Američki stručnjak, dr. Jeffrey Lewis, u intervjuu za Business Insider smatra da usporedba nuklearnih arsenala dvaju supersila, SAD-a i Rusije, nije ona tehnološke, već filozofske naravi. O svemu smo upitali i domaćeg vojnog stručnjaka i analitičara portala OBRIS - Obrana i sigurnost, Igora Tabaka.
Tabak: Nema smisla slušati Trumpa
Republikanski kandidat za američkog predsjednika Donald Trump, u prošlotjednoj je velikoj predsjedničkoj debati naglasio da "Rusija širi svoj nuklearni arsenal" te da imaju "puno suvremenije rakete" od američkih.
"Činjenica je da su Trumpove izjave o nuklearnom naoružanju tijekom zadnjih godinu dana bile izvor najveće konsternacije od svega što je spominjao te da se njegovo neznanje i olaki odnos prema tim temama u SAD-u citira jednim od osnovnih razloga njegove nesposobnosti za obavljanje dužnosti Vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga SAD-a", komentar je Tabaka na tu izjavu republikanskog predsjedničkog kandidata.
Uz ovu količinu nuklearnog naoružanja u svijetu, da se iole ozbiljnije krene koristiti ta vojna tehnika, mislim da bi nam svima bilo jako žao "Američki arsenal nije ništa manji od ruskog, samo je drugačiji. Osim toga i SAD ustrajno ulaže goleme napore u njegovo moderniziranje pa tako počinjemo govoriti i o novim strateškim bombarderima B-21 Raider, kao i o novim tipovima nuklearnih bombi (B61-12), ali i raketa, nosača, podmornica. Dakle slušati Trumpa o stanju američkog nuklearnog arsenala ima smisla kao i predavanja iste osobe o doživotnom braku s jednom suprugom", ističe Tabak.
Samo da ne 'polude' (to get MAD)
Dr. Jeffrey Lewis, osnivač bloga Arms Control Wonk, prvog bloga o kontroli nuklearnog naoružanja kaže da, iako je Rusija osuvremenila svoj nuklearni arsenal, ideja da Moskva ima bolje nuklearne sposobnosti od SAD-a "gotovo sigurno nije istinita".
Na papiru se to sve čini kao da ide u prilog Rusiji. Novije, kompliciranije interkontinentalne rakete danas predstavljaju obnovljeni ruski nuklearni arsenal, a jedna od najzastrašujućih je RS-24 Jars interkontinentalna balistička raketa, koja nosi čak deset nuklearnih bojevih glava, koje mogu ciljati i pogoditi deset različitih meta, ističe Lewis. Lewis naglašava da poanta američke obrane zapravo nije sama obrana od ruskih "paklenskih naprava", već koncept MAD (mutual assured destruction), koji zapravo kaže da je u slučaju nuklearnog sukoba između te dvije zemlje, obostrano uništenje zajamčeno.
Mi volimo preciznost. Idealna američka nuklearka je sitan nuklearni projektil, kojeg ćemo uletjeti kroz prozor i njime raznijeti zgradu. Rusi radije ispale 10 bojevih glava na zgradu i sravne grad, civile i sve Je li MAD koncept zastario ili još uvijek vrijedi, možda više nego ikad dosad, pitali smo i našeg stručnjaka, koji smatra da MAD i dalje stoji, no uz jedno "ali".
"Kao prvo, nuklearnog naoružanja još ima podosta naokolo, ne samo u rukama SAD-a i Ruske Federacije, nego i drugih. Ipak, ova su dva arsenala najveća i prema START sporazumu iz 2010. ograničena su na oko 1500 operativno raspoređenih (nuklearnih) bojevih glava, svaki. Uz to, obje strane imaju i velike rezerve, koje nisu raspoređene i neposredno spremne, ali postoje. Uz te količine ovog naoružanja MAD definitivno stoji, iako to posljednjih godina nije baš bilo popularno spominjati", kaže Tabak.
Količina uništenja? 'To nisu male taktičke naprave'
Lewis se osvrnuo i na najjače predstavnike ruskog i američkog nuklearnog arsenala, spomenuti ruski RS-24 i američki Minuteman III. Obje rakete nose nuklearne bojeve glave koje prvo lete u nisku orbitu iznad Zemlje te ulaze nazad u Zemljinu atmosferu hipersoničnim brzinama (ruska verzija brzinom od nevjerojatnih 23 maha), koje niti jedan proturaketni sustav ne može pratiti. Pritom se američki Minuteman razlikuje po tome što nosi samo jednu nuklearnu bojevu glavu, dok ruski Jars nosi njih deset (doduše, manje individualne snage).
Američki stručnjak pojašnjava razlike između ta dva arsenala na način da je riječ o filozofskim, a ne tehnološkim razlikama. Lewis ističe da dok SAD nema nuklearni potencijal da "razori čitave kontinente", imaju potencijal koji bolje odgovara taktičkim potrebama američke vojske. Dakle, odlučili su se za pristup ciljanog, a ne općeg uništenja neprijatelja. To naravno ne znači da Amerikanci nemaju dovoljno nuklearki za potpuno uništenje neprijatelja (spomenuti START sporazum i ograničenje na "samo" 1500 bojevih glava s obje strane).
Naš stručnjak Tabak ističe da oba arsenala mogu proizvesti ogroman broj kolateralnih žrtava. "To nije oružje koje bi baš gledalo na kolateralne žrtve. Koliko god bila mala, hidrogenska bomba će vjerojatno zakačiti nekog slučajnog. Posebno što u ovom promatranju čitavih arsenala zapravo ne govorimo o malim i taktičkim napravama", kaže Tabak.
...slušati Trumpa o stanju američkog nuklearnog arsenala ima smisla kao i predavanja iste osobe o doživotnom braku s jednom suprugom "S obzirom na ukupnu količinu razorne moći, da li me uništi nešto na samostalnoj raketi ili tek jedna od više bojevih glava, mrtvome ne radi radikalnu razliku. Veća je razlika u pitanju proturaketnih štitova, što je oblik tehnologije u kojem je SAD bitno dalje pa se Rusija prilagodila. Konkretno, prilagođava se još od doba kad je Reagan spomenuo "rat zvijezda" (raketni štit), a onda i kasnije, neprekidno. Dakle, da Rusi imaju istu tehnologiju kao i SAD, lakše bi im bilo zaustaviti barem dio salve ovim raznim sustavima, koje SAD razvija zadnjih desetljeća, a to su sustavi koji bi vrlo vjerojatno mogli zaustaviti napade manjih protivnika, s manje sofisticiranim naoružanjem", naglašava domaći stručnjak.
'Ferrari' protiv 'usr**ih kamiona'
Američki stručnjak nadalje pojašnjava različite filozofske pristupe u odabiru i izvedbi nuklearnog naoružanja između Rusije i SAD-a. "Rusi su doista napravili drugačiji izbor pri dizajniranju njihovog nuklearnog naoružanja. Rusija je izgradila svoje nuklearno naoružanje s inkrementalnim poboljšanjima", pojašnjava Lewis.
"Američke su nuklearke poput Ferrarija: prelijepe, komplicirane i dizajnirane za visoke performanse. Američke zalihe Minuteman III ICBM raketa izvrsna su mašinerija, doista čudesna", riječi su kojima Lewis opisuje najubojitiji američki nuklearni sustav, koji je uveden još 70-ih godina 20. stoljeća, ali kako Lewis kaže, napravljen da traje.
"Ruska su nuklearna oružja novija, to je istina, ali ona odražavaju dizajnersku filozofiju koja kaže da nema razloga napraviti ih prelijepima, jer će ih ionako ponovno napraviti za 10 godina", kaže Lewis.
Lewis dodaje i da Rusi jako vole svoje rakete stavljati na kamione, pogotovo nuklearne rakete te nudi razlog zbog kojeg SAD ne čini nešto slično. "SAD ne može napraviti isto to jer ne želimo staviti balističku raketu na usr**i kamion", kaže američki stručnjak. Sretno u potrazi za takvim kamionom i ne, ne mora biti pozlaćen", kaže u šali Lewis.
Borbena (ne)spremnost?
Rusi koriste kamione jer žele imati mobilan nuklearni arsenal, koji je moguće lako sakriti i na taj način ostvariti prijetnju. "SAD vole stvari koje su pouzdane, koje se mogu održavati i stvari za koje doista morate trenirati ljude da ih rade", objašnjava američki stručnjak.
Zaboravio je spomenuti skandal iz siječnja 2014. godine u kojem je čitavo mnoštvo američkih vojnika, točnije pripadnika američkog ratnog zrakoplovstva, koji rade u silosima s interkontinentalnim nuklearnim raketama, optuženo za varanje na ispitima sosobnosti za rad na tim sustavima. Kao uzrok tom tadašnjem problemu, navedena je lijenost i dosada posla koji obavljaju, no to je bolje pojasnio naš stručnjak Tabak.
"Posljednjih godina imali su problema s kopnenim dijelom arsenala i to pretežito kadrovskih, jer u doba kad čitava tema sklizne iz javnog fokusa, nije lako održavati jednaku razinu spremnosti, kao kad su svi koncentrirani. To su u biti dosadni poslovi u nekim zabitima središnjeg SAD-a i fizički najdalje od svih protivnika, koji ipak traže maksimalnu pripravnost i pažnju", kaže Tabak.
Kad su Rusi u pitanju, domaći vojni analitičar bio je savršeno kratak u komentaru. "Ruska spremnost? Tko zna...", rekao nam je.
'Ameri' vole preciznost, a Rusi brutalnost i nemoral
Američke nuklearke su poput Ferrarija: prelijepe, komplicirane i dizajnirane za visoke performanse Međutim, Lewis nastavlja dalje i koncentrira se na preciznost američkog nuklearnog sustava. "Mi volimo preciznost. Idealna američka nuklearka je sitan nuklearni projektil, kojeg ćemo uletjeti kroz prozor i njime raznijeti zgradu. Rusi radije ispale 10 bojevih glava na na zgradu i sravne grad, civile i sve", kaže on.
"Taj bezobziran i brutalan stav je definirajuća osobina ruske vojske", ističe Lewis. Kao primjer navodi informacije koje su procurile o ruskom Status 6 nuklearnom oružju "sudnjeg dana", koje je zapravo robotska mini podmornica, koja plovi brzinom 100 čvorova i ima plovni domet od gotovo 9000 kilometara. Zapravo je riječ o nuklearno naoružanoj, takozvanoj prljavoj bombi, koja ne samo da bi eksplodirala, već bi vode u kojima eksplodira učinila radioaktivnim narednih nekoliko godina.
"Nuklearne ambicije Rusije, pokazane u njihovom nuklearnom naoružanju, duboko, duboko, duboko su nemoralne", smatra Lewis. Zato je, kaže on, SAD u čitavoj toj priči "dobar momak".
Može li biti pobjede, barem one hipotetske?
"Nema tu neke prave teorije o pobjedi (u nuklearnom ratu)", kaže Lewis. Ruski predsjednik Vladimir Putin tvrdi da Rusija može uništiti SAD u manje od pola sata, no činjenica je da Minuteman III može uništiti Kremlj svega nekoliko sekundi kasnije.
Naš stručnjak smatra da će u hipotetskom ratu presuditi efikasnost upravo proturaketnih štitova. "Naravno da se računa na MAD, kad ne možeš biti siguran u ukupnu efikasnost proturaketnih sustava, a njih zadnjih godina ima sve više i sve su napredniji. Ali, ako oni na kraju nešto zamjetnije izvedu, hipotetski rat je dobiven", ističe Tabak.
Apokalipsa - kada?
SAD za ravnotežu u tom odnosu snaga koristi trijadu platformi - podmornice, bombardere i silose, kaže Lewis i dodaje da niti jedan napad s ruske strane ne može neutralizirati sve tri platforme odjednom. To znači da ništa ne može SAD zaustaviti od odmazde, a Lewis tvrdi da se takvo što nikad neće niti dogoditi. Isto tako Lewis kaže da američki nuklearni arsenal nisu oružja "sudnjeg dana" te da SAD gotovo sigurno neće inicirati apokalipsu.
Tabak nudi drugačiji, općenitiji, širi i nama bliži zaključak. "Uz ovu količinu nuklearnog naoružanja u svijetu (aktualna kriza Indije i Pakistana te zveckanje istim oružjem), da se iole ozbiljnije krene koristiti ta vojna tehnika, mislim da bi nam svima bilo jako žao", zaključuje Tabak.
Nadajmo se da do takvog scenarija nikad neće ni doći.