Može li sukob u Kerčanskom tjesnacu prerasti u rat između Ukrajine i Rusije ili je tu zapravo riječ o nečem drugom? Prijete li nove sankcije Rusiji i kakva je budućnost ukrajinsko-ruskih odnosa nakon tog incidenta, upitali smo domaće stručnjake – političkog analitičara Branimira Vidmarovića te diplomata i bivšeg veleposlanika u Rusiji Božu Kovačevića.
"Ispod Krimskog mosta nije moguće neprimjećeno proći"
S obzirom na to da je ruska mornarica mogla bez većih problema neutralizirati ukrajinske brodove s mora, kopna ili iz zraka i da su odabrali zapljenu umjesto drastičnih mjera, očito je da ruska strana nije htjela odabrati takvu opciju, a takva je mišljenja i Kovačević.
"Apsolutno se to moglo dogoditi, a možda je to bila i namjera Ukrajine. Rusi tvrde da su oni pronašli dokumente na tim brodovima, u kojima piše da je zadaća tih brodova da preko Odese, zaobilazeći čitav Krim i kroz tjesnac neprimjetno prođu do Mauripolja, najveće ukrajinske luke u Azovskom moru. Ispod Krimskog mosta nije moguće neprimijećeno proći, a pritom su danima prije toga ruski mediji izvještavali, pozivajući se na raznorazne izvore, kako Ukrajina planira srušiti taj most", kaže Kovačević.
"E, sad, ako raspolažete informacijom, točnom ili netočnom, da Ukrajina namjerava srušiti taj most i ako imate vojne brodove koji dolaze prema mostu i ne obaziru se na upozorenja, kako bi reagirala obrana bilo koje države?", naglašava naš diplomat.
Blefom po simpatije Zapada?
Rusija je višestruko podebljala ljudstvo i tehniku na području Krima i tjesnaca Kerč, a postavljaju i protubrodske kopnene raketne sustave. Na to upozorava i ukrajinski predsjednik Petro Porošenko i kaže da Ukrajini prijeti totalni rat s Rusijom. Naši sugovornici ipak ne vjeruju u najcrniji scenarij.
"Porošenkova izjava o totalnom ratu najvjerojatnije je blef kojim pokušava izmamiti simpatije Zapada i potaknuti SAD i EU na uvođenje dodatnih mjera protiv Rusije. U stvarnosti, rat bi dodatno pogoršao i bez toga loše stanje u ukrajinskom gospodarstvu te osnažio radikale koji jedva čekaju ovakve prilike. Porošenko vjerojatno želi provjeriti do koje granice ide razumijevanje Zapada za Ukrajinu i ukrajinski problem. Tu bi se mogao opeći. Zapad nije riskirao konflikt s Rusijom zbog Saakašvilija i nema razloga zašto bi sada krenuo u sukob s njom zbog Ukrajine. Rat bi ponovo probudio pasivne snage kaosa i bezakonja na istoku zemlje, što ne bi dugoročno odgovaralo ni Moskvi s obzirom na to da se na kraju svi ti unakaženi ratom radikalni zapovjednici vraćaju u Rusiji i predstavljaju prijetnju za domaću sigurnost", ističe Vidmarović.
"Kad je situacija tako napeta, kakva je trenutno između Rusije i Ukrajine, onda svaki incident, neovisno o tome je li planiran i programiran ili je slučajan, može izazvati nesagledive posljedice. U ovom slučaju vrlo je vjerojatno da je ukrajinski predsjednik Porošenko izabrao ovaj trenutak za eskalaciju kako bi dobio povod za proglašavanje izvanrednog stanja i kako bi time pokušao povećati svoje izglede za pobjedu na predstojećim predsjedničkim izborima u ožujku 2019. godine. To su teze i ruskih političkih komentatora i političkih komentatora na Zapadu. Vrlo je vjerojatno riječ o tome. Temeljem dosad dostupnih informacija, čini mi se da je ovdje riječ o namjerno isprovociranom incidentu i da ga je isprovocirala Ukrajina. To nipošto ne znači da je ruska aneksija Krima opravdana", sličnog je razmišljanja i Kovačević.
Druga dimenzija
Kovačević ističe da postoji i druga važna dimenzija, odnosno da Ukrajina želi isprovocirati takve poteze Rusije koji će na neki način isprovocirati NATO pakt da intervenira.
"Vidimo da Jens Stoltenberg (glavni tajnik NATO-a), unatoč tome što osuđuje ponašanje Rusije, poziva na smirivanje situacije kako stvari ne bi izmakle kontroli. Ukrajina želi pokazati da se ono što se događa u Ukrajini može dogoditi i u baltičkim zemljama te Poljskoj. Zbog toga oni smatraju da trebaju dobiti svu potrebnu pomoć, prije nego što se to dogodi i baltičkim zemljama. To je politička igra koju Ukrajina pokušava odigrati. Ukratko, dok SAD očekuje da Ukrajinci ratuju za njezin račun, Ukrajinci i njihova vlast očekuju da će SAD ratovati umjesto njih. To nije realno", kaže Kovačić.
Krim je Rusija (na neodređeno vrijeme)
Jasno je Zapad nikad neće priznati aneksiju Krima niti isključivi suverenitet Rusije u Kerču, a Rusija pak ne pokazuje znakove popuštanja pod pritiscima i provokacijama ili, bolje rečeno, onog što oni interpretiraju kao provokacije. Vidmarović smatra da to vodi u jednom smjeru – prema zaboravu krimskog pitanja.
"Zasad je to vodilo u zaborav Krimskog pitanja. Da, nitko ga ne priznaje, ali tako je Krim nestao iz europske retorike i odavno je prestao biti službeni uvjet skidanja sankcija. I mislim da će se to nastaviti osim ako novi njemački kancelar ne promijeni radikalno politiku prema Rusiji. Zato Porošenko želi što je više moguće iskoristiti ovu situaciju u svoju korist. No Krim ostaje u Rusiji na neodređeno vrijeme", kaže.
Putin je jedno, nacionalna sigurnost drugo
Budućnost za tu regiju tako ostaje krajnje neizvjesna, a zasad je sigurno da će postojeće stanje samo dovesti do produbljenja gospodarske krize, i u Ukrajini, i na Krimu.
"Provokacija će bez daljnjega biti. Sva status quo i otvorena pitanja povremeno imaju vrhunce napetosti popraćena pucanjem na obje strane. I nakon Putina Krim će ostati u Rusiji jer stanovništvo neće podržati političku opciju koja će inzistirati na povratku Krima Ukrajini. Čak i oni Rusi kojima Putin nije mio snažno percipiraju ulogu svoje zemlje u svijetu i pojam nacionalne sigurnosti. Za promjenu političkih i svjetonazorskih preferencija trebaju proći desetljeća tijekom kojih će u Krimu stasati generacije koje će zaboraviti na ukrajinsku prošlost i biti vezani isključivo za Rusiju.
Glavni komparativni adut Kremlja može biti gospodarstvo i boljitak Krima. Rusija za to ima resursa iako je dosad u vezi s tim sve loše, posebno u sektoru turizma. Krim je međunarodno izoliran i može prosperirati samo na račun ruskih investicija i ruskih turista, kojima pak generalno, ne računajući određenu skupinu domoljuba iz Sibira, ne godi ni tamošnja infrastruktura, ni cijene", smatra Vidmarović.
Europa nije raspoložena...
Kovačević isto tako smatra da bi sukob u tjesnacu Kerč mogao dovesti do novih sankcija Rusiji, no isto tako opaža da EU trenutno nije raspoložen za nove sankcije prema Rusiji.
"Naravno da ne znam to, ali ne vjerujem da je Europska unija sad raspoložena za uvođenje novih sankcija Rusiji. No u Rusiji se spremaju kao da će novih sankcija biti. Oni razmišljaju ovako: moguće je da se ruskim brodovima zabrani uplovljavanje u neke luke na zapadu. Oni u tom kontekstu razmišljaju o zabrani preleta preko ruskog teritorija, što bi užasno otežalo putnički zračni promet", ističe na kraju Kovačević.