Premda se uglavnom vežu uz ljude starije životne dobi, osjećaj usamljenosti i izolacije sve je češći i kod mladih. Iako svaka dob ima svoje potrebe, uvijek je važno podsjetiti da usamljenost i samoća nisu isto, kao i da mogu, ali i ne moraju biti povezane.
Premda okružen ljudima ne znači da netko nije usamljen, važno je imati na umu i da pomaganje drugima može biti jedan od najboljih načina za prevenciju i borbu s posljedicama usamljenosti i izolacije.
Istraživanje koje je proveo Zajednički istraživački centar Europske komisije (Commission’s Joint Research Centre) pokazuje da je usamljenost naglo porasla diljem Europske unije posljednjih godina kao posljedica pandemije COVID-190.
U 2016. godini 12 posto građana EU-a osjećalo se usamljeno više od polovice vremena. Ta se brojka više nego udvostručila, na 25 posto, u prvih nekoliko mjeseci pandemije. Porast osjećaja usamljenosti ravnomjerno se osjetio, zemljopisno gledano, u cijeloj Europskoj uniji, pri čemu su sve države članice imale razine usamljenosti između 22 i 26 posto.
Koji je na tom polju potencijal volontiranja i na koje sve načine, s naglaskom na mlade, važna su pitanja na koje je moguće odgovore pronašlo međunarodno istraživanje provedeno u 11 europskih zemalja, koje su inicirali Europski centar za volontiranje, Slovenska filantropija, Dkolektiv, Volunteer Ireland, FriSe - Volonterski centar i samopomoć Danska te E.P.A.
''Usamljenost i izolacija među mladima postaju sve veći problemi''
Cilj međunarodnog ERASMUS ''Stop Loneliness, start volunteering'' projekta je podizanje svijesti o volontiranju kao mogućem načinu prevencije, smanjivanja usamljenosti i socijalne isključenosti mladih. Kao njegova polazišna točka provedeno je istraživanje kojim se nastojalo doći do odgovora o tome u kojoj mjeri postojeće EU i nacionalne politike i prakse podržavaju i razumiju fenomen volontiranja kao alat u borbi protiv usamljenosti, izolacije i isključenosti mladih, kao i kakva je uloga volontera, volonterskih centara, organizacija mladih i drugih organizacija i mreža.
Istraživanje je provedeno u Hrvatskoj, Belgiji, Njemačkoj, Danskoj, Sloveniji i Irskoj te Španjolskoj, Italiji, Portugalu, Francuskoj i Bugarskoj, a njegove rezultate i perspektive volontiranja za DNEVNIK.hr analizirala je Lejla Šehić Relić, predsjednica izvršnog odbora Hrvatskog centra za razvoj volonterstva (HCRV), osnivačica i izvršna direktorica Volonterskog centra Osijek te predsjednica upravnog odbora Europskog centra za volontiranje (CEV), iza koje su dva desetljeća bogatog iskustva djelovanja u civilnom društvu.
Istraživanje je nastalo kao spontani odgovor na zdravstvenu krizu COVID-19 , koja nas je suočila sa sužavanjem prostora za socijalne kontakte i donijela nam veću svijest o tome što znače i kako na kvalitetu života mogu utjecati samoća i usamljenost, objasnila je Šehić Relić: ''Nalazi ukazuju na to da usamljenost i izolacija među mladima postaju sve veći problemi koji je pandemija COVID-19 samo dodatno naglasila i produbila. Situacija koja je trajala više od dvije godine donijela je promjene u načinu života, školovanju, učestalosti kontakata i druženja, kao i gubitak voljenih osoba. Ostavila je brojne posljedice, posebno među mladima sa smanjenim mogućnostima, koji su ostali izloženi većem riziku od isključenja i marginalizacije.''
''Strategija borbe protiv usamljenosti ne može se dogoditi bez izgradnje zajednice''
Usamljenost i izolacija mogu dovesti do socijalne isključenosti i ozbiljnih nevolja za mlade ljude, a u borbi protiv usamljenosti i izolacije civilno društvo igra iznimno važnu ulogu, istaknula je Šehić Relić i naglasila: ''Za mlade je korisno da stvaramo ozračje koje će nas educirati o ovoj temi, ukloniti težinu razgovora o tome i stvarati siguran prostor, gdje se ne pokušava samo zabaviti one koji su usamljeni, već u potpunosti povezati se s njima i razumjeti kroz što prolaze. Osim toga, važna je i prevencija koja može djelovati kroz projekte usmjerene na djecu, adolescente i njihove roditelji.''
