Kostjino selo Kozaske u hersonskoj regiji zauzeto je odmah na početku ruske invazije na Ukrajinu, krajem veljače 2022. Četrnaestogodišnjak je tamo živio sa svojim sestrama i teško bolesnim ocem. Baš kada je Kostja bio otišao po pomoć, njegova obitelj je evakuirana u okupiranu Novu Kahovku, gdje tada nije bilo borbi. Za DW je kazao kako je bio razočaran što nisu došli po njega.
Potom je nekoliko mjeseci živio sam, a onda su mu predstavnici okupacijske administracije ponudili da ga prebace u Anapu na ruskoj obali Crnog mora, u prihvatilište iz kojeg poslije djecu raspoređuju na druga mesta.
Kostja je jedno od 19.500 djece za koje ukrajinske vlasti tvrde da su ilegalno deportirana u Rusiju i na teritorije Ukrajine koje su okupirali Rusi. Kako je za DW rekla ukrajinska predstavnica za dječja prava Darija Herasimčuk, tu su uključena i djecu koja su u Rusiju došla sa svojim roditeljima, prinuđenima na taj korak zbog ruskog napada.
Zbog sumnje da su počinili ratne zločine u Ukrajini, Međunarodni kazneni sud u Haagu je u ožujku 2023. izdao je nalog za uhićenje ruskog predsjednika Vladimira Putina i njegove povjerenice za djecu Marije Lvove-Belove. Optuženi su za otmicu ukrajinske djece i njihovo odvođenje u Rusiju.
Kostjina nova obitelj u Rusiji
Kostji je u prihvatilištu rečeno da će biti smješten u dom, ako njegova obitelj ne dođe po njega. Nije imao kontakt s obitelji, ali je na kraju uspio pronaći sestru. Kako je bila još maloljetna, ništa nije mogla učiniti. Ubrzo su mu pronašli posvojitelj - Ukrajince iz Donjecka, koji su se zbog rata preselili i dobili rusko državljanstvo.
"Nikad nisam vidio tako vesele roditelje. Rekli su da su Ukrajinci. Imali su izvješenu ukrajinsku zastavu i grb, ali i ruski grb, jer su ipak u Rusiji", kaže Kostja, koji je postao njihovo treće, usvojeno dijete.
Tko su usvojitelji ukrajinske djece?
Prema riječima povjerenika ukrajinskog parlamenta za ljudska prava Dmitra Lubinjeca, ruske obitelji već su usvojile oko 400 ukrajinske djece. Najpoznatiji je slučaj djevojčice koja je odvedena iz sirotišta u Hersonu. Novinari su saznali da su je usvojili zastupnik ruske Državne dume Sergej Mironov i njegova supruga.
Ukrajinska nevladina organizacija Regionalni centar za ljudska prava utvrdila je gdje se nalazi 378 ukrajinske deportirane djece.
Za razliku od djeteta u starateljstvu, ono koje je usvojeno smatra se biološkim djetetom roditelja koji su ga usvojili, objašnjava Katerina Raševska, stručnjakinja iz te nevladine organizacije.
"Roditelji mogu u roku od šest mjeseci djetetu promijeniti ime, prezime, mjesto i datum rođenja. Onda ga više ne možemo pronaći", kaže Raševska.
Aktivisti nevladinih organizacija do sada su saznali imena 69 roditelja koji su usvojili ukrajinsku djecu. Većina su prosvijetni radnici i vojno osoblje, uključujući i one koji su se borili u oba čečenska rata, ali i kulturni radnici i predstavnici crkve, kao i aktivisti te zaposleni u dobrotvornim zakladama.
Vladimir iz Moskve i Maksim iz Ukrajine
DW je uspio razgovarati s ruskim skrbnikom Vladimirom (ime promenjeno) iz moskovske oblasti. Pored druge djece o kojoj brine njegova obitelj, Vladimir sada odgaja i Maksima (ime promenjeno), koji više nema roditelje. Dva dana prije ruske invazije u veljači 2022, zajedno s ostalom siročadi, Maksim je doveden iz takozvane Donjecke Narodne Republike u Kursk, u Rusiji. Tamo je dobio rusko državljanstvo da bi, kako Vladimir kaže, mogao dobiti besplatnu medicinsku njegu.
Maksim je živio u internatu u Donjecku koji je okupirala Rusija. Nije poznavao svoje biološke roditelje. Isprva je negativno govorio o Ukrajini i rekao da će se vratiti u Donjeck kada odraste. Vladimir ističe da je on protiv ruske agresije i tvrdi da je morao objasniti Maksimu da je Rusija napala Ukrajinu, a ne obrnuto.
Tko snosi odgovornost?
Čini se da je takav stav ruskih staratelja izuzetak. Ombudsman Dmitro Lubinec kaže da deportiranoj ukrajinskoj djeci u ruskim obiteljima prijeti preodgoj: "Kažu im: 'Ti si Rus i govoriš ruski. Zaboravit ćeš sve što je bilo prije i počinješ novi život. Ideš u školu i dobijaš ruske dokumente. Bit ćeš ogdgajan kao pravi Rus i trebaš biti zahvalan što smo te spasili'."
Lubinec smatra da se u ruskim obiteljima krše prava ukrajinske djece, posebno pravo na slobodu kretanja i korištenje svog maternjeg jezika.
Katerina Raševska iz Regionalnog centra za ljudska prava u Kijevu, smatra da je udomljavanje djece u ruske obitelji zločin. Ujedinjeni narodi zabranjuju usvajanje dece bilo kojoj strani u sukobu. Osim toga, za odgoj mora biti nadležan predstavnik iste kulturne i etničke grupe kojoj dijete pripada.
"Posvajanje će vjerojatno biti klasificirano kao genocid", smatra Raševska.
Ona, međutim, ne tvrdi da krivicu snose staratelji. Prema Raševskoj, odgovorne su ruske vlasti i guverneri ruskih regija koji su napravili poseban sustav nagrađivanja za obitelji koje primaju ukrajinsku djecu. Odgovornost snose i povjerenici za djecu na područjima koje je okupirala Rusija, kao i Putin te Lvova-Belova.
Kostja se vratio u Ukrajinu
Kostja je proveo manje od mjesec dana s obitelji u blizini Anape. Njegova sestra je u međuvremenu postala punoljetna i ponudila mu da se vrati u Ukrajinu. On je isprva odbio i napisao da se već navikao na novo mjesto. Ali, nekoliko puta je mijenjao mišljenje.
"Oklijevao sam jer smo bili zastrašeni. Mislio sam da u Ukrajini neću imati šta za jesti, a u Rusiji mi je obećano sve", kaže Kostja koji se ipak vratio u Ukrajinu kako bi bio sa svojom obitelji.
U Kijevu je prvo smješten u prihvatilište koji vodi nevladina organizacija Save Ukraine, koja brine o vraćenoj deportiranoj djeci. Potom je proveo nekoliko mjeseci sa svojom obitelji, ali ni njegov bolesni otac, ni njegove sestre nisu se mogle brinuti o njemu. Zato se Kostja vratio u prihvatilište Save Ukraine. Nedavno je u Poltavi u Ukrajini za njega pronađena hraniteljska obitelj i Kostja tamo već živi.
Povratak djece
Prema ukrajinskim informacijama, do sada je vraćeno gotovo 390 deportirane djece. U proces povratka, koji se drži u tajnosti, uključeno je više strana. Nisu sva ta djeca bila smještena u ruske obitelji. Javno se zna samo da je najmanje troje djece odvedeno iz ruskih obitelji kod kojih su živjeli. To je posebno teško, kažu dužnosnici i aktivisti uključeni u proces. Ali najteže je vratiti siročad, jer nemaju rođake koji bi ih mogli preuzeti.