Nakon ubojstva 19-godišnjeg Luke Milovca u Drnišu, kojeg je ustrijelio osuđeni ubojica Kristijan Aleksić, Sindikat pravosudne policije upozorio je na težak položaj pravosudnih policajaca i sustav koji polako puca po šavovima.
U objavi na društvenim mrežama naglasili su kako policajci u zatvorima rade s osobama koje često nemaju što izgubiti, visoko manipulativnim pojedincima i ljudima s teškim poremećajem ličnosti.
"Ta distanca i nedostatak bilo kakve ljudske emocije kod počinitelja ono je što posao pravosudnog policajca čini psihološki najtežim na svijetu", navode u objavi i podsjećaju kako s trenutačno malim plaćama i bez pravne sigurnosti država od pravosudne policije traži da budu psiholozi, zdravstveni radnici, pravosudni policajci za minimalnu cijenu.
Objavu prenosimo u cijelosti:
"Kada mediji pišu o brutalnom ubojstvu koje potresa zemlju, javnost reagira s gnušanjem i strahom. No onog trenutka kad sudac istrage odredi istražni zatvor, taj monstrum s naslovnica postaje svakodnevna stvarnost i posao za pravosudnu policiju u slučajevima gdje nema kajanja, pravosudni policajci se susreću s osobom koja potpuno hladna na težinu onoga što je učinila. Ta distanca i nedostatak bilo kakve ljudske emocije kod počinitelja, ono je što posao pravosudnog policajca čini psihološki najtežim na svijetu.
Ne rade samo s kriminalcima u općem smislu, rade s osobama koje često nemaju što izgubiti, visoko manipulativnim pojedincima i ljudima s teškim poremećajem ličnosti. Posao pravosudne policije odvija se iza kulisa javnosti u okruženju visoke napetosti, gdje su sekunde razlika između rutinskog dana i tragedije. Dolaze svakodnevno u kontakt s profilom ljudi koji su manifestirali najmračnije aspekte ljudske prirode, lišeni empatije, skloni ekstremnom nasilju.
U očima prosječnog građanina slika o zatvorskom sustavu oblikovana je kroz filmove ili serije i medijske naslove nakon nekih incidenata. Sve drugo ostaje iza zidina zatvora. Građani ne razumiju da su svi zaposlenici zatvorskog sustava, a pogotovo pravosudna policija, u stalnom napetom suživotu s predatorima. Moraju biti vrhunski poznavatelj ljudske psihologije kako bi preživjeli 12 sati smjene bez da bude izmanipuliran ili napadnut. Profil populacije s kojima postupaju zahtjeva specifičnu psihološku otpornost i stalnu budnost, noseći se s teškim poremećajima ličnosti, agresijom i stalnom prijetnjom za vlastiti život.
Međutim, s trenutno malim plaćama i bez pravne sigurnosti država od pravosudne policije traži da budu psiholozi, zdravstveni radnici, pravosudni policajci za minimalnu cijenu. Rezultat toga je kroničan manjak kadrova, sagorijevanje na poslu u kojem sustav polako puca po šavovima. Raditi za malu plaću stvara osjećaj društvene potplaćenosti i gorčine.
Sve češće izravno ili suptilno upućene prijetnje pravosudnom policajcu ili njegovoj obitelji znači da se pritisak s posla seli u njihov privatni život.
Zbog slabog poznavanja tematike javnost, pa ni odgovorni u Ministarstvu pravosuđa uprave i digitalne transformacije, što najviše "boli", često nemaju empatije prema pravosudnim policajcima, njihovim zahtjevima za boljim uvjetima rada, ranijim umirovljenjem ili većim plaćama. Pravosudna policija je "obrambeni zid" koji preuzima ljude od kojih društvo okreće glavu, dijeleći s njima svakodnevnicu u tišini, profesionalno i pod stalnim rizikom.
Pravosudna policija čuva mir onih na slobodi tako što svakodnevno dijeli prostor s onima koji su taj mir uništili."