Klimatske promjene najkompleksnija su kriza kojoj smo dosad bili izloženi, no svijest o tome još uvijek nije dovoljno razvijena, a mnogi i dalje negiraju da je klimatska kriza stvarna. I Hrvatsku na tom polju
očekuje puno posla, no još uvijek nema dovoljno sustavnih javnih rasprava o klimatskim temama, pogotovo imajući na umu znanstvene spoznaje svih znanstvenih polja i disciplina o klimatskim promjenama i njihovim uzrocima, posljedicama, prognozama i perspektivama.
''Hrvatska je jedna od tri europske zemlje s najvećim kumulativnim udjelom šteta od ekstremnih vremenskih i klimatskih događaja u odnosu na bruto nacionalni proizvod, što znači da će klimatske promjene u Hrvatskoj imati izrazite negativne učinke na društveni razvoj, kvalitetu života - osobito ranjivih skupina društva i gospodarstvo. S obzirom na navedeno, ali i činjenicu da najvažniji gospodarski sektori u Hrvatskoj, poput turizma, poljoprivrede, ribarstva, šumarstva i energetike, ovise upravo o klimatskim faktorima, njezina se ranjivost ocjenjuje kao velika'', kontinuirano upozoravaju Znanstvenici za klimu, koji su još prije tri godine u Apelu za sustavnu klimatsku akciju poručili da su na raspolaganju svim institucijama u suočavanju s izazovima klimatske krize.
Hrvatska je i među 17 zemalja članica Europske unije koje imaju najvišu razinu energetskog siromaštva, koje najviše pogađa žene, a što označava nedostatak pristupa modernim oblicima energije, primjerice električnoj energiji, ili nemogućnost podmirenja troškova za energiju nužnu za život u prihvatljivim uvjetima. Međutim, Vlada je, kako često upozoravaju organizacije i inicijative za zaštitu okoliša, ljudskih prava i mlade, i dalje zabavljena ulaganjem u nove prljave projekte na fosilna goriva.
Sve je povezano, a mi ležerno zurimo u apokalipsu
Zelena akcija prosvjedom Za Dan planeta Zemlje pozvala je Vladu da donese zeleni i pravedan novi plan za Hrvatsku, a Sabor da proglasi klimatsko izvanredno stanje jer potrebna je hitna akcija kako bi se ublažile klimatske promjene i izbjegla potencijalno nepopravljiva šteta za ljude i okoliš.
''Živimo u doba višestrukih i međusobno povezanih kriza - energetske, klimatske, socijalne, humanitarne - općenito, u krizi troškova života. Međunarodna agencija za energiju procjenjuje da su troškovi fosilnih goriva odgovorni za oko 90 posto sadašnje inflacije, a fosilni plin odgovoran je za polovicu toga. Za borbu protiv inflacije, vlade povećavaju kamatne stope, što povećava troškove kredita i najamnina, a kada rastu troškovi energije, rastu cijena hrane i troškovi transporta, raste uvoz robe i rastu cijene grijanja. Sve je povezano'', upozoravaju aktivisti i stručnjaci.
Iako se posljednjih godina u javnosti puno govori o opasnostima koje plastika i izgaranje fosilnih goriva nose za okoliš, o izumiranju životinjskih vrsta i nestanku njihovih staništa, podizanju razine mora i prosječne temperature… mnogima su te teme i dalje daleke, a oni žive svoj svakodnevni život ne razmišljajući o skorašnjem izumiranju jedinog planeta koji imamo, kao da, kako je to opisala, a i zapitala se i sama, psihologinja Marija Stojević, članica Zagrebačkog psihološkog društva (ZPD), ''ležerno zurimo u apokalipsu i ne trepnemo – kako to?''
Jedan je od razloga, objasnila je, nerazmjer u prihvaćanju klimatskih promjena kao činjenice između znanstvenika i neznanstvenika, a ''laiku je teško shvatiti u potpunosti kako funkcioniraju klimatske promjene – sami su mehanizmi kompleksni, glavni su uzročnici (staklenički plinovi) nevidljivi, a njihove posljedice vremenski i geografski udaljene za većinu nas. Pritom, većina ljudi ne razumije rigorozne metode koje znanstvenici koriste kako bi proučavali te fenomene, već se oslanjaju na vlastite procjene i vjerovanja, smatraju Weber i Stern.''
''Znanstvena metoda zahtijeva visoku razinu kritičnosti u iznošenju zaključaka – čak i kada nalazi snažno podupiru postojanje klimatskih promjena, znanstvena zajednica oslanja se na termine poput 'vrlo vjerojatno uzrokuje / povezano je' u tumačenju rezultata, što laiku može ostaviti dojam da ima mnogo prostora za sumnju u te tvrdnje'', upozorava, između ostalog, Stojević.
Postoji, dodaje, i nešto što se naziva tzv. psihološka distanca: ''Tim su se pojmom u kontekstu klimatskih promjena u svom preglednom radu 2015. godine bavili McDonald, Chai i Newell: Psihološka distanca odnosi se na udaljenost objekta ili događaja od pojedinca i njegova pojma o sebi. Tako smo ono što se događa sada, u našem susjedstvu i ljudima poput nas skloni percipirati kao psihološki blisko, odnosno konkretno, dok se psihološki daleki objekti i događaji percipiraju više apstraktno.''
Sve važno o klimi na jednom mjestu: Stiže hrvatski Klimatski rječnik
Na tom tragu od velike pomoći je i edukativna kampanja Terrapija nevladine organizacije Terra Hub u sklopu koje bi uskoro trebao biti objavljen prvi hrvatski Klimatski rječnik kako bi se javnost osvijestila o tom problemu, a detalje i planove za DNEVNIK.hr podijelila je izvršna direktorica Terra Huba Sandra Vlašić.
Kako napreduje Klimatski rječnik, kada ga možemo očekivati?
Vlašić: Klimatski rječnik u završnoj je produkciji. Odabrani su najbolji dizajnerski radovi studenata Studija medijskog dizajna Sveučilišta Sjever, koji su dobili zadatak vizualizirati pojmove Rječnika u formi plakata.
Još vam ne mogu otkriti sve detalje jer će proglašenje pobjednika i najboljih radova biti idući tjedan u srijedu u Koprivnici na otvorenju izložbe odabranih plakata. Izložbu pripremamo kao dio događanja Festivala znanosti, u suradnji s Gradskim muzejom Koprivnica.
U završnoj je fazi i postavljanje digitalne verzije Rječnika na našu web-stranicu, što bi trebalo biti gotovo za oko mjesec dana.
Je li riječ o ''zatvorenoj knjizi'' ili će se Rječnik nadopunjavati – zašto, kada i kako?
Vlašić: ''Knjiga je otvorena, odnosno planiramo Rječnik nadopunjavati i proširivati. Sada smo krenuli s 30 osnovnih pojmova tematike klimatskih promjena, a vjerujemo da kad savladamo osnove možemo ići i korak-dva dalje. Ovo je samo početak. Naravno, proširenje će ovisiti i o povratnoj informaciji i sugestijama korisnika i partnera.
Uz sam pojmovnik, planiramo i dijeliti korisne primjere i savjete kako bismo inspirirali i aktivirali društvo te potakli nove ideje i akcije svakog od nas prema ublažavanju i prilagodbi klimatskim promjenama. Jer bit je zapravo u promjenama svakog od nas, u svemu što radimo i kako živimo, i privatno i profesionalno. Bit je u značajnoj transformaciji društva, a za to je potrebno i znanje i razumijevanje problematike kojom se bavimo.
Kome je Klimatski rječnik namijenjen, otkud ideja i tko je radio na njemu?
Vlašić: Rječnik je namijenjen svima, za svakodnevnu upotrebu. Ideja je krenula od klimatskog rječnika koji je objavio Program Ujedinjenih naroda za razvoj kao The Climate Dictionary: An everyday guide to climate change. Mi smo na njihova 22 pojma dodali još osam, malo prilagodili tekst, koji je prošao stručnu recenziju klimatologa i stručnjaka kojima je to profesija, te odlučili u vizualizaciju pojmova ići preko natječaja za studente. Tu je počela suradnja sa Studijem medijskog dizajna Sveučilišta Sjever i agencijom 404, koja pomaže u transformaciji Rječnika u digitalne formate i edukativno-informativnu kampanju.
Za prvu izložbu najboljih radova – plakata u suradnji smo s Gradskim muzejom Koprivnica, a izložba će biti mobilna, tako da su u najavi još neke suradnje i izložbe, ali za te je detalje još prerano.
Klimatske promjene najkompleksnija su kriza kojoj smo dosad bili izloženi te jedno od ključnih društveno-političkih pitanja, no jesmo li toga doista svjesni – kao društvo i kao država, ali ne samo Hrvatska već i globalno?
Vlašić: Točno, vjerujemo da su klimatske promjene, ali isto tako i znatno narušeni ekosustavi, odnosno priroda, najveći izazov vremena u kojem živimo. S tim se slaže više od 80 posto građana, kako je pokazala godišnja anketa o klimi Europske investicijske banke.
No s druge strane, prema rezultatima ISSN društvenog istraživanje stavova građana o okolišu, energiji i klimi, Instituta za društvena istraživanja IDIZ 2021 samo nešto više od dva posto građana Hrvatske prepoznaje okoliš kao problem u usporedbi s drugim društvenim problemima. Uz to, prevladava mišljenje da su klimatske promjene podjednako uzrokovane prirodnim procesima, iako se znanstvenici slažu da su one posljedica utjecaja ljudskog djelovanja.
Sve navedeno ukazuje na potrebu za edukacijom o tome kakav utjecaj prirodni resursi imaju na naše društveno-političko i ekonomsko stanje, način života, zdravlje te općenito napredak i razvoj društva. I to ne samo za edukacijom građana već i svih drugih razina onih koji donose različite odluke i izbore u svom poslu, bilo da su to menadžeri i direktori, dizajneri, građevinari, inženjeri ili vozači, ugostitelji, učitelji… a koji mogu različito djelovati na prirodu i klimu, imati ''teži'' ili ''lakši'' ugljični otisak. Cilj je biti klimatski i ugljično neutralan.
U rukama građana velika je moć i pojedinačni napori jesu važni, kao i edukacija, i to već od rane dobi, ali ne stavlja li se previše toga na leđa pojedinaca, a pravi je problem negdje drugdje – u ponašanju politike i interesima korporacija?
Vlašić: Točno, no problem je vrlo kompleksan i prožima sve razine društva, zovemo ga sistemski i traži sistemska rješenja, a to nije jednostavno. Posebno je bitno da problematiku klimatskih promjena usvoje, razumiju i povežu sa svojim odlukama oni koji upravljaju velikim sustavima, financijama i koji donose političke odluke i propise koji se reflektiraju na budućnost i dugoročno utječu na više generacija.
Mi građani u svojim rukama imamo moć izbora – jedne ili druge, ugljično ''teže'' ili ''lakše'' opcije, a naša potražnja utječe i na ponudu. Mi građani imamo priliku tražiti i pritiskati odozdo, imamo pravo i mogućnost pitati i tražiti odgovore, provjeravati točnost nečijih tvrdnji, reklama i etiketa… mi sami moramo biti aktivni. Kao građani također moramo biti spremni prihvatiti neke promjene, a često se bunimo ili opstruiramo neke nove zelenije prakse jer su nam skupe ili iz čiste komocije i lijenosti.
U konačnici, većina nas ima i neku profesionalnu ulogu u kojoj isto tako donosi različite odluke kojima može unositi promjene. Svi smo bitni i bitno je da surađujemo te je vrlo bitno da odluke jednih ne poništavaju ono pozitivno što su napravili drugi.
Kako Hrvatska stoji kada je riječ o klimatskim inovacijama i na koje bi se primjere dobre prakse iz Europe i ostatka svijeta mogla ugledati?
Vlašić: Ne stojimo jako loše, ali se o dobrim primjerima i klimatskim inovacijama premalo priča i zna, a oni imaju premalo podrške i bore se s previše prepreka. No o tome je bolje razgovarati izravno sa startupovima koji se bave klimatskim i tehnološkim inovacijama.
Čitav je niz odličnih timova, pa čak i studenata koji razvijaju neke nove ideje, prolaze različite hakatone, klimatone, natjecanja, programe inkubacije ideja ili startup akceleratora. Imamo ih na FER-u u Inovacijskom centru Nikola Tesla, imamo ih u ZICER-u ili Zagrebačkom inovacijskom centru kroz koji prolaze generacije greentech startupova već godinama, imamo ih u Rijeci i Splitu, imamo sjajan tim MS2Energo koji je krenuo s Fakulteta strojarstva i brodogradnje i bavi se solarnim krovovima, imamo ekološku i netoksičnu tenisicu MIRET koja ''sakuplja'' brojne međunarodne nagrade i izlistana je u Net Zero Future50 izvješću PWC-a među 50 klimatskih tech startupova u CEE regiji.
Tu je i startup Magic Forest, koji radi na masovnoj reforestaciji uz pomoć dronova i bombica sjemena, tu je tim CLIMATIGž, koji je lani imao najbolji pitch na konferenciji Green Future u Splitu. Oni su razvili alat za procjenu rizika od šteta na imovini tvrtki i građana ili za poljoprivrednike ili za infrastrukturu u gradovima, a koji se događaju zbog većeg broja i jače razornosti vremenskih ekstrema… O mnogima od njih smo pričali i u našoj zajedničkoj emisiji Čuvarkuća na radiju Yammat FM. Ima kod nas dobrih praksi, treba im dati jaču podršku i zamah, olakšati im poslovanje, treba im dati glas da inspiriraju i druge jer nažalost mnogi ne izdrže i odu u inozemstvo.
Također treba znati da niti jedna ideja i inovacija ne uspijeva preko noći pa ni u dvije-tri godine, već prije u pet do šest i više godina, treba biti uporan i otporan na neuspjehe jer ne ide od prve. Ali nema drugog načina. Za kraj ću citirati Christianu Figueres, koja je bila izvršna tajnica UN-ove okvirne konvencije o klimi i predsjedala je klimatskim pregovorima u vrijeme postizanja klimatskog sporazuma u Parizu: ''Uspjeh nam nije zajamčen, ali su posljedice neuspjeha nezamislive!''