Godinu smo počeli viješću o 2019. koja je bila druga najtoplija od kad postoje mjerenja. Australijom su buktili nezapamćeni požari, petsto milijuna životinja izgubilo je svoje živote, a opožareno je preko 60.000 četvornih kilometara. Australija je pred početak ove 2020. zabilježila i rekordno vruć dan s prosječnih 42 stupnja.
S druge strane, na sjevernoj polutci, u našoj zemlji stabilne vremenske prilike sredinom siječnja skrenule su pozornost na visoku koncentraciju lebdećih čestica. Onečišćenje zraka već dugo je uz klimatske promjene najvažnija okolišna tema. A pozornost javnosti prvo su početkom mjeseca privukle susjedne zemlje čiji su glavni gradovi na ljestvici onečišćenja danima bili vodeći u svijetu, čak ispred najzagađenijih megalopolisa u Kini i Indiji.
Europski kontinentalni gradovi, ali i neke cijele regije poput dijelova Poljske i Italije zbog velike uporabe ugljena, ili općenito razvijene industrije i snažnog prometa kontinuirano imaju problem s onečišćenjem zraka, dok se kod nas ono javlja povremeno, uglavnom zimi, u sezoni grijanja kad je pritisak emisija iz kućnih ložišta snažan, a atmosfera stabilna: uglavnom su to ovi suhi i magloviti dani.
Sve smo veći onečišćivaći i to znamo…
Na Jadranu gdje postoji znatno provjetravanje zrak je u principu mnogo čišći. Problem s onečišćenjem zraka ponovno je došao u fokus u travnju, no ovaj put iz sasvim drugog razloga. Proglašena pandemija zaustavila je svijet, promet, industriju i turizam što je Zemlja iskoristila za duboki udah.
Samo mjesec dana bez prometa i industrije, satelitske snimke iz sjeverne Italije i Kine pokazale su zdraviju sliku. Onečišćenje se smanjilo. U Veneciji su ponovno viđeni dupini, a inače mutni Venecijanski kanali bez snažnog turizma postali su bistriji.
Prošla zima je u Hrvatskoj bila sušna i otprilike dva do tri stupnja toplija od prosjeka, unatoč povremenim manjim odstupanjima. Zemlja je bila žedna, a sušnim prilikama nije se nazirao kraj. Ožujak, travanj i svibanj, a osobito ožujak, donijeli su nekoliko vrlo hladnih prodora: posebno u sjećanju ostaju pahulje na jutro zagrebačkog potresa. Puste ulice i porušene fasade obilježile su dane koji slijede.
Onda je zasjalo sunce, travanj pamtimo po lockdownu, i neobično vedrom nebu. Tristotinjak sunčanih sati, posebno je značajno za kopneni dio zemlje gdje je toliko sunca za travanj gotovo duplo više od prosjeka. Mnogo sunca s jedne, malo kiše s druge strane. I travanj je bio sušan, na mjestima i ekstremno.
Druga polovica proljeća zato je bila promjenjivija, u svibnju je kišilo skoro svaki drugi dan, no oborina, kao i obično nije bila jednako raspoređena, pa količine i dalje za poljoprivredu nisu bile dostatne. Cijelo proljeće na kraju smo svrstali u kategoriju sušnog, vrlo sušnog i ekstremno sušnog. Iako se nama činilo da je kiša padala barem polovicu vremena.
Potop i poplave nakon potresa
Ni ljeto nije bilo ljeto, osobito na početku. U lipnju i srpnju ljeto je bilo kao na klackalici. Nikako da počne: s jedne strane visoke temperature, s druge česta osvježenja.
Lokalno obilna kiša, tuča, teško je bilo spojiti tri dana bez oborine, grmjelo je gdje god je stiglo, a predug nestabilan početak ljeta kulminirao je i iznimno obilnom kišom u Varaždinu i Zagrebu 24. srpnja: poplavljen Pothodnik, Ilica, mnogi podrumi, prizemlja, ali i stanovi, u gradu koji je potres tek nekoliko mjeseci ranije već dovoljno uzdrmao.
Uz nezapamćene slike mnogi su se pitali što se još u ovoj 2020. može dogoditi? Srpanj je na sjeveru zemlje, pogađate, bio ekstremno kišan. No nije samo sjever plavio, nedavno su to bili Vrgorac, zatim Split, grmljavinskim obilnim pljuskovima ove godine nekoliko puta na meti je bila i Istra. I vatrogasci i lovci na oluje imali su pune ruke posla. Tako su i ove godine nastale mnoge prekrasne fotografije.
Tek koji dan iza obilne kiše, upozoravali smo na toplinski val, iz jednog ekstrema u drugi, vrijeme je više više nego manje iznadprosječno toplo ostalo do kraja ljeta, ali i dobar dio jeseni.
Priroda nam ne prašta
To što je bilo dosta toplo, ne znači da je bilo i stabilno. Razmaženi prijašnjim godinama, čekali smo ono dugo i toplo Miholjsko ljeto: no nismo ga dočekali. Listopad je bio kišovit, sunčanog vremena na kopnu nije bilo mnogo, pa smo ostali zakinuti za lijepe jesenske večeri.
Bablje ljeto stiglo je u studenom, ali ovaj put samo na more. Jedan dan ozbiljnije kiše, i čak je i inače kišovita Rijeka uspjela nakupiti 180 sunčanih sati; skoro duplo više od prosjeka. Kopnene krajeve zavila je dugotrajna magla, i do današnjeg dana sunce u unutrašnjost zemlje stiže na kapaljku.
Poplavio je Vrgorac, izmjerili smo pokoji temperaturni rekord, jedno pravo, ali vrijedno jugo, nedavno je podiglo valove preko šest metara i potopilo rive, ali donijelo i fantastične kadrove: priroda je tako još jednom demonstrirala svoju moć.
I dok su kod nas studeni i listopad mijenjali mjesta, daleko, u Tihom Oceanu sve više dokaza upućivalo je na pojavu La Nine. La Nina je hladna inačica južnopacifičke oscilacije, a nastaje kad se ocean uz Ekvator u južnom Pacifiku hladi, što dovodi do poremećaja i atmosferskih strujanja. La Nina se, kad je riječ o Europi često povezuje s blažim zimama na našem kontinentu.
I za kraj, poručuje li nam priroda možda nešto uz ovako mnogo ekstremnog vremena u ovoj godini?
Dnevnik Nove TV gledajte svakog dana od 19:15, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.
Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr