Razmatrajući činjenice tog predmeta, ESLJP je primijenio raniju praksu te je ponovio da je nedostatak prostora u zatvorskoj ćeliji osobito bitan uvjet pri utvrđivanju jesu li uvjeti bili ponižavajući s aspekta Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Utvrdio je da je podnositelju zahtjeva povrijeđen članak Konvencije u dijelu koji se odnosi na ponižavajuće postupanje zbog petomjesečnog boravka u neodgovarajućim uvjetima u zatvorima u Zagrebu i Varaždinu.
Sud je utvrdio i da je podnositelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zbog prekomjernog trajanja parničnog postupka radi naknade štete zbog neodgovarajućih uvjeta u kojima je bio tijekom izdržavanja kazne zatvora duže od deset godina.
Također je utvrdio povredu prava na učinkovito pravno sredstvo "zbog toga što je inače učinkovito pravno sredstvo (tužba radi naknade štete) u konkretnim okolnostima predmeta podnositelja bilo neučinkovito sredstvo upravo zbog prekomjernog trajanja postupka", izvijestio je ured hrvatske predstavnice pred ESLJP-om.
Uz 12.200 eura naknade za nematerijalnu štetu podnositelju je konačnom presudom dosuđeno i 250 eura naknade za izdatke i troškove postupka.