Ubijeno jednogodišnje dijete, teško ozlijeđena majka djeteta i počinitelj koji je sam sebi presudio. Za slučaj od ranije znaju i policija i sustav socijalne skrbi. Ali najgore se unatoč tome - nije spriječilo. O tome kako zaštititi žrtve sa Sanjom Sarnavkom iz Zaklade Solidarna razgovara je reporterka Dnevnika Nove TV Viktorija Bednjanec.
Uvijek se iznova šokiramo kada se dogode slučajevi poput jučerašnjeg, a svako malo slušamo, skoro pa na mjesečnoj bazi o takvim strašnim sitaucijama - kako nekoga spriječiti da ne udari, ili još gore, ne ubije?
"To treba pitati one koji su odgovorni za funkcioniranje sustava. Meni je već tužno nakon ovoliko godina ponavljati uvijek iste stvari. To mi izgleda kao da šapćemo nagluhim osobama pa one ne čuju.
Definitivno sustav ne funkcionira unatoč svim promjenama zakona koje je najlakše napraviti, papir sve podnosi i na njemu sve lijepo izgleda. Međutim u praksi to ne djeluje.
Vi naravno nikad nećete moći iskorijeniti nasilje ako se ono dogodi na mah, ako prije nije bilo registrirano, ako žrtva ili netko nije prijavila. Ali mi imamo slučajeve koji su već bili u sustavu za koje se znalo i očito se nije napravilo sve što se moglo napraviti", rekla je Sarnavka.
"Bilo je tragično slušati državno tajnicu Margaretu Mađerić koja govori da treba zaštiti maloljetno dijete. Da, sad ćemo ih štiti nedavanjem informacija. Nema kvalitetne provjere rizika jer po ovome su svi elementi upućivali da je osoba opasna. Čak ako se ide utvrđivati tko je odgovoran, što se kod nas jako rijetko čini, onda će se proglasiti netko tko je najmanje kriv, najniži na hijerarhijskog ljestvici, a zapravo je protokol krivo postavljen."
Često čujemo tezu da bi strože kazne promijenile trenutnu situaciju, pitanje je bi li one zaista bile dovoljne.
"Strože kazne bi pomogle u blažim slučajevima, ali ja mislim da je puno važnija prevencija i da je puno važniji način na koji se sustav bavi žrtvom i nasilnikom. Mora li nasilnik proći kroz nekakav tretman, ako ide u zatvor imamo li mehanizme i stručnjake koji će s tom osobom raditi i može li žrtva biti sigurna kad nasilnik izađe na slobodu.
Jer ovdje imamo primjer u kojem je žrtva prijavila nasilnika, takvih je nebrojenih slučajeva u kojima su žrtve odlučile da ne žele živjeti u nasilju, ali to im nije pomoglo. Ta zabrana pristupa je kod nas smiješna, počelo se govoriti o nanogicama, ali ih još nismo nabavili, a i reakcija policije bi trebala biti brža."
Jedan od glavnih problema s kojima se žrtve suočavaju je i ekonomska nesigurnost. Udruge im mogu dati novaca dovoljno za maksimalno tri stanarine, ali dugoročno im je teško osamostaliti se. S druge strane, Sarnavka kaže kako joj je poznat podatak da oko 500 državnih stanova zjapi prazno. “Trebao bi postojati tim koji će ženi ako je socijalni slučaj omogućiti da nađe posao, stan, sigurno mjesto i da cijelo vrijeme ima psihološku pomoć dok se ne osnaži ne uspije stati na noge.”
Obiteljsko nasilje se događa unutar četiri zida, ali tamo ne smije ostati. Zgražava statistika koja pokazuje da su se u zadnja 24 sata dogodila 23 slučaja iz domene nasilja u obitelji, od toga su bila tri kaznena djela i 20 prekršaja.
Dnevnik Nove TV pratite svaki dan od 19 sati, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.
Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr.