air Francea iz Tel Aviva za Pariz oteli su tri muškarca i jedna žena koji su bili članovi Narodnog fronta za oslobođenje Palestine (PFLP) i militantnih skupina RAF-a.
Zrakoplov je napunjen gorivom u Benghaziju, u Libiji, prije nego što se iskrcao u Entebbeu, Uganda, u 4 ujutro sljedećeg dana. Svih 258 ljudi u zrakoplovu odvedeno je na napušteni terminal zračne luke pod nadzorom ugandskih vojnika. U početku je pušteno 47 starijih osoba, žena i djece, a zatim oko 100 osoba koje nisu bili Izraelci. Ostalo je oko 100 Izraelaca za koje su otmičari rekli da će ih pustiti u zamjenu za 53 zarobljenika.
Izraelci su odbili pregovarati i umjesto toga su, uz pomoć obavještajne službe Mossada i kenijskih vlasti, organizirali operaciju spašavanja kodnog naziva operacija Thunderbolt, a vodio ju je brat Benjamina Netanyahua Yonatan. Ona je bila uspješna, gotovo svi taoci su spašeni. Jedina izraelska žrtva bio je Yonatan Netanyahu.
Gilad Shalit
Posljednji izraelski talac visokog profila bio je 19-godišnji Gilad Shalit, vojnik IDF-a, zarobljen u napadu 2006. na položaj na kojem je bio stacioniran u blizini granice s Egiptom i Gazom. Nakon što su dvojica tenkista ubijena, a treći ranjen, Shalit je odveden u Gazu kroz podzemne tunele koje je iskopao Hamas.
Držali su ga članovi Hamasa, Odbora narodnog otpora i Armije islama tijekom razdoblja od pet godina. Kampanja njegove obitelji za njegov povratak proširila se svijetom. Shalit je pušten 18. listopada 2011. Bio je to prvi put da je vojnik IDF-a vraćen živ od 1985. godine.
Bila je to i najveća razmjena zarobljenika u povijesti - u sljedeća dva mjeseca oslobođeno je gotovo 1000 palestinskih zatvorenika.
U prošlosti, kad je bilo dovoljno obavještajnih podataka da se pokaže gdje se točno nalaze taoci, Izraelci su pokretali operacije spašavanja. Ali oni su vrlo rizični i s velikom gustoćom naseljenosti u Gazi i mrežom podzemnih tunela, moglo bi se pokazati nemogućim točno locirati gdje se nalaze taoci.
Nimrod Goren, viši suradnik za izraelska pitanja na Institutu za Bliski istok, kaže za Sky News da bi strani državljani, žene, djeca i starci mogli biti pušteni kao što su bili pušteni i u Entebbeu.
"Mnogo drugih nacionalnosti koje su među taocima moglo bi biti od pomoći", kaže, dodajući da bi se izraelska kontrola nad humanitarnim koridorima u Gazi također mogla koristiti kao adut za pregovaranje.
Ali profesor David Tal, voditelj modernih izraelskih studija na Sveučilištu u Sussexu, kaže da je trenutna situacija toliko "izvan" uobičajenih parametara arapsko-izraelskog sukoba da ne postoji način da se predvidi kako će djelovati Izrael ili otmičari.
"Priroda ovog napada je tako okrutna, tako brutalna i u prošlosti nemamo primjer koji nam može reći kako će sada ispasti", kaže on.
Ako Izraelci pregovaraju o oslobađanju zatvorenika, bit će to preko posrednika treće strane, možda Katara, Egipta ili Turske, budući da ne postoje izravne linije komunikacije s Hamasom, dodao je.
Profesor Tal također je skeptičan prema Hamasovom pristanku na oslobađanje u zamjenu za humanitarnu pomoć za Gazu.
"Hamas koristi svoje ljude kao adut za pregovaranje. Oni žele vidjeti ljudsku katastrofu u pojasu Gaze - htjet će spriječiti otvaranje humanitarnih koridora kako bi mogli dalje djelovati protiv Izraela. Tako da mislim da ne možete govoriti o pravilima ili zdravom razumu u ovom slučaju", poručio je.