''S obzirom na to da je istraživanje osmišljeno kako bi pomoglo u razvoju i uspostavi programa koji su usmjereni u borbi protiv izolacije mladih, ispitivali smo i motivaciju i kapacitete civilnog društva da se pozabavi ovim problemom. Na upitnik namijenjen organizacijama civilnog društva odgovorila je 231 organizacija iz Danske, Irske, Njemačke, Slovenije i Hrvatske.''
''70 posto ispitanih organizacija civilnog društva prepoznaje pozitivne učinke volontiranja na mentalno zdravlje ili osobnu dobrobit i blagostanje, širenje socijalne mreže volontera, izgradnju samopoštovanja i samopouzdanja te pomoć u prevladavanju osjećaja usamljenosti i izoliranosti. Više od polovice njih prepoznaje značajnu ulogu civilnog društva u područjima poput podizanja svijesti, pružanja izravne podrške mladima te suradnje s drugim sektorima. Također je prepoznata potreba za kreiranje prostora za usvajanje relevantnih znanja i vještina te zagovaranje poticajnog okruženja za razvoj volonterskih programa koji uključuju mlade u riziku'', naglasila je Šehić Relić.
Iako u svim navedenim zemljama postoje brojni primjeri dobre prakse u civilnom društvu, upozorava da ipak u većini zemalja, na razini politika, nema posebnog fokusa na usamljenost i izoliranost mladih što znači da nema dovoljno strateškog ulaganja u ciljane programe koji volontiranje mogu poticati kao prostor povezivanja, solidarnosti, osnaživanja i resocijalizacije: ''Društvene promjene koje je kriza izazvana pandemijom donijela, ili učinila vidljivijim, ne smiju se podcijeniti. Važno je graditi povezana društva i srušiti prepreke koje neke mlade ljude čine isključenima, izoliranima i usamljenima. I ovo je istraživanje naglasilo kako se strategija protiv usamljenosti ne može dogoditi bez fokusa na zajednicu, bez podrške, bez razgovora o kvaliteti odnosa među ljudima, obiteljima, susjedima ili sugrađanima. U konačnici, strategija borbe protiv usamljenosti ne može se dogoditi bez izgradnje zajednice.''
Danska i Irska kao primjeri dobre prakse, a gdje je Hrvatska?
Postajemo sve senzibiliziraniji za teme mentalnog zdravlja i kvalitete međuljudskih odnosa, ali jedna stvar je i dalje veliki izazov. Šehić Relić upozorava da se uloga civilnog društva, a time niti volonterski angažman još uvije nedovoljno prepoznaju kao, u mnogim svojim elementima, nezamjenjiv društveni alat kojim možemo značajno utjecati na vitalnost i kvalitetu naših života: ''Naravno, situacija se razlikuje od zemlje do zemlje. Prepoznati usamljenost i izolaciju kao izvor nevolja kod mladih nije dovoljno. Kako bi se to suzbilo, potrebno je uložiti u veće znanje i razumijevanje, povezivanje svih ključnih dionika i u programe u zajednici koji su najbliži ljudima.''
Kao pozitivne primjere ističe Dansku i Irsku: ''U Danskoj je ovo važna tema. Puno ulažu u istraživanja i programe koji nisu organizirani kao "stručna pomoć", već grade mreže uzajamne podrške među građanima, najčešće upravo volonterkama i volonterima, koji onda stvaraju nova prijateljstva i grupe podrške, a zapravo nove baze sigurnosti i pripadanja. Na temelju preporuka za novu strategiju civilnog društva, u nastojanju da smanje usamljenost i izolaciju, Danska je odlučila izdvojiti fond od 23,5 milijuna danskih kruna za podršku volonterskim centrima i centrima za samopomoći za testiranje novog modela osmišljenog za povećanje broja, ljudi koji se nalaze u ranjivom položaju, u volonterske aktivnosti u zajednici. Drugi veliki napor u Danskoj je da se više od 90 organizacija, udruga, škola, općina i tvrtki udružilo kako bi stvorile narodni pokret protiv usamljenosti.''
U Irskoj je, dodaje, ''2021. osnovana radna skupina za usamljenost koja se sastoji od velikog broja organizacija koje rade zajedno kako bi adresirali problem usamljenosti svih dobnih skupina. Svrha Radne skupine je povećati svijest o usamljenosti i kontinuirano zagovarati promjenu politike za rješavanje problema usamljenosti na lokalnoj i nacionalnoj razini.
Hrvatska još nema nacionalnu politiku za razvoj volonterstva tako da izostaje prostor za otvaranje novih tema za osmišljavanje strateškog pristupa.
''Žalosti da niti novi prijedlog Nacionalnog programa za mlade ne donosi prepoznavanje važnosti niti nudi iskorake u afirmaciji volontiranja mladih, a pogotovo ne nudi tako potrebnu poveznice između volontiranja i drugih važnih vrijednosti poput solidarnosti i aktivnog građanstva. U kontekstu ove naše teme, u ovom prijedlogu nema niti naznaka koncepta inkluzivnog volontiranja koje nudi potencijal za uključivanje i osnaživanje ranjivih skupina. Strategija aktiviranja civilnog društva i volontiranja uopće, a ovdje kad govorimo specifično protiv usamljenosti i izolacije treba biti ambiciozna, predviđati trendove, ponuditi inovacije. Osim toga, treba ići dalje od lokalnih i nacionalnih napora i promicati transnacionalni dijalog i razmjenu znanja'', upozorila je Šehić Relić.
Prvi korak u borbi protiv usamljenosti je prihvatiti da je to normalno i da će u nekom trenutku u životu svi doživjeti ili iskusiti ovaj osjećaj, kazala je Judith Merkies iz organizacije Loneliness Europe.
''Samoća je životni proces pa se ne može popraviti, ali kad ljudi počnu rušiti tabue oko ove teme, postojat će veća povezanost s onima koji od toga pate. Usamljenost je nešto zajedničko i individualno za svaku osobu. Moramo individualizirati i poštovati životno iskustvo svake osobe, i slobodu izbora načina života, ali i osnažujući ljude da se s usamljenosti suočavaju na temelju vlastitih preferencija. Upravo na takav način programi u zajednici mogu na nenametljiv način, zaobilazeći institucionalne prepreke, doprijeti do skrivenih kutaka u ljudima, ali i skrivenih kutaka neke zajednice, povezati ih i ponuditi im neku novu sasvim drugačiju životnu energiju'', istaknula je Šehić Relić.
''Ima puno dobrog što nam nove generacije mogu donijeti''
''U svom dugogodišnjem iskustvu razgovarala sam sa stotinama mladih, žena i muškaraca iz cijelog svijeta koji svojim primjerima svjedoče upravo o tome. Raduje pojava cijelog niza inovativnih rješenja u Europi, koja na najbolji način koriste digitalne tehnologije i spajaju neprofitni i poslovni sektor u zajedničkim poduhvatima za podizanje kvalitete života. Za temu o kojoj ovdje razgovaramo najčešće se radi o novim digitalnim rješenjima koja olakšavaju povezivanje i stvaranje mreža uzajamne podrške među ljudima, olakšavanju pristupa stručnjacima iz područja metalnog zdravlja i slično. Posebno sam bila fascinirana primjerima gdje su mladi ljudi sami osmislili i organizirali ovakve programe za svoje vršnjake. Meni je to signal da ima puno dobrog što nam nove generacije mogu donijeti'', istaknula je Šehić Relić.
Poslala je i važnu poruku ohrabrenja svima koji žele volontirati, ali možda se boje, pitaju jesu li adekvatne osobe za to ili dvoje da mogu pružiti dovoljno vremena… ''Vrijednost volontiranja upravo se nalazi u slobodi izbora, što znači da sami biramo trenutak i prostor u svojim životima, vrstu i dinamiku angažmana i društveno područje u kojem želimo dati svoj doprinos. To je već značajno odstupanje od redovitih, zadanih, često rigidnih formi sudjelovanja u društvu što oslobađa potencijale demokracije, slobode i kreativnosti.''
Osim toga, dodala je, ''angažman u nekom određenom projektu u zajednici je način da svaki put kad volontirate zapravo glasate za zajednicu u kakvoj želite živjeti. Iskreno vjerujem kako će nove generacije, koje su tehnološki potpuno drugačije opremljene iznjedriti i nove oblike volontiranja i donijeti nova rješenja. Upravo zato mislim kako je najvažnije da djecu i mlade danas senzibiliziramo za potrebe drugih, solidarnost, zajedničko dobro i da sačuvamo humanost koja se nalazi u međuljudskim susretima i prijateljstvima. Nove tehnologije i fleksibilnije granice između sektora su povoljan vjetar u leđa svih, a posebno mladih, samo im treba dozvoliti da rašire jedra.''