U današnjem užurbanom načinu života sve bismo smo htjeli skratiti, što se osjeti i u jeziku. Tako ćemo na pitanje Gdje? najčešće čuti odgovor Tu ili Tamo, iako to nije uvijek točno. Naime, mogući odgovori na to pitanje su mjesni prilozi ovdje, tu i ondje, a koji ćemo od njih upotrijebiti, ovisi o našoj i sugovornikovoj udaljenosti od subjekta.
Mjesni prilog ovdje označava da se subjekt nalazi na mjestu ili u blizini govornika, prilog tu koristi se kada je subjekt u blizini sugovornika, dok se ondje upotrebljava kad subjekt nije ni u blizini govornika ni sugovornika.
Vratimo se na situaciju iz učionice. Na prozivku našeg imena trebali bismo odgovoriti Ovdje (sam). Ako prijatelj iz klupe ne vidi olovku koja mu je pred nosom, reći ćemo Tu je. Pita li nas pak za spužvu koja se nalazi kod ploče, kazat ćemo Ondje je.
Zašto nam misli uvijek idu tamo?
Međutim, ni na jedno od tih pitanja ispravan odgovor nije Tamo, koji vrlo često možemo čuti. Kao što s obzirom na mirovanje ili kretanje razlikujemo priloge gdje, kamo i kuda, istom analogijom razlikujemo i ovdje, ovamo, ovuda odnosno tu, tamo, tuda te ondje, onamo i onuda.
Ako se pitamo gdje se što nalazi, odgovor treba biti ovdje, tu ili ondje, ovisno o poziciji subjekta. Na pitanje kamo što ide (koji je cilj) kazat ćemo ovamo, tamo ili onamo, dok će na pitanje kuda što ide (koji je smjer) odgovor glasiti ovuda, tuda ili onuda.
Nalazim se na plaži. Ovdje je tako lijepo…
Ti si u našem restoranu? Upravo idem tamo!
Treba biti oprezan u šetnji šumskim putovima jer onuda prolaze i medvjedi.
Premda većinu vas učitelji neće više prozivati, sada znate točan odgovor na taj upit, a i mnogo više. Možda sve to na prvu djeluje zbunjujuće, ali bitno je samo osvijestiti gdje se što nalazi i nećete pogriješiti